Lako je shvatiti zašto su Gene Hackman i Morgan Freeman željeli nastupiti u psihološkom trileru “Pod sumnjom”: komorni zaplet o policijskom inspektoru koji saslušava svog poznanika, uglednog odvjetnika, osumnjičenog za silovanje i umorstvo dviju djevojčica, pružao je praktički neograničene mogućnosti za glumačko nadmetanje dvojice velikana, a dodatni pokazatelj koliko im je bilo istinski stalo do realizacije tog filma jest da su u njemu bili i izvršni producenti. Njihov očiti trud urodio je, međutim, tek korektnim rezultatom, a i za tako suzdržanu ocjenu ponajprije je zaslužan sugestivni rasplet, koji umnogome popravlja dojam o dotadašnjim zbivanjima, koja u nekim dijelovima znaju biti i pomalo zamorna.
Riječ je, inače, o preradi jako hvaljenog francuskog filma “Pod nadzorom”, koji je 1981. režirao ugledni Claude Miller, a glavne uloge tumačili su Lino Ventura i Michel Serrault. Millerovo djelo prije nepunih je deset godina prikazano na HTV-u, i nije me impresioniralo, dapače, sjećam se da mi se psihološko nadmetanje dvojice protagonista činilo neuvjerljivim, na trenutke i preigranim, a redateljska izvedba odviše statičnom (praktički cijeli film odvija se u prostorijama policijske postaje negdje u francuskoj provinciji).
Čini mi se da su Hackman, Freeman i redatelj Stephen Hopkins što se tiče statičnosti bili jednako rezervirani prema originalu – naime, jedan od ključnih elemenata izvedbe u “Pod sumnjom” je nastojanje da se predložak “otvori”, da ga se učini vizualno dinamičnijim. Za početak, radnja je iz sivila europske provincije premještena u Puerto Rico, dok se odvija velika ulična fešta, a Hopkins se posebno potrudio oko “razigravanja” dijaloga u kojima se preispituju Hackmanovi iskazi o njegovoj mogućoj povezanosti s umorstvima. Redatelj u tim situacijama “seli” dvojicu protagonista na poprišta zločina, to jest, detektiv kojeg igra Freeman postaje svojevrsni promatrač u sjećanjima Hackmanova lika. U novoj verziji prošireno je i pojavljivanje odvjetnikove supruge, koju je u originalu glumila Romy Schneider, a ovdje Monica Bellucci.
Brojne intervencije u originalni predložak sporadično su uspješne: doduše, Hopkinsovo “otvaranje” scena pridonijelo je da se film ne doima teatralnim, no s druge strane scenaristi Tom Prevost i W. Peter Iliff nisu uspjeli dovoljno zanimljivo i uvjerljivo iznijansirati odnose, kako inspektora i odvjetnika, tako i odvjetnika i njegove žene. Hackman i Freeman svojim interpretacijama ovaj put nisu uspjeli pokriti manjkavosti predloška, no njihovi su nastupi svakako dovoljno autoritativni i zalog su zbog čega gledanje filma “Pod sumnjom” ipak nije puko gubljenje vremena.