Marianne Faithfull u rockersku mitologiju ušla je kao ljubavnica Micka Jaggera, a njezina pjevačka karijera zauvijek je ostala u sjeni famoznih seksualnih avantura i dramatičnih narkomanskih kriza.
Ovakvoj predodžbi o Marianne Faithfull mogao se efikasno suprotstaviti jedino novovalni album “Broken English” iz 1979., ali i on je potonuo u zaborav poslije serije nezapaženih studijskih radova iz 80-ih i 90-ih. Izlazak predzadnjeg albuma “Vagabond Ways” registrirali su samo najvjerniji obožavatelji i kad se već činilo da za umornu heroinu nema drugog izlaza osim tihog povlačenja sa scene, procurile su prve informacije o okupljanju autorskog i producentskog “dream teama” na snimanju “Kissin’ Time”. Asistencija dugogodišnjeg najbližeg suradnika Berryja Raynoldsa ovoga puta ograničena je na pjesmu “Love & Money”, dok su kroz ostatak albuma Marianne pratili Beck Hansen, Billy Corgan (nekad u Smashing Pumpkins), Dave Stewart (Eurythmics), Jarvis Cocker (Pulp) i cijela postava Blura.
Konačni rezultat ovog ambicioznog projekta definitivno je najbolji album Marianne Faithfull poslije “Broken English”, no danas je možda zanimljivije usporediti “Kissin’ Time” s posljednjim solo albumom Micka Jaggera. Kod njega je u gostima bila otprilike podjednako jaka ekipa, ali Bono Vox, Lenny Kravitz, Wyclef i Rob Thomas dobili su tek epizodne uloge, pa je “Godess In The Doorway” zaokružen kao prilično staromodan album sa samo dvije ili tri pjesme koje mogu ciljati na širi krug publike od deklariranih fanova Stonesa. Za razliku od Jaggera, Marianne se potpuno oslonila na mlađe suradnike, i to se pokazalo sretnim rješenjem već u prvoj pjesmi “Sex With Strangers”, koju je Beck podvukao zaraznim elektronskim ritmom i sjajno prilagodio plesnom podiju. Suradnja s francuskim producentom Etienneom Dahom u “Pleasure Song” nije bila tolika uspješna, no zastoj je trajao vrlo kratko jer se Beck ponovno pojavio u izvrsnoj baladi “Like Being Born” i postavio standarde koji su očito bili veliki izazov i za druge goste. Billy Corgan uzvratio mu je u “I’m On Fire” i “Wherever I Go”, Blur su se kroz naslovnu pjesmu pokazali u jednom od svojih boljih izdanja, a najugodnije iznenađenje priredio je Jarvis Cocker u “Sliding Through Life On Charm”, koja nimalo ne zaostaje za klasičnim brit-pop singlovima iz opusa Pulpa. Dave Stewart nije baš briljirao u “Song For Nico”, no tu je Marianne ispisala dirljivu posvetu pokojnoj pjevačici Velvet Undergrounda, usput istaknuvši još jednu bitnu karakteristiku albuma “Kissin Time’”. Osim futurističke “Sex With Strangers”, ovaj materijal može poslužiti ne samo za približavanje mladoj publici, nego i za sređivanje uspomena u kojima obrada Beckove pjesme “Nobody’s Fault But My Own” pokriva posljednju, a nova verzija “Something Good” legendarnu prvu fazu karijere Marianne Faithfull. U ljeto 1964. original “I’m Into Something Good” bio je prvi hit singl manchesterskog beat sastava Herman’s Hermits, a istog ljeta na britanskom chartu pojavila se 17-godišnja ljepotica iz londonskog visokog društva s pjesmom “As Tears Go By” koju je za nju napisao Mick Jagger. Šest godina poslije Marianne Faithull bila je samo jedna od njegovih bivših djevojaka, no nakon albuma “Kissin’ Time” ni Jagger ne izgleda drugačije nego kao njen bivši dečko.

P.O.D – ‘Satellitte’ (Atlantic / Dancing Bear)
U pravoj poplavi novih rap-metal atrakcija kvartet P.O.D. iz San Diega nametnuo se kao jedan od rijetkih bandova koji se može približiti nekadašnjim žanrovskim prvacima poput Faith No More. Doduše, album “Satellitte” ima i slabih mjesta na kojima P.O.D. ne zvuči ništa bolje od Limp Bizkit ili Linkin Park, ali njegova se prednost lako može izmjeriti na hit singlu “Alive”, kao i u neobičnom reggae-metal crossoveru “Ridiculous”, u kojem gostuje jamajkanski veteran Eek-A-Mouse. Na američkom tržištu “Satellitte” je vrlo brzo došao do dvostruke platinaste naklade, a iskustva njihovih prethodnika pokazala su da je to i dalje najbolja preporuka za osvajanje Europe.

Compay Segundo – ‘Duets’ (Dro East West / Dancing Bear)
U kolekciji Segundovih dueta pojavljuje se dosta pjesmama s njegovih najpoznatijih albuma “Lo Mejor De La Vida” i “Salle Calud”, no ova kompilacija ujedno daje priliku za upoznavanje s nekoliko iznimno vrijednih rariteta. “Lagrimas Negros”, briljantni duet s Cesarijom Evorom, preuzet je s francuskog izdanja njezina posljednjeg albuma “Sao Vicente di Longe”. Druga dragocjenost je više od pola stoljeća stara snimka pjesme “Tente en Pie” u kojoj Compay prati jednog od svojih uzora, Lorenza Hierrezuela. Naravno, poslije toga je malo smiješno čuti njegove duete s Antoniom Banderasom ili Lou Begom, ali i oni su dio priče o fascinantnom povratku najstarijeg predstavnika “cubane”, koji će uskoro proslaviti 95. rođendan.

Desmond Williams – ‘Delights Of The Garden’ (ESL)
Već iz etikete ESL može se naslutiti sličnost s Thievery Corporation, a osim toga Desmond Williams primijećen je i među vanjskim suradnicima na njihovu albumu “The Mirror Conspiracy”. No Willims je bio angažiran samo kao ton majstor, dok se na vlastitom prvijencu “Delights Of The Garden” prometnuo u vrhunskog “downtempo” producenta koji u “This Morning” i “Dread At The Roughest” ne skriva da dolazi s jamajkanske dub-reggae scene, ali kad krene u bossa novu s “Um Favor”, zvuči kao da se cijeli život spremao samo za “brazilijanu”. Obvezna lektira za sve poklonike Thievery Corporation !