Gradonačelnik Krešimir Bubalo u Osijeku želi preimenovati Trg slobode u Trg Franje Tuđmana. I sve bi još bilo dobro kad bi se ime trgu davalo iz poštovanja, kao što se inače daju imena trgova i ulica. Ali najava preimenovanja, koje se izgleda sprema u Osijeku, nije tu da bi se iskazalo poštovanje prvomu hrvatskom predsjedniku, nego da bi se u ovo predizborno vrijeme ljutilo vrhušku HDZ-a i preuzelo konzervativniji dio njihovih birača. Najava spomenuta preimenovanja zapravo govori o temeljitim promjenama u odnosu prema Tuđmanovu liku i djelu. Od svemoćnog i slavljenog predsjednika postao je ono što se svojedobno govorilo o Srbima u Hrvatskoj: "Moneta za potkusurivanje".

Možda bi se suvremenijim rječnikom moglo reći i moneta za korumpiranje birača i efikasan štos da se prije izbora ljuti vodeće hadezeovce. Spomenuta se stranka, naime, još za Sanaderova mandata temeljito okrenula od Tuđmana jer im je svojim nepopularnim političkim potezima postao teret. Sjete ga se još samo na godišnjicama, općenito i deklarativno, a bliske odnose s obitelji Tuđman odavno su prekinuli. Međutim, ne mogu se svoga prvog predsjednika odreći potpuno i definitivno jer im se uvijek zbog toga može prigovoriti da su prevrtljivi, nezahvalni i neprincipijelni.

Prvi hrvatski predsjednik - povjesničar koji je i sam postao povijesna ličnost, pa ako ima Boga i onoga svijeta, tamo samoga sebe proučava i to mu je najveća kazna - za vlastitu je stranku već dugo neugodna predizborna klopka.
Pa kao što su nedavno Jadranki Kosor poklonili bedž s fotografijom na kojoj se ljubi sa Sanaderom, valjalo bi možda svima iz vrha HDZ-a pokloniti bedževe s fotografijama kako se servilno smješkaju ili srdačno rukuju sa svojim tadašnjim predsjednikom. Osobno se možda i zlurado veselim onom što nervira vodeće hadezeovce, ali imena ulica i trgova ne mijenjaju se zbog toga. U suprotnom ćemo planove gradova i adresare morati ažurirati na tjednoj bazi. Pritom se ne razmišlja koliko zapravo čitava ta predstava stoji i koliko i samim građanima, od kojih se očekuju glasovi, uzrokuje konkretne probleme. Jer apsurdno je od izbora do izbora svaki put mijenjati osobne dokumente, a pogotovo je apsurdno to što u Osijeku planiraju po Tuđmanu nazvati samo dio Trga slobode, a drugi dio bi se valjda i dalje zvao Trgom slobode. Ili da ako zatreba, posluži za još jedno predizborno preimenovanje pa da dobije ime po nekoj drugoj povijesnoj ličnosti.

Nesreća naše male zemlje je u tome što ima previše povijesnih ličnosti pa će se trgovi i ulice morati cjepkati kako bi svatko zaslužan, čije ime ljuti one druge, dobio svoji dio asfalta. A što se tiče Tuđmana, on je dobio već dosta. Sjećam se polemika o tome koji bi trg u Zagrebu trebalo preimenovati u Trg Franje Tuđmana.

Govorilo se o preimenovanju Trga maršala Tita ili Roosveltova, a bilo je prijedloga i da se Tuđmanovim imenom prozove sadašnji Britanski trg i da mu se tamo postavi spomenik jer se taj trg nalazi između Nazorove, gdje je godinama stanovao i Pantovčaka gdje je stolovao. Moram priznati da me ta ideja oduševila. Pogotovo ako bi mu spomenik bio u prirodnoj veličini. Tada bi se odlično uklopio u sajam antikviteta koji se na Britancu održava svake nedjelje. I to ne kao jedan od kupaca nego i kao izložak. Polemika je bilo i oko imenovanja mosta preko Rijeke Dubrovačke, a rezultat je jedna vrlo komična situacija. Kad prilazi mostu i ulazi u Dubrovnik, putnik nailazi na tablu na kojoj piše Most dr. Franja Tuđmana, a u suprotnom smjeru, kad iz njega izlazi, dočekuje ga tabla s natpisom Most Dubrovnik. Odmah je vidljivo da se tim mostom ulazi u grad velikog komediografa Marina Držića. A stranci mogu pomisliti da se Dubrovnik zove još i Tuđman.

Tako je, komičnim nesporazumom, prvi hrvatski predsjednik umjesto mosta dobio i čitav grad, koji se, usput rečeno, nalazi između bivšeg Kardeljeva na zapadu i bivšeg Titograda na istoku. Dok su još trajale polemike oko imenovanja mosta, u ovoj svojoj kolumni dao sam jednostavan prijedlog: budući da stanovnici Dubrovnika ionako svoj grad zovu samo Grad, zašto ne bi i most koji vodi do toga grada nazvali jednostavno Most. Time bi se izbjegli nesporazumi i bilo bi svakako manje groteskno.

U Splitu, gradonačelnik Kerum želi splitsku rivu pretvoriti u Obalu Franje Tuđmana, a u Rijeci su postojale inicijative da se Jadranski trg preimenuje u Tuđmanov. U Osijeku most preko Drave već nosi njegovo ime. Posvuda po našoj državi u proteklih 15 godina nicali su Tuđmanovi trgovi i mostovi. Za mostove je osobito čudno jer on nije bio čovjek koji je gradio mostove. Prije će biti da ih je rušio. Rušio ih je metaforički kad nas je posvadio s Europom i svijetom, kad je doveo Hrvatsku u ozbiljnu međunarodnu izolaciju, kad je dopustio da se zataškavaju hrvatski ratni zločini, a njegova politika u Bosni i Hercegovini srušila je i doslovce najpoznatiji most u toj zemlji, onaj mostarski. Zato je nazvati most imenom Franje Tuđmana jednostavno - sarkazam. A nazvati istim tim imenom pola trga u Osijeku je groteska koju je taj gospodin s pola mosta i pola trga, nažalost, i zaslužio.