Premijerka je proteklih tjedana prešla neviđenu kilometražu otvarajući sve i svašta Zaglušujuću buku u medijskom i javnom prostoru u još neproglašenoj izbornoj kampanji stvorili su ovih dana čelnica vladajućih Jadranka Kosor i šef opozicije Zoran Milanović svojim megafonima. U tome im spremno, za račun lijevog bloka, sekundira predsjednik Josipović. Premijerka Kosor proteklih je tjedana prešla neviđenu kilometražu otvarajući sve i svašta uzduž i poprijeko države, u pokušaju stvaranja predizbornog dojma da neumorno radi, otvara projekte, potiče investicije, spašava radna mjesta, brine se o socijalno ugroženima, skrbi se o kreditnim utopljenicima, vraća Hrvatsku u Europu, štiti nacionalne interese, podiže zgaženo dostojanstvo branitelja, ne dopušta ugrožavanje digniteta Domovinskog rata. Ima, kaže, važnijeg posla od brijunskog naslikavanja s filmskom divom Angelinom Jolie.

Od njene požrtvovnosti i pregalaštva čini se da će profitirati samo kamenolomi i industrija betona i betonske galanterije, jer ne mogu oni toliko kamena-temeljaca izvaditi koliko ih ona svakodnevno može položiti. Kao ordenjem namjerava se zakititi dolaskom najutjecanije europske političarke, njemačke kancelarke Angele Merkel, i poljskog premijera Donalda Tuska u Zagreb, koji će joj, planirano je, na noge donijeti pretpristupni ugovor s EU. Među predizbornim trofejima trebale bi se, barem je takav nalog dala diplomaciji, naći i fotografije s britanskim premijerom Davidom Cameronom i francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem. Cilj je prikazati je kao ravnopravnu i relevantnu sugovornicu europskim i svjetskim političkim moćnicima. Uza sve to stigne i proanalizirati oporbenu poreznu i privatizacijsku politiku, i najavu reforme državne i javne uprave, iako njihov program još nije ugledao svjetlo dana.

Velik izborni adut nalazi i u borbi protiv korupcije i kriminala u kojoj, tvrdi, nema nedodirljivih, iako su dodirljivi (i pohapšeni) isključivo oni koji su ispali iz njezina kruga. Premijerka, očito, računa na tradicionalno kratko i varljivo sjećanje hrvatskih birača.
Oporba, zasad, pušta da njen boj bije predsjednik Republike (koji se tome nešto i ne opire), a svoju je ponudu svela na parolu - "birajte nas jer smo bolji, pošteni, ne lažemo i ne krademo". A onda nalete na nagaznu minu u liku prvog istarskog esdepeovca i vatrogasca Dine Kozlevca. Njegova je supruga, zaposlena - gle, čuda - u računovodstvu vatrogasne udruge, pronevjerila 111.000 kuna kojima je podmirivala troškove svojih i suprugovih kreditnih kartica. Trenutačni je prioritet oporbenog saveza "popeglati" sliku zajedništva, koju je nagrizao IDS solističkim potpisivanjem raznih ugovora s premijerkom o projektu Brijuni Rivijera i s HDZ-ovom satelitskom Strankom umirovljenika o lokalnoj suradnji u Istri, pa se ne stignu baviti trivijalnostima poput problema iz stvarnog života. Svoj su najveći posao obavili - podijelili mjesta na izbornim listama, dužnosti u vladi, ali i pripremili svoju listu ljudi koji će ući na stotine mjesta u državnoj i javnoj upravi, u kojima pojedini čelnici najavljuju čistku čak 80 posto zaposlenih. Iza ugla je iznenada doletio i nenavođeni projektil utjelovljen u riječkom esdepeovcu Slavku Liniću, koji od svog predsjednika Milanovića traži da, kad postane premijer, odstupi s čela stranke. Pa sad u svoje zajedništvo ponovno moraju uvjeravati najprije sami sebe, a onda i ostale čije povjerenje traže.

U ljetnoj dokolici zaigrao se i predsjednik Josipović. Najprije je danima inzistirao da premijerka objavi datum izbora, a kad ga je napokon, debelo prekoračivši obećani rok, procijedila, nadureno je tražio datum raspuštanja Sabora, da bi ni dva tjedna kasnije u radijskom intervjuu izjavio da "nema ništa protiv toga da se izbori održe 4. prosinca i da ne vidi razlog zašto su se stvarali prijepori", iako je i sam rado i zdušno podizao tenzije. Sada već poslovično nesnalaženje i nespretnost (ili ipak svjesno i namjerno politikantstvo?) Pantovčaka vidljivi su i u dramoletu oko ambasadora, u kojem je Ured predsjednika 7. srpnja službeno objavio da je "predsjednik Josipović primio prijedlog Vlade s imenima kandidata za veleposlanička mjesta koja trebaju biti popunjena u sklopu redovite rotacije". U priopćenju je najavio da će "pažljivo proučiti prijedlog Vlade, a zatim započeti postupak konzultacija s Vladom o odabiru kandidata". Predsjednik bi morao objasniti zašto je to tada bio prijedlog Vlade, kojemu nije osporavao proceduralnu ispravnost, legitimitet, zakonitost ni ustavnost, a samo nekoliko tjedana kasnije sam sebi skočio u usta, pa Vladin popis postaje "ministrov prijateljski prijedlog za razgovor, kvaziprijedlog i ništa". Naravno da je Vlada, kako kaže predsjednik, za 15 veleposlaničkih mjesta poslala nešto što izgleda kao temeljni ogranak HDZ-a i naravno da je problem što glavni kriteriji nisu profesionalnost, stručnost i sposobnost. Nažalost, takvi kriteriji nisu bili presudni ni jednoj postavi Banskih dvora i Pantovčaka, a nisu dominirali ni kod Josipovića kad je zapošljavao svoje osoblje, u kojem je također nemalen broj zainteresiranih za diplomatske destinacije.

Politički lideri u Hrvatskoj nisu se zakrvili oko toga tko je vidio više ljudi da prekopavaju po kontejnerima, jer ih u svojim zatamnjenim, blindiranim limuzinama ne vide i ne žele vidjeti. Nisu se počupali za kosu oko toga kome se javio veći broj građana s blokiranim računima, pod ovrhama, s domovima na bubnju jer su ostali bez posla ili ne primaju plaće iako rade, jer ih, s više nego dovoljnim brojem nekretnina i bankovnih računa, to i ne zanima. Nisu iskezili zube jedni na druge oko toga treba li ukinuti dužnosničke mirovine, jer očekuju da jednoga dana i njima pripadnu. Nisu se počerupali oko bajkovita otkaznog roka za političare, koje će porezni obveznici nakon smjene još pola godine uzdržavati na punoj, a drugu polovicu na pola plaće, jer im je to unosnije od naknade s burze. Istinske brige i strasti u naših vodećih političara ima samo kad treba zbrinuti sebe i svoje. Građani, koji ih uzdržavaju, i dalje ostaju ničiji.