Objavljeno u Nacionalu br. 334, 2002-04-09

Autor: Igor Saračević

Video i DVD

Paukova zavjera

U "Paramountu" se nisu naročito potrudili oko DVD-izdanja: slika i zvuk, doduše, jesu odlični, ali prilozi su skromni

Igor SaračevićIgor Saračević
VTI

Druga holivudska adaptacija romana iz serije autora Jamesa
Pattersona o detektivu Alexu Crossu, stručnjaku za hvatanje
serijskih ubojica, osjetno je bolja od prethodne – filma
“Kolekcionar” kojeg je 1997. režirao Gary Fleder, s Morganom
Freemanom i Ashley Judd u glavnim ulogama. Zaplet o lovu na
zločinca (Michael Wincott) koji je, “nadahnut” glasovitom
otmicom sina Charlesa Lindbergha, oteo kći američkog senator
nije osobito inventivan, a sadrži i jedan “neočekivani” preokret koji će mnogim gledateljima biti iritantan. Na sreću, novozelandski redatelj Tamahori (“Bili jednom ratnici”, “Na rubu divljine”) izlaže zbivanja vrlo dobro odmjerenim ritmom, vješto gradeći napetost, a pozitivnom dojmu bitno pridonosi i Freemanov autoritativni nastup.
U “Paramountu” se nisu naročito potrudili oko DVD-izdanja: slika i zvuk, doduše, jesu odlični, ali prilozi su skromni. (I.S.)

Nevjerojatan je podatak da je za uskrsnih praznika u Zagrebu novi film iz radionice kompjutorskih crtića “Pixar” skupio jedva tisuću i pol gledatelja. Razlog slabog odjeka je i više nego očit: izostanak nahsinkronizacije znatno je smanjio šanse tog blockbustera koji je u svijetu zgrnuo skoro pola milijarde dolara, a u nas će proći poput petorazrednog filmića. “Čudovištima iz ormara” nahsinkronizacija je trebala pogotovo stoga što su im znatan dio ciljne publike upravo predškolski klinci: zaplet filma zasnovan je na strahovima od prijetećih pokreta u mraku dječje sobe, a neskrivena pedagoška poruka koja upozorava da je nasmijavanje zdravije od plašenja također je namijenjena prije svega najmlađima.
Srećom, poput ranijih “Pixarovih” proizvoda (obje “Priče o igračkama” i ”Život buba”) “Čudovišta iz ormara” nude mnoštvo atrakcija i nešto starijim gledateljima – luckaste likove, njihove zafrkantske međuodnose i visprene dijaloge. Priča o kompaniji koja živi od izmamljivanja dječjih vriskova jedna je od najapstraktnijih u povijesti crtića i upravo virtuozno funkcionira u prvoj polovici: kasnije je pomalo umrtvi spomenuti pedagoški akcent, no završnica je spektakularna i fascinantno uzbudljiva kao i u “Priči o igračkama 2”. Film je izvrsno režiran, pa iako je očito da novopridošlica Pete Docter nije virtuoz poput “Pixarova” genija Johna Lassetera, ipak je to razina koju nema ni “Shrek” iz konkurentskog “Dreamworksa”. Posebni bonus je predigra, zabavni “Pixarov” kratki crtić “Za ptice”, ovogodišnji dobitnik Oscara. (N. P.)

VIDEO-RECENZIJA: “DUH”

SENTIMENTALNI “DUH” I
DANAS USPJEŠNO PROGANJA

Više od desetljeća poslije nastanka, popularna fantazija redatelja Jerryja Zuckera i scenarista Brucea Joela Rubina na DVD-izdanju potvrđuje se kao romantični evergreen

Romantična fantazija “Duh” svakako se može uvrstiti među najmanje očekivane holivudske blockbustere u posljednjih dvadesetak godina. Samostalni redateljski prvijenac Jerryja Zuckera – koji je u suradnji s bratom Davidom te Jimom Abrahamsom prethodno potpisao hit-komedije “Ima li pilota u avionu?”, “Top Secret!” i “Tko će mi ubiti ženu” – sve je iznenadio kada je 1990. postao šampion udarne ljetne sezone u američkim kinima. “Duh” je u svjetskim kinima ostvario ukupan utržak od preko 500 milijuna dolara, a na posljetku je i zapaženo figurirao u utrci za Oscara – zlatne kipiće osvojili su Whoopi Goldberg za sporednu žensku ulogu te Bruce Joel Rubin za originalni scenarij.
Potkraj prošle godine poduzeće “Paramount” napokon je objavilo svoj drugi najveći hit devedesetih (iza “Forresta Gumpa”) na DVD-u, koji se nedavno pojavio i u nas. S obzirom na popularnost filma, DVD “Duha” nije osobito impresivan: od priloga sadrži samo 22-minutni dokumentarac, snimljen prošle godine, u kojem se Zucker, Rubin i Patrick Swayze prisjećaju zgoda vezanih uz nastanak filma, te audio-komentar Zuckera i Rubina. Na sreću, ti prilozi nude dosta zanimljivih informacija, od Rubinova prisjećanja koliko ga je svojedobno pogodilo kada je doznao da je njegov scenarij, na koji je bio toliko ponosan, povjeren redatelju poznatom po luckastim parodijama (njihov se odnos u međuvremenu pretvorio u veliko prijateljstvo) do Swayzeovih izjava koliko se morao boriti da dobije glavnu ulogu, isprva nuđenu isključivo superzvijezdama poput Harrisona Forda ili Toma Cruisea.
Najvažnije je, ipak, pitanje kako “Duh” izgleda s vremenske udaljenosti više od desetljeća poslije svog nastanka? Odgovor je – prilično dobro. Rubinov zaplet o ubijenom bankaru Samu (Swayze) koji kao duh pomaže svojoj djevojci Molly (Demi Moore) da i ona ne postane žrtva njegova prijetvornog prijatelja Carla (Tony Goldwyn) povremeno u svojoj sentimentalnosti balansira na granici kiča. Također, pojedini motivi neosporno su uprizoreni odviše doslovno – na primjer, “dobri” i “zli” duhovi.
Na sreću, Zuckerova režija još uvijek se najvećim dijelom filma doima decentno u vještom ispreplitanju elemenata melodramske fantazije, trilera te komedije, ostvarene kroz doista sjajan nastup Whoopi Goldberg u ulozi spiritistice Ode Mae. U vrline filma pripadaju i elegantna kamera Adama Greenberga, sjajna montaža Waltera Murcha (kome Zucker na audio-komentaru odaje posebno priznanje) te glazba Mauricea Jarrea.
Ukratko, “Duh” ionako nikad nije bio film za ciničnije gledatelje, no danas se može ustvrditi da mu je osiguran status romantičnog evergreena.

DUH
(VTI)

Ghost
am. fant. ljub. triler, 1990.
R: Jerry Zucker
GL: Patrick Swayze, Demi Moore, Whoopi Goldberg, Tony Goldwyn, Rick Aviles

FILM: tri točkice
DVD: tri točkice

Glup zaplet i nonšalantna međuigra

Romani velikog američkog pisca krimića Elmorea Leonarda dugo su slovili kao neprikladni za hollywoodske ekranizacije, sve dok filmski hitovi “Drž’te maloga”, “Jackie Brown” i “Daleko od očiju” nisu dokazali suprotno. “Banditi” su sve opet vratili na početak: knjiga na čiji je stil i naraciju autor bio iznimno ponosan ocijenjena je u Hollywoodu kao “nefilmična”, no kako je Bruce Willis već otkupio filmska prava, Harley Peyton napisao je originalan scenarij tek se povremeno pridržavajući Leonardova predloška. U tako rizičan projekt uloženo je 80-ak milijuna dolara, a kad je bruto zarada ostvarila tek polovicu tog iznosa kao da nitko nije bio osobito iznenađen.
Iznenađenje je uslijedilo tek poslije, kad su se unatoč prvotno mlakom kritičarskom odjeku Billy Bob Thornton i Cate Blanchett odjednom počeli natjecati za titulu glumaca godine, pa su čak dobili i nominacije za Zlatni globus. Ispostavilo se da “Banditi” i ne mogu biti tako grozan film, kad njihove glavne zvijezde dobivaju takve pohvale. Oznaka “grozan” je, međutim, relativna. Uzme li se pod povećalo bilo koji aspekt zapleta ove krimi komedije ceste veterana Barryja Levinsona, iole zahtjevnijeg gledatelja spopast će mučnina. Činjenica je, međutim, da troje glavnih glumaca (uključivo i Willis) u nekim scenama postižu takav stupanj nonšalantne međuigre da to postaje iznimno zanimljivo. A u današnjem Hollywoodu i na takvim sitnicama treba biti zahvalan.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika