Objavljeno u Nacionalu br. 336, 2002-04-24

Autor: Mate Granić

SAT POLITIČKE ANATOMIJE

Ako Sanader civilizira HDZ, mogao bi za iduće izbore okupiti jaku koaliciju desnog centra

Šokantan ulazak Jean-Marie Le Pena u drugi krug francuskih predsjedničkih izbora samo je još jedan dokaz da Europa klizi udesno. Terorizam i ilegalne migracije, organizirani kriminal i agresivna globalizacija zacijelo su neki od važnih razloga

Mate GranićMate GranićVlada i vladajuća koalicija odlučili su razriješiti dužnosti državnog odvjetnika Radovana Ortynskoga. HDZ to traži već mjesecima. Naizgled jednostavna situacija, ali rasprava o razrješenju Ortynskoga trajala je u Saboru tri dana, a glasovanje zbog nedostatka kvoruma još nije ni održano. Neću analizirati način imenovanja i rad Ortynskoga te brojne kontroverze oko njega, nego samo njegove završne riječi. On je nedvosmisleno optužio Vladu, policiju, sudstvo i medije da su pomogli organiziranom kriminalu da ga smijeni. To je najteža optužba jednog visokog državnog dužnosnika u modernoj hrvatskoj državi, posebno pravosudnog, bez obzira na to koliko u tome ima istine. Vlada i vladajuća koalicija ponašaju se smušeno, nespretno i nekompetentno. Zašto Vlada odmah nije imenovala neovisno povjerenstvo da ispita optužbe Ortynskoga, a vladajuća koalicija u Saboru bez protokolarnih zavrzlama imenovala istražno povjerenstvo? Bez obzira na slabašne rezultate dosadašnjih istražnih povjerenstava, vladajuća koalicija u Saboru trebala bi vodstvo istražnog povjerenstva povjeriti jednom od uglednih oporbenih zastupnika. Samo tako jasno bi i nedvosmisleno otklonila sumnje da bilo što iz optužbi Ortynskoga želi prikriti. Vlada i vladajuća koalicija ponavljaju pogreške HDZ-ove vlasti.

Ljudska prava i UN

Godišnje zasjedanje Komisije za ljudska prava UN-a u Ženevi izaziva veliko zanimanje javnosti, posebno rasprava i glasovanje o važnim rezolucijama. Kako se Hrvatska u tome snalazi? SAD prvi put u povijesti nije član te Komisije, a Hrvatska predsjedava skupini zemalja srednje, jugoistočne i istočne Europe (veleposlanica Spomenka Cek). Hrvatska je glasovala suzdržano i o tzv. “palestinskoj” i “čečenskoj” rezoluciji. “Palestinska” je glatko prošla, a “čečenska” nije, što se smatra velikim uspjehom Rusije. O “iranskoj” se tek očekuje glasovanje, kao i o “kubanskoj”. Očito je da je Zagreb pod velikim pritiscima u svim tim glasovanjima te da nije u potpunosti slijedio politiku EU, iako ni same članice EU nisu uvijek složne u glasovanju.
Sve bi se to moglo razumjeti da postoji jedinstvena strategija hrvatske vanjske politike. Ali ne postoji gotovo nikakva koordinacija između predsjednika Republike, premijera, ministra vanjskih poslova i predsjednika Vanjskopolitičkog odbora Sabora, a Hrvatski sabor nitko ništa i ne pita. U najtežoj situaciji je hrvatska diplomacija, jer bez jasnih instrukcija teško je provoditi vanjsku politiku. U vanjskoj politici i diplomaciji trgovanje su oko glasovanja uobičajena je pojava, posebno u kadrovskim pitanjima, iako oko ljudskih prava toga ne bi smjelo biti, a poglavito ne za jednu mladu europsku državu koja je sama bila žrtvom srpske agresije, ali koja je i sama bila optuživana za umiješanost u rat u BiH. Ako dobre koordinacije u vanjskoj politici nema, državni posjeti određuju i način glasovanja o rezolucijama o zaštiti ljudskih prava (Stipe Mesić i Tonino Picula bili su u Moskvi, Zdravko Tomac u Iranu). Što bi tek bilo da je Ivica Račan posjetio Izrael ili Kubu?

Sanaderova pobjeda u HDZ-u

Prošli su i najdramatičniji izbori u povijesti HDZ-a. Gradske i županijske unutarstranačke izbore pratili su brojni incidenti, pa i fizički obračuni (Split, Slavonski Brod, Pazin), a kulminacija je bio skandal s akreditacijama te dovođenje brojnih zaštitara na stranački sabor. Između dvije snažne grupacije (Sanadarove i Pašalićeve) nije bilo nikakva povjerenja, a prije samog sabora mogle su se čuti brojne optužbe. Ivi Sanaderu treba čestitati na pobjedi, to je njegova najveća pobjeda, kao što je to i najveći poraz Ivića Pašalića, bez obzira na to što je bio tijesan te što je nekoliko respektabilnih Pašalićevih kandidata izabrano u predsjedništvo stranke (Ivan Šuker, Božidar Kalmeta, Krešimir Ćosić, Dario Vukić). Velik je Sanaderov uspjeh i izbor Jadranke Kosor za zamjenicu predsjednika HDZ-a, ali udarac je neizbor Vladimira Šeksa za potpredsjednika stranke. Šeks će vjerojatno ostati predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a. Sanader je imao snage da se na 7. saboru HDZ-a ispriča za pogreške HDZ-a, za bahatost i aroganciju pojedinih njegovih članova, što je dovelo i do gubitka parlamentarnih i predsjedničkih izbora u siječnju 2000. Atmosfera i govor na saboru bili su isključivo okrenuti unutarstranačkim izborima i kritici postojeće vlasti. Na Sanaderu je sada velika odgovornost da s novim vodstvom dokraja reformira i profilira stranku te da je pripremi za predstojeće parlamentarne izbore (prijevremene ili redovite). Ako ovo vodstvo bude djelovalo homogeno, realno je očekivati jačanje HDZ-a. U tom slučaju HDZ-e bi lako dobio poslijeizborne koalicijske partnere u okviru narodnjačkog centra. U suprotnom poraz Viktora Orbana i FIDES-a u Mađarskoj može biti snažno upozorenje Sanaderu i HDZ-u (FIDES je dobio najviše glasova, 48,7 posto, ali nema koalicijskog partnera). Na kraju Sanader treba veliku zahvalnost iskazati Branimiru Glavašu. Očito je da bi bez njegove kontrole situacije na saboru prije i tijekom izbora pobjeda Ive Sanadera bila upitna.

Izbori u Mađarskoj i Francuskoj

Mađarska će ponovno dobiti vladu lijevog centra, iako je FIDES s Orbanom dobio 48,7 posto glasova. Orban je uveo Mađarsku u NATO i pripremio je za ulazak u EU. Mađarska je po mnogim pokazateljima najuspješnija tranzicijska zemlja. Ali u Mađarskoj se politička scena potpuno bipolarizirala te Orban nije mogao naći koalicijskog partnera, jer nitko od stranaka centra i desnog centra nije prešao prag. U Mađarskoj se ponovila situacija iz mnogih tranzicijskih zemalja da jedna vlada teško dobiva drugi mandat zaredom, bez obzira na uspjehe.
U Francuskoj se dogodilo nešto gotovo nezamislivo. Socijalist Jospin nije ušao u drugi krug izbora, dobio je samo 16 posto glasova, a u drugi krug je uz Jacquesa Chiraca ušao ekstremni desničar Jean-Marie Le Pen (gotovo 18 posto glasova), što će biti predmet brojnih analiza ne samo u Francuskoj nego i u EU. Socijalisti su doživjeli katastrofu od koje će se teško oporaviti, a čekaju ih i parlamentarni izbori u lipnju (Jospin je već najavio povlačenje iz političkog života). Zapadna Europa očito ide udesno, terorizam i ilegalne migracije, organizirani kriminal i agresivna globalizacija međunarodnih financijskih institucija svakako tomu pridonose. Regionalni izbori u Saskoj, uspjeh CDU-a i neuspjeh SPD-a, samo su još jedan dokaz.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika