HNK: PROMOCIJA DOKUMENTARNOG FILMA O JANICI KOSTELIĆ
Četvrtak, HRT 3, 20.05
četiri kaktusa
Jeste li već primijetili mnoštvo malih novih zanimljivih emisija, pa naravno da jeste. Emisijica «Jezikomjer», u trajanju od dvije stotinke sekunde, ide u podne i navečer, a isto tako kratke, svježe i nove su one česte stvari koje se zovu «Najava programa». Samo jedna vrsta ljudi za koju postoje dva imena (budale i protivnici nove glavne urednice Jasne Ulage Valić), e samo su oni do sada mislili da se to ne radi s nekim razlogom, da to nije osmišljeno u genijalnim glavama Nikole Kristića, liječnice Zdenke Markić i njenog prvog pacijenta (pardon, suradnika) Olivera Dražića. Sve su to njeni šefovi svih dnevnika i svih vijesti, koji su zajedno s njom smislili da se prvih pet minuta večerašnjeg izravnog prijenosa nazove «HNK: promocija dokumentarnog filma o Janici Kostelić», a iza toga da ide taj čuveni film. Takvo nešto ne može smisliti jedan čovjek. Dakle, osim «Jezikomjera» i spikera koji čitaju najave programa, večeras smo dobili još jednu novu emisiju, pa je iz ove poplave naslova jasno jedino to da nova dobra i bistra glavna urednica misli kako njena udarnička plaća ovisi isključivo o količini emisija. Dakle, izađe neko spadalo (g. Joško Lokas) na scenu «Rvackog narodnok kazališta» i najavi projekciju (čuvenog filma), pa se onda to zove (vidi gore, da se ne ponavljamo) posebnim imenom. Enciklopedist Lokas inače je i novopečeni urednik, pa je i iz toga jasno da je cijepanje dnevnog programa na što više lijepih malih emisija posao koji se može povjeriti samo pouzdanim ljudima, a kud ćeš pouzdanijeg čovjeka od urednika.

DNEVNIK POBJEDNIKA
Četvrtak, HRT 3, 20.20
četiri kaktusa
Propuštena je sjajna prilika da se od jednog izravnog prijenosa naprave tri emisije, a ne samo dvije. Poslije čuvenog filma o Kostelićima išlo se u davljenje uzvanika (pitanjem «kako vam se dopao film»), podijeljeni su i neki identični predmeti Muzama Sportskog programa HRT i sve se to lijepo moglo nazvati «HNK: Baš smo glupi» i otisnuti u dnevnim novinama kao posebna emisija. Izgleda da se nova urednička momčad, nakon početnih revolucionarnih skandala, odlučila za nešto sporiji ritam promjena.
Glede i u svezi nečeg jednosatnog što je sastavio sportski novinar Bruno Kovačević i nazvao to dokumentarnim filmom «Dnevnik pobjednika» odmah se može reći da je naslov pošteno odabran, jer se odnosi na kreativne vrhunce filma. To su oni uvijek isti prizori u kojima vidimo g. Antu Kostelića kako sjedi i piše, a nepoznat netko nam to čita. Ovaj stvaralački postupak poznat je iz hrvatskog igranog filma u kojem glumci govore «dobar dan» kad ulaze u kadar, a pozdravljaju i kad izlaze. Mislili vi što god hoćete g. Bruno Kovačević je umjetnik, uostalom i prvo što piše na špici njegovo je novo zvanje. Piše «autor Bruno Kovačević», a zna se da je «autor» onaj sveti čovjek koji sebe doživljava tako kako se potpisuje. Između Antinih pisanja ozvučenih čitanjem idu amorfne nakupine notorno poznatih video materijala s utrka i treninga, za koje nam se u prethodnoj emisiji reklo da su 80 posto novi. Rekao je to Brunin kolega enciklopedist Lokas, a urednik o uredniku nikada ne laže, nego samo sve najbolje. Ako ste zaboravili, g. Kovačević je novi urednik Sportskog programa, a večer urednika kulminirala je serijom verbalnih orgazama glavne urednice koji su uslijedili nakon pitanja «kako vam se dopao film». Ponosna sam na Brunu, rekla je razdragana Glavna, a i naše gledateljstvo se sad može uvjeriti da je on idealan novi urednik Sportskog programa. Njene daljnje izjave ne bismo prepričavali, uostalom nisu ni bitne, jer iz cjelokupnog njenog nastupa vidjelo se da je riječ o snažnoj osobnosti koja obožava kad je snimaju za televiziju. Šteta što nije odabrala karijeru glumice, mada njeni neslužbeni biografi tvrde da je to pokušavala deset godina, ali ništa. Prokleti režiseri. Pouzdano se zna jedino to da je poslije toga, u posljednjih deset godina, pokušavala biti tv novinarka, ali da je sad glavna urednica HRT-a.
Da ta žena ima ozbiljne ovlasti, vidjelo se i iz završetka Dnevnika u koji je ubačen dolazak Kostelićevih u američkoj limuzini do crvenog saga pred Kazalištem i njihovo iskrcavanje. Ne zna se tko je taj kretenizam stavio u Dnevnik, postoje samo osnovane sumnje, no nije taj potez ni tako loš. Gledateljstvo je pošteđeno jednoipolsatnog izravnog sudjelovanja u prostituiranju nacionalne kazališne zgrade koja u svojoj povijesti pamti slične trenutke, pa stoga ne valja biti preoštar, da se ne dobije zaslužena etiketa konzervativca. U kratkom prizoru u Dnevniku uhvaćena je srž zbivanja, vidjelo se da nova HRT-ova urednička garnitura želi nastupiti glamurozno, bez obzira na sitnice koje bi smetale nekim drugim ljudima od ukusa, pameti i sposobnosti.
Osim zgrade, idealan je i odabir sadržaja: promocija nestvarnog filma vrlo konkretno pretrpanog sponzorima, tim jedinim muzama svakog pravog sportskog novinara HRT-a. Pa zar nije jedan od prvaka te profesije, g. Ivica Blažičko, u jednom od svojih brojnih intervjua rekao da odlazi s HRT-a između ostalog i zato, «jer se sve svelo na puko novinarstvo». Poslije projekcije svi su predstavnici naših velikih tvrtki pozvani na pozornicu da prime nekakve statuete, baš kao pravi uzor oskarovci, a novi urednik Lokas je, da ne bude zabune o novim moralnim standardima Jasne Ulage Valić i društva, naciji savjetovao: «Pogledajte dobro ove ljude, kod njih je lova». Bistrom Lokasu nekako je promaklo da u netom prikazanom filmu njegova uredničkog kolege i poslovnog čovjeka Kovačevića Brune dvojica velikih skijaša, Karl Schranz i Franz Klammer, govore kako su kao klinci bili puka sirotinja, ali nisu sebe tako doživljavali, voljeli su skijati i to im je bilo najvažnije. Ta dva glupana trebalo je baciti iz filma, jer malo je nedostajalo da sve pokvare, i to ne samo film nego i mnoge krasne ljude koji su se te večeri okupili pod jednim lijepo oslikanim stropom.

SVAKODNEVICA
Petak, HRT 1, 17.05
četiri kaktusa
Novinar Dražen Stefanov rekao je «svakodnevnica» umjesto svakodnevica, što bi kao jezična greška bilo i te kako oprostivo, kad ne bi bila riječ ne samo o emisiji koja ide godinama, nego i o emisiji u kojoj uvaženi Stefanov gostuje kao suradnik i razgovaralo o novom prometnom zakonu. G. Stefanov doveo je gosta u studio i sad će taj sigurno svuda okolo trubiti da se emisija zove «Svakodnevnica». Uzalud silan dosadašnji trud, uložen poslije prvih izdanja emisije koju su sami voditelji zvali kao i današnji im suradnik Stefanov (Svakodnevnica), ode mast u propast.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
Četiri kaktusa
Kad ono (aaa, u četvrtak!) Dnevnik nije imao da je moralno odvratno od Izraela što jedanaest dana nije spasilačkim ekipama dopustio da uđu razrušeni palestinski izbjeglički logor. No pustimo mi te sadržajne sitnice, važna je forma, kompozicija. Stoga budimo dobri i zamislimo dnevne novine koje svoju vanjskopolitičku rubriku premjeste na prvu, drugu i treću stranicu, zato jer je u rubrici jedna vrlo važna vijest. Nema u novinama uredničkih glupana koji bi to učinili, ali zato naš današnji Dnevnik počinje s deset minuta vijesti iz bijeloga svijeta. Tek u jedanaestoj minuti eto nam domaćih vijesti, probile se, drage i mile, guraju se na ekran neukusno kao glumac Kerekeš, epizodni gostioničar iz «Naših i vaših» koji silom hoće biti glavni lik.
Ono što se u Dnevnik nikako nije uspjelo probiti, a dogodilo se dan poslije «The Day»-a, na istom mjestu, jest promocija jedne male knjižice, održana u foajeu HNK-a u petak u podne. Osoblje kazališta bilo je još umorno od zbivanja prethodne noći, a tek urednici, da se i ne priča. Ne prikazuje se «Dnevnik pobjednika» svaki dan. Stoga se nije stiglo narediti ni kameri ni novinarskom biću nekom da dođe i objavi sitnicu kako je vidjelo knjigu «Don Quijote», da je to novo izdanje, novi pothvat prevoditelja Josipa Tabaka, da su govorili profesori i akademici, jer Cervantes je itd. itsl. Nakon svega ovog čovjeku dođe da se rasplače kao Račanova pudlica Ortynski kad su joj saopćili da više nije državni odvjetnik.

TV DVOBOJ
Subota, HRT 1, 22.54
četiri kaktusa
Mila Ana Jelinić prekida Branimira Glavaša koji pokušava čitati tko sve od saborskih zastupnika putuje na sjednice i koliku naknadu za to stradanje dobiva. Nekoliko minuta poslije ona kori i Glavaša i onog drugog gosta (g. Tušek, SDP) da zašto s tim podacima ne idu u javnost. Sve je to više nego strašno: jednom u životu imamo priliku čuti kako uvaženi zastupnik govori istinu (čita službene podatke) i onda se nađe fina Ana da nam tu radost uskrati.