Objavljeno u Nacionalu br. 337, 2002-04-29

Autor: Ivan Starčević

Vijenci i kaktusi

Dr. Gruden ne mora biti peder

Ivan StarčevićIvan StarčevićTV INTERVJU: MISLI 21. STOLJEĆA
Srijeda, HRT 1, 21.45
Kaktus
Voditelju Branimiru Biliću došao je u goste g. Nedjeljko Fabrio koji će idućeg tjedna u Beču primiti Herderovu nagradu. Fabrio kao pravi hrvatski književnik, profesor i akademik govori razočarenje, fantasta i nitkome, umjesto razočaranje, fantast i nikome. Emisija se zvala «Govor kultura», što je u ovom slučaju puno bolje nego «Kultura govora», jer bilo bi to ironično prema govorniku. Dakle, čovjek koji govori «ne može se zažmiriti nitkome na zločine» nije nitkov nego Nedjeljko Fabrio, a možda je i Branimir Bilić, zaista je svejedno, jer ova su se dvojica, u tradiciji emisije (žanr: poetski uzvišena proza), idealno u svemu slagala i nadopunjavala. Provodni motiv Bilićeve sapunice (Misli 21. stoljeća) je intelektualno i moralno zgražanje nad bilo čime u današnjoj Hrvatskoj, pa je i ovom prigodom spomenuta «naša sramota» od koje su se «časni ljudi» već umorili, ali svaka čast Bilićevu gostu koji ipak nije bio toliko umoran da ne bi bio u stanju dovući se do polufoteljice u studiju. Njegov preumorni moralni habitus samo je varka, jer Fabrijevu ideju da su novinari isto zlo kao i političari (još i veće, prisnažio je Bilić) može iznijeti samo čio čovjek, čilac, čiko i čilager. Iako su takvi, književnik Fabrio ih naziva braćom po peru i predlaže jedan veliki zajednički sastanak novinara i književnika.
Na tome bi sastanku Nedjeljko Fabrio zavapio: «Ne stvarajte razdor u našem poslu, preporučujte što je vrijedno, ne bavite se širenjem zla». Vapaj bi bio upućen novinarima, jer oni ne pišu ni o čemu dobrom i lijepom, istakao je g. Fabrio, ne pišu čak ni o sreći, Kardelj je kod nas pokušao govoriti o sreći pa su mu se smijali, zaključio je mudri, istinoljubivi, inteligentni i moralni g. Fabrio na kraju ovog dijela svojeg jednosatnog buncanja u polufoteljici do koje je jedva dopuzao, jer je smožden nepravdama koje hrvatskom društvu nanose novinari i ostali širitelji zla. Ponijet plemenitošću svoje imbecilne i žalosno neoriginalne ideje o novinama koje donose samo dobre vijesti i o plenumu novinara i književnika, g. Fabrio je posljednjim snagama svojeg dobrog glasa potiho, ali vrlo gnjevno i dostojanstveno, zavapio: «Vratimo instituciju značaja i instituciju institucije! Pa ne može svaka šuša pljuvati po HAZU, pa ne može svaka šuša pljuvati po Matici hrvatskoj! To su svete institucije». Jedino što se iz ovog Fabrijevog buncanja pod temperaturom reflektora može zaključiti jest to da svaka šuša može biti akademik, ali i to da g. Fabrio sebe ne smatra šušom. Da li zato što on ne pljuje na svete institucije ili zato što on naprosto nije šuša nego hrvatski akademik i književnik i pravi član Matice hrvatske, to je sada svejedno. Njegovo je sveto pravo da bude sumanuti član svih svetih institucija, naročito institucije značaja, a poglavito institucija institucije, što mu od srca želimo.

Za povišenje praga tolerancije prema homićima dr. Gruden teško da može učiniti išta više, a i ne treba, svaka njemu čast. Bilo bi surovo tražiti od njega da podnese krajnju žrtvu i da, nakon pedera u prenesenom smislu večeras, sutra postane pravi peder.VIJESTI DANA
Četvrtak, CCN, 19.00
četiri vijenca
Novinar Saša Kosanović informira dragu hrvatsku javnost zašto nam je u goste došao Luzius Wildhaber, predsjednik Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu. Dragu hrvatsku javnost o tome nije informirao njen dragi Dnevnik. G. Predsjednik došao se pozabaviti hrvatskim izbjegavanjem članka 6. zakona o ljudskim pravima koji govori da svatko ima pravo na suđenje u razumnom roku. Dragi hrvatski sudovi najprije su izbjegavali dosuditi odštetu onima kojima su, izvan zone ratnog djelovanja, minirane kuće. Da se ne bi slučajno dogodilo da koji neodgovorni sudac dosudi odštetu Srbinu kojemu je kuća dignuta u zrak zato jer se lokalnom ološu to sviđalo (da nečije privatno vlasništvo leti u zrak), e zato je dragi Hrvatski sabor ukinuo jednu kobnu odredbu iz hrvatskog zakona o obveznim odnosima. Naši dragi suci nisu više morali otezati sa suđenjem, kao što su to morali tri godine, nego se lijepo posljednjih sedam godina i pod Račanom i pod Tuđmanom mislilo da je najbolje sve zaboraviti, naročito to da je pravo na privatno vlasništvo neotuđivo.
Sada će nas ta nenaučena lekcija o poštivanju privatnog vlasništva koštati teške i teške novce koje će draga država morati platiti svakom onom kojem su lokalne kukavice, nahuškane od lokalnih mudraca i inog društvenog taloga, minirale kuću. Lijep je to broj ruševina, kao što svi dobro znamo. Budući da pravde nije bilo tu, vlasnici su tužili državu međunarodnom sudu za ljudska prava. Od ukupno tristo šezdeset dvije tužbe čak je 250 podignuto nakon 1. siječnja ove godine, zato jer su pale prve pozitivne presude.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Dragi Dnevnik, kao u najboljim danima Obrada Kosovca pod Tuđmanom, protokolarno javlja o susretu naše ministrice pravosuđa s predsjednikom međunarodnog suda za ljudska prava. Baš su se fino napričali i srdačno porukovali, glasi slikovni i verbalni sažetak upućen svekolikom hrvatskom narodu od strane tradicionalno istinoljubive Hrvatske televizije. Ovaj skandalozno lažljivi rezime plutao je eterom puna 24 sata, kada je tronuta ministrica Antičević Marinović, još malo zajapurena od Luziusove pljuske, ipak priopćila naciji, putem dragog Dnevnika u petak, da će u saborsku proceduru već u svibnju ući ona mala izmjenica u zakonu o obveznim odnosima.

ZNANSTVENO SUČELJAVANJE: HOMOSEKSUALNOST
Četvrtak, HRT 1, 22.27
Četiri kaktusa
Što naši dragi znanstvenici i znanstvenice misle o homoseksualizmu užasno je važno i zanimljivo. Ove misli 21. stoljeća, rođene iz mentaliteta koje stoljeće starijeg, pomoći će hrvatskim homoseksualcima više nego da se neki od njih pojavi na HRT-u i kaže ja sam peder. Super je kad Štulhoferovi muškarci, odreda rasni heteroseksualci, pričaju cijelu večer da nemaju ništa protiv homoseksualaca, to će nacija poslušati i smjesta postati tolerantna, unatoč tome što statistike govore da bi pola Hrvata zadavilo svakog pedera odmah, usred emisije. Voditelj prof. dr. Aleksandar Štulhofer nije se dao time deranžirati, nego je umjesto sociologa u studio pozvao psihologe filozofe i pravnike. Bila bi kobne greška, smatra Štulhoferova šefica i glavna urednica Jasna Ulaga Valić, kad bi među gostima bio neki peder, jer ti ljudi nisu objektivni. Objektivan je, smatra se na HRT-u, prof. dr. Vladimir Gruden, djelatnik Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, inače tv zvijezda u padu, jer ovog se tjedna u emisijama HRT-a pojavio svega jedno šezdeset puta. Gruden, treba li reći, nedavno je govorio skandalozne stvari protiv istospolne orijentacije, no večeras se, u društvu pravih muškaraca i jedne dame, ponio, štono bi se reklo u prenesenom smislu, kao pravi peder. Sve je zanijekao, on voli homoseksualce, a kada bi čak i njegov vlastiti potomak postao homoseksualac, pokunjeno je izjavio Gruden, on bi mu sve pružio i omogućio da se lijepo osjeća kao pravi mali peder. Za povišenje praga tolerancije prema homićima dr. Gruden teško da može učiniti išta više, a i ne treba, svaka njemu čast. Bilo bi surovo tražiti od njega da podnese krajnju žrtvu i da, nakon pedera u prenesenom smislu večeras, sutra postane pravi peder.

POLITIČKA KUHINJA
Petak, CCN, 21.00
Kaktus
Gost emisije kuha nekakvo zelje za koje tvrdi da je zagrebačko i vrlo humano izjavljuje da je prijašnju vlast mrzio, a ovu da prezire. Ove poruke ljubavi, civiliziranosti i tolerancije dolaze od našeg istaknutog kuhara zelja (Silvija Degena) u kojeg je voditelj cijelo vrijeme začarano buljio. Inače taj najšutljiviji voditelj na svijetu (Minja Cvitković) ima na Radiju 101 vrlo raspričanu i duhovitu emisiju koja se zove «Jutarnji pisoar», pa smo očekivali da će, ako već nije u stanju prekinuti verbalni (ispričavamo se) proljev uglednog si gosta emisije, bar početi podrigivati, puštati vjetrove ili slične omiljene nam signale iz «Jutarnjeg pisoara». Pobožni mužek Minja, zablenut u krajnje dosadnog i pomalo bolesnog Degena, e to je ono što televizija radi najboljim kadrovima Stojedinice. Na sve su ti heroji spremni, samo da bi se slikali i uspjeli. Neka se mali krotki stokilaš Cvitković ne uzrujava (vidjelo se da pred Degenom trese nogicom), ako su uspjele Hloverka (Novak Srzić) i Željka (Ogresta Merlić), uspjet će i on.
Za početak treba ga za bilo što pohvaliti, da se čovjek okuraži, na primjer za ono kad je Silvije Degen rekao «danas imate novinare koji nisu novinari, to su nekakvi dopisnici, polupismeni». «Laju bez veze», hitro je govornika dopunio Minja Cvitković u svojem dosad najozbiljnijem izdanju u životu, sasvim na tragu velikog tv voditelja Branimira Bilića. Bit će od tog Minje nešto, ja vam kažem.

INICIJATIVE
Petak CCN, 21.45
Četiri kaktusa
Ovaj bastard reklame i novinarstva (novinarskog VIP žanra zbog kojeg je g. Šafer izletio s HRT-a i postao glavni urednik CCN-a) najavljen je kao «dokumentarna emisija koja će petkom pokretati inicijative koje se mogu ostvariti uz malo truda, a za sveopću dobrobit». Ništa od toga nismo vidjeli, emisija je bila nepotpisana, a reklamiralo se sve i svašta, što znači da je g. Miroslav Šafer u CCN-u konačno našao tv kuću u kojoj će se napokon do mile volje moći prepustiti užicima svojeg specifičnog shvaćanja novinarstva.

PREGLED TISKA
Petak CCN, 22.40
Kaktus
Prva asocijacija na osobu koja sjedi za stolom i čita nam novine jest Pervan i njegova bivša emisija «Malo morgen». Kreatori CCN-a, pristigli s drugog planeta, nisu se dali time zamarati, pa su spikericu Jelenu Pupić posjeli za stol i dali joj u ruke sutrašnje novine sa žuto markiranim naslovima i podnaslovima. Jest da je to ona lijepo čitala, ali Željko Pervan je ipak bio puuuno puno smješniji.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika