Srećko JurdanaPojedini mediji uložili su zadnjih dana primjetne napore na planu razotkrivanja nepoznatih pojedinosti o Horvatinčićevu liku i djelu, u vezi s tragedijom koju je taj agresivni “poduzetnik”, odnosno “javna figura” koja bi mogla funkcionirati i kao vizualni znak opće opasnosti, kod Primoštena izazvao nemarno-bahatim glisiranjem.

Objavljeni su, među ostalim, podaci da su na suđenju za prometnu nesreću, u kojoj je 1980. godine usmrtio pješakinju, ozlijedio njezinu kćer i pobjegao, sudski vještaci – metodološki potpuno neobjašnjivo – dali iskaze koji su konvenirali njegovim prigodnim opravdanjima; da je u aktualnom pomorskom udesu vozio neregistrira ni gliser i bio u permanentnom prometnom prekršaju; da se tim gliserom odmah odvezao s mjesta nesreće i usidrio ga kod obližnjeg otočića, što opovrgava njegovu nastupnu izjavu o otkazivanju upravljačkog sustava; na kraju, da na ramenu nosi tetovažu s ustaškim datumom, što se nesumnjivo može shvatiti kao karakterna oznaka ideološke prilagodljivosti okolnostima, bez obzira na njihov etički predznak.

Kad su ga razne državne službe početkom osamdesetih spašavale od posljedica prve nesreće, vjerojatno bi ucrtao crvenu zvijezdu, no tetovaže sa svjetonazornim porukama tada još nisu bile u općoj upotrebi. Bahati recidivist Psihološke posljedice aktualne nesreće pokušao je ublažiti novcem, nudeći navodno djeci ubijenih talijanskih turista promptnu nagodbu o odšteti. Ponuda nije prihvaćena; od obitelji poginulih stižu poruke da “vjeruju u hrvatsku pravnu državu”, koja će primjereno sankcionirati Horvatinčićev zločin. Od spomenute “pravne države” stižu, međutim, za nijansu drugačije poruke. Postoje indicije da se u sudskoj sferi počela provoditi vrlo nijansirana operacija preliminarnoga spašavanja gospodina Horvatinčića od drastičnih sankcija, kakve bi prirodno mogao očekivati s obzirom na težinu izazvanoga udesa, sklonost takvim incidentima i historijat lošeg ponašanja u sličnim situacijama. Državno odvjetništvo zatražilo je za Horvatinčića istražni pritvor zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke i ponavljanja kaznenog djela. Promatrači-laici čudili su se vjerojatno zašto pritvor nije zatražen i zbog posebno teških okolnosti izvršenja kaznenog djela – što bi Horvatinčiću otežalo situaciju – jer ovdje je dvoje ljudi poginulo na brutalan način zbog bahatosti i nepažnje jednog potvrđenog recidivista.

Trenutna smrt kao olakotna okolnost Unatoč čvrstoj namjeri da Horvatinčića ovaj put podvrgnu poštenome tretmanu, u DORH-u nisu pronašli nikakvu mogućnost da pritvor zatraže i po spomenutoj trećoj stavci, jer ona se može primijeniti samo na kaznena djela za koja je predviđena kazna veća od deset godina. Zatražili su, međutim, i kazneni progon zbog nepružanja pomoći unesrećenima, što je odbačeno nakon obdukcijskog nalaza koji je pokazao da je kod Horvatinčićevih žrtava smrt nastupila trenutno. Čini se nevjerojatno, no trenutna smrt ljudi na koje je naletio gliserom de facto se za gospodina Horvatinčića tretira kao olakotna okolnost. Po čemu je on mogao znati da su ti ljudi mrtvi? Ako ih je vidio da plutaju u moru, mogao se spontano odlučiti na nekakvu pozitivnu akciju pružanja pomoći ili provjeru njihovoga stanja, umjesto spontane odluke da pomogne svome gliseru odvozeći ga u uvalu. Činjenicu da unesrećenima nije trebala pomoć – zato što su bili mrtvi – istražni sud usvojio je kao opravdanje za činjenicu da Horvatinčić, koji u danom trenutku nije mogao znati jesu li živi ili mrtvi, nije pokazao nikakvu namjeru da im pomoć pruži.

Od početka istrage, kako vidimo, usvaja se logika koja ide na ruku gospodinu Horvatinčiću. Istražni sudac Branko Ivić odbio je inicijalni zahtjev Državnoga odvjetništva da se Horvatinčiću odredi pritvor i zbog mogućnosti ponavljanja kaznenog djela. DORH je uložio žalbu na spomenutu sučevu odluku, no bezuspješno. Izvanraspravno vijeće Županijskoga suda u Šibeniku potvrdilo je procjenu suca Ivića, čime je njegov zaključak – da kod gospodina Horvatinčića ne postoji mogućnost ponavljanja sličnog kaznenog djela – dobio pravnu snagu. Horvatinčić će izići iz pritvora čim se ispitaju svjedoci. Postupak ispitivanja vjerojatno će se produljiti zbog odlaska suca na kraći godišnji odmor, što ne utječe bitno na izglasane povoljne okolnosti u Horvatinčićevu statusu. Frustrirano Državno odvjetništvo Zašto sudovi primjetno pomažu poduzetniku Tomislavu Horvatinčiću, to i dalje ostaje hrvatska enigma. Kod njega “ne postoji mogućnost ponavljanja kaznenog djela”, iako je potvrđeni recidivist koji iza svojih vozila ostavlja mrtve i ranjene. Ima li neka bitna razlika između divljačke vožnje na kopnu i moru, koja Horvatinčićevo ponašanje na cestama čini pravosudno irelevantnim u odnosu na nesreću kod Primoštena?

U dvije kopnene prometne nesreće usmrtio je jednu osobu, petero ozlijedio, svaki put je pobjegao s mjesta događaja, nikad nije pokušao pomoći žrtvama, sumnjalo se da je skrivio pogibiju još jedne pješakinje (što je anulirano ili zataškano), i unatoč takvom dossieru suci ga danas – nakon što je na moru usmrtio dvoje ljudi - proglašavaju prometno bezopasnim. Specijalno je pitanje kako će na sve to reagirati djeca poginulih turista. Što se Državnog odvjetništva tiče, ako se nastave predočeni sudski trendovi, ono će imati jednaki razlog za frustraciju kao i tužiteljica koja početkom osamdesetih nije mogla ishoditi adekvatnu osuđujuću presudu zbog (vjerojatno potkupljenih) svjedoka i vještaka.