Objavljeno u Nacionalu br. 338, 2002-05-08

Autor: Nenad Polimac

Britanski film koji će se suprotstaviti Ratovima zvijezda

Hugh Grant ne želi više glumiti ženskare

Britanski producenti filma 'Sve zbog jednog dječaka' iz kompanije 'Working Title', nakon uspješne londonske premijere odlučili su da film u SAD starta istovremeno s 'Ratovima zvijezda'

K-PAXK-PAXNa nedavnoj londonskoj premijeri filma “Sve zbog jednog dječaka” novinari su upitali glavnu zvijezdu Hugha Granta što misli o očinstvu. “Priznajem da o tome sve više razmišljam”, lakonski je odgovorio, na što je odmah uslijedilo puno indiskretnije pitanje: “Namjeravate li izigravati oca Damienu, sinčiću vaše prijateljice Elizabeth Hurley?” “O toj temi više neću reći ni jednu riječ”, smiješeći je završio razgovor glumac.
Četrdesetogodišnji britanski neženja mogao je očekivati da će mediji grčevito pokušati povezati njegov privatni život i karijeru. U filmu “Sve zbog jednog dječaka” glumi, naime, egocentričnog playboya koji se igrom slučaja sprijatelji sa 12-godišnjim klincem i postupno počinje shvaćati u čemu su čari obiteljskog života što ga je dosad tako uporno izbjegavao. Poput glavnog junaka, i Grant je poznat kao ženskar bez ambicija za čvršćim vezama, pa je činjenica da je upravo sada odabrao ulogu u takvom filmu dokaz da razmišlja o promjeni načina života. Namjerava li on uistinu glumiti oca sinu svoje bivše cure (kojoj je zasad najveći problem da bebin navodni biološki otac, američki filmski producent Steve Bing, prizna očinstvo), novinari možda neće doznati, no da je Grantova karijera na raskrižju i da film “Sve zbog jednog dječaka” označava novo usmjerenje, to je posve izvjesno.
Velika Britanija ovih je dana u znaku toga filma koji je prije nešto više od tjedan dana postigao izvrstan vikend-utržak od skoro četiri milijuna funti i mogao bi ponoviti uspjeh kakav je prošle godine ostvario “Dnevnik Bridget Jones”. Za deset dana “Sve o jednom dječaku” počinje se prikazivati i u Americi, istodobno kad i “Napad klonova”, novi film iz serijala “Ratovi zvijezda”, međutim, producenti se ne boje tog sraza. U pitanju je tzv. protuprogramiranje: “Napad klonova” otvorit će se uz neusporedivo veću medijsku halabuku, no njegova su publika u prvom redu tinejdžeri, dok Grantov film računa na ozbiljnije gledatelje, ponajprije žene. Svojedobno se tom taktikom poslužio engleski hit “Notting Hill”, suprotstavivši se “Fantomskoj prijetnji”, ranijem izdanju “Ratova zvijezda”, postigao pritom odličan rezultat i do danas je najuspješniji britanski film svih vremena na svjetskim kinoblagajnama. Ako “Sve zbog jednog dječaka” bude upola tako dobar, nezadovoljnih neće biti.
Filmove “Noting Hill”, “Dnevnik Bridget Jones” i “Sve zbog jednog dječaka” povezuje to što u njima glumi Hugh Grant, ali i još nešto – proizvela ih je britanska producentska kompanija “Working Title”, čiji šefovi Eric Fellner i Tim Bevan očito znaju kako filmski proizvod s engleskom etiketom nametnuti cijelom svijetu. Njihova suradnja s Grantom počela je u romantičnoj komediji “Četiri vjenčanja i sprovod” koja je 1994. postala dotad najgledaniji britanski film svih vremena: svjesni da je englesku robu lakše prodati u hollywoodskom “celofanu”, Fellner i Bevan su za taj film angažirali Andie MacDowell, za “Notting Hill” Juliju Roberts, a za “Dnevnik Bridget Jones” Renee Zellweger. U “Sve zbog jednog dječaka” nema Amerikanaca u glumačkoj postavi, ali ih zato nalazimo iza kamera: 32-godišnji Chris i 36-godišnji Paul Weitz (sinovi svojedobno velike hollywoodske nade Susan Kohner, nominirane za Oscara za ulogu bjelopute crnkinje Sarah Jane u legendarnoj melodrami Douglasa Sirka “Imitacija života”) proslavili su se prije tri godine tinejdžerskom erotskom komedijom “Američka pita”, a kad se i sam Grant zgranuo što se upravo njih angažiralo za redatelje, odgovoreno mu je da su momci studirali u Cambridgeu i da znaju više o Engleskoj od domaćih filmaša.
Protiv njih nije ništa imao ni Nick Hornby, autor istoimenog bestselera po kojem je “Sve zbog jednog dječaka snimljen”, a ujedno i jedan od izvršnih producenata filma. Po nedavnoj anketi, on je među tri najčitanija pisca u Velikoj Britaniji, a novi roman “Kako biti dobar” upravo je na prvom mjestu top-liste najprodavanijih knjiga. Nazvan “majstorom muškog ispovijedanja”, Hornby je zablistao već prvim ostvarenjem, autobiografski zadojenom “Nogometnom groznicom”, a drugim romanom “Hi-fi” (prevedenim i u nas) uspio je osvojiti i američko tržište. “Sve zbog jednog dječaka” treći mu je rad i objavljen je još 1998., a filmska prava otkupila je “Tribeca Productions” – kompanija u vlasništvu Roberta De Nira – za 2,75 milijuna dolara. “Tribeca” i “Working Title” dogovorili su koprodukciju, a dok je kao glavni glumac figurirao George Clooney, bilo je i planova da se radnja iz Engleske prebaci u Ameriku. Zatrpan projektima i pomalo u strahu da i privatno suviše ne nalikuje na glavnog junaka priče, Clooney je odustao i osigurao tako Grantu šansu. Glumac je već u “Dnevniku Bridget Jones” iskazao spremnost radikalnog poigravanja vlastitim imidžem ženskara (jedna od rijetkih uloga negativaca u njegovoj karijeri), a za film braće Weitz čak je skratio kosu i odrekao se zamuckivanja koje je tako očaravalo njegove obožavateljice.
Unatoč povremenim tjeskobnim tonovima, “Sve zbog jednog dječaka” pripada žanru romantične komedije. Glavni protagonist je uvjereni londonski neženja Will koji se izdržava od tantijema pokojnog oca: on je u karijeri skladao samo jednu uspjelu božićnu pjesmicu, što je, međutim, bilo posve dostatno da mu sin i u kasnim tridesetima može izigravati bonvivana i ne raditi ništa. Willovo je životno načelo suprotno onome “Nijedan čovjek nije otok”: on smatra da neki muškarci to uistinu jesu, pa sebe naziva Ibizom. U lovu na žene usmjerava se prije svega na samohrane majke, jer se osobno uvjerio da njima – kao i njemu – usputni seks više odgovara te da – već dostatno opterećene neugodnim iskustvima – nisu spremne na stalnije veze. Kako bi im što lakše pristupio, Will izmišlja da i sam ima sinčića, međutim, sudbina se s njim zlurado poigra kad upozna 12-godišnjeg Marcusa (iznimno uvjerljiv debitant Nicholas Houlot), jedinca suicidalne hipijevke Fione (australska glumica Toni Collette igrala je samohranu majku i u megahitu ”Šesto čulo”). Willa i Marcusa povežu karakterne suprotnosti: Will je zapravo neiživljeni dječak, a mali Marcus neprestano reagira kao zrela osoba, zbog čega je neprestano na meti svojih vršnjaka u školi. U njihovu spontanom partnerstvu (kolikogod ga Will u prvi mah odbacivao) ima koristi za obojicu, jer jedan drugome ispravljaju mane. Pritom, nema govora da se Will spetlja s Marcusovom mamom: njemu se svidi jedna druga samohrana majka, energična Rachel (novo lice kozmetičke tvrtke “Revlon” i zvijezda serijala “Mumija” Rachel Weisz pojavljuje se tek u zadnjih pola sata filma), kojoj pak slaže da je Marcus njegov sin i tako ugrozi vezu s jedinom ženom do koje mu je ikad bilo stalo.
Prve su reakcije na “Sve zbog jednog dječaka” iznimno povoljne: braća Weitz – kako ističu kritičari koji su usporedno analizirali knjigu i film – uspješno su adaptirala Hornbyjev roman za veliki ekran, puno više zaoštravajući pojedine dramske situacije te dopisujući britkije dijaloge. Radnja se u originalu odigrava 1993., nedugo nakon smrti Kurta Cobaina, pa mali Marcus ima u školi problema jer pod utjecajem majke sluša Joni Mitchell, dok svi drugi lude za Nirvanom (originalni naslov “About a Boy” varira naslov Cobainove pjesme “About a Girl”): u filmu su zbivanja premještena u današnje doba, u kojem je rap dominantna glazba klinaca, dok Marcus – opet zbog majke – ustrajava na evergreenu Roberte Flack “Killing Me Softly”. Ipak, soundtrackom – koji je visoko pozicioniran na engleskim top-listama – dominiraju pjesme Damona Gougha i njegove grupe Badly Drawn Boy, inventivna i vješto napisana pop glazba, koja se doima neusporedivo superiornijom od ziheraškog soundtracka za “Dnevnik Bridget Jones”. Film traje samo 95 minuta i vrlo je dobro dramski balansiran, što je najveća pohvala braći Weitz.
“Sve o jednom dječaku” novi je izdanak hollywoodiziranog vala britanske kinematografije, namijenjenog podjednako Otočanima kao i gledateljima diljem svijeta, pritom ništa slabiji od svojih prethodnika, a u nekim aspektima čak i bolji. Vjerojatno neće doseći zaradu “Notting Hilla” i “Dnevnika Bridget Jones”, jer u njemu je ljubavna priča samo uzgredna, a središnji je dramski odnos usredotočen na prijateljstvo muškarca i dječaka, što širokoj publici možda ipak nije tako privlačno kao heteroseksualna romansa. Ipak, parovi koji odluče pogledati film zasigurno neće pogriješiti, budući da se njegove emocionalne pouke odnose na sve spolove i sve dobi.

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika