Pojava filma “Lagaan – Bilo jednom u Indiji” jedno je od ugodnijih iznenađenja ove godine na domaćoj video-sceni. Djelo redatelja Ashutosha Gowarikera prošle je godine sa zapaženim uspjehom prikazivano u kino-mrežama Velike Britanije i SAD, privuklo je veliku pozornost na uglednom filmskom festivalu u Locarnu, a ove je godine bilo među pet nominiranih za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Budući da je priča utemeljena oko jedne utakmice kriketa, sporta koji je u nas gotovo posve nepoznat, te da film traje punih tri i pol sata, može se pretpostaviti da zanimanje šire publike neće biti veliko, ali filmoljupci skloni otkrivanju novih obzora svakako bi ga trebali pogledati.
Riječ “lagaan” označava namet koji su indijski seljaci preko svojih radža plaćali britanskim kolonizatorima. Priča, smještena u 1893. godinu, zbiva se u selu Champaner: kad mjesni britanski zapovjednik odluči naplatiti dvostruko veći “lagaan” u odnosu na prethodnu godinu, seljaci odlaze protestirati jer zbog duge suše nikako nisu u mogućnosti ispuniti takav zahtjev. Nadmenog zapovjednika zateknu usred utakmice kriketa, te im on ponudi okladu: ako seljaci u tri mjeseca skupe ekipu za kriket i pobjede Britance, neće morati plaćati “lagaan” tri godine, ali ako izgube platit će trostruki iznos. Unatoč protivljenju ostalih mještana, ponosni mladić Bhuvan (indijska superzvijezda Aamir Khan) prihvaća izazov, te počinje skupljati igrače za sudbonosnu utakmicu.
“Lagaan” je umnogome tipičan izdanak produkcije koja je na Zapadu najčešće poznata pod pomalo ironičnim nazivom “Bollywood” (dakle, Hollywood iz Bombaya, koji je neprikosnoveno središte kinematografije na hindi jeziku). Priča o suprotstavljanju hrabrog i ponosnog autsajdera nadmoćnom protivniku izlaže se temeljitim pripovjedačkim stilom ispunjenim detaljima koji bi u većini drugih kinematografija bili smatrani dramaturškim viškom – na primjer, najmanje po jedna scena posvećena je nagovaranju svakog od jedanaest igrača potrebnih za kriket-momčad. Film je prožet romantikom, melodramom, komedijom te neizbježnim, bogato razrađenim pjevačko-plesnim brojevima koji su svakako najživopisniji i najzabavniji dijelovi filma.
Prikaz utakmice zauzima otprilike 75 minuta i povremeno stavlja gledateljevo strpljenje na kušnju jer, ako ne poznajete pravila kriketa, razvoj zbivanja nije baš jasan. Ipak, iako svakako predug, “Lagaan” je većim dijelom vrlo gledljiv, ponajprije zbog dinamičnog vizualnog prosedea redatelja Gowarikera, s ključnim dramskim scenama raskadriranim u stilu bliskom Sergiu Leoneu, te maštovito osmišljenim glazbenim točkama. Sve u svemu, odlučite li se na malo filmofilskog avanturizma, ne vjerujem da ćete požaliti.

LAGAAN – BILO JEDNOM U INDIJI
(Continental Film)
Lagaan: Once Upon a Time in India
ind. glazb. sport. drama, 2001.
R: Ashutosh Gowariker
GL: Aamir Khan, Gracy Singh, Rachel Shelley, Paul Blackthorne, Suhasini Mulay

FILM: tri točkice
DVD: ništa

Kandidat
Blitz

Drugi film redatelja i scenarista Lurieja, bivšeg filmskog kritičara, ambiciozna je politička fikcija o senatorici (Joan Allen) koju američki predsjednik (Jeff Bridges) postavlja na upražnjeno mjesto dopredsjednika, da bi potvrda njezina imenovanja došla u pitanje kad se otkrije jedan seksualni skandal iz njezinih studentskih dana. Problem je ‘Kandidata’ što Lurie svoje potencijalno provokativno preispitivanje pitanja morala, časti i poštenja u visokoj politici ne uspijeva uprizoriti preko uvjerljivih dramskih situacija nego ih uglavnom predočava kroz eksplicitne dijaloške parade. Rezultat je
statično ostvarenje koje u granicama gledljivosti održavaju solidni, ali ni po čemu vrhunske interpretacije reprezentativnog glumačkog ansambla.
DVD-izdanje nudi vrlo dobru sliku i zvuk, dok među prilozima nema nièega osobito zanimljivog. (I.S.)

Grozna cura
Continental (VHS) Blitz (DVD)

Još jedna nametljiva komedija koja bez prave humorne inventivnosti nastoji oponašati vulgarni humor iz filmova braće Farrelly. Zaplet o dvojici prijatelja koji pokušavaju spriječiti ženidbu svog najboljeg prijatelja za djevojku koja je preuzela potpunu kontrolu nad njegovim životom, te je – kad im ponestane ideja – odluče kidnapirati, ispunjen je izvještaćeno frenetičnim situacijama; redatelj Dugan i solidni glumci iz mnoštva gegova neizbježno nekoliko puta pogađaju u metu, ali to ne predstavlja dovoljnu utjehu za gledatelja.
Najbolja ilustracija manjka nadahnuća u ekipi filma jest posve neduhovita kolekcija gafova sa snimanja na DVD-u, koji od priloga još nudi i redateljev komentar. (I.S.)