Mate GranićBez strateškog partnerstva s SAD-om ni jedna zemlja ne može računati na ozbiljnu međunarodnu podršku, posebno za ulazak u NATO, pristup međunarodnim financijskim institucijama i rješavanje otvorenih međudržavnih problema. Zato je posjet SAD-u premijera Račana bio vrlo važan, osobito ako se uzme u obzir da već godinu i pol nije bilo ozbiljnih radnih susreta dviju vlada (susret predsjednika Busha i Mesića bio je važan, ali ipak protokolarne naravi). U tom je razdoblju bilo i vrlo nespretnih poteza Vlade (odgoda odlaska premijera Račana u SAD prošlog ljeta, otkazivanje posjeta SAD-u ministra gospodarstva Fižulića te nekoordinirano traženje posjeta SAD-u za premijera i predsjednika Republike).
Pažljivi analitičari zaključit će da SAD podržava nastojanja Hrvatske za ulazak u europske integracije, u NATO, za jačanje pravne države, suradnju s Haaškim sudom, poštovanje ljudskih prava i jačanje gospodarske suradnje. Očito je da konkretnih obećanja nije bilo i da su američki gospodarstvenici još uvijek rezervirani prema ulaganjima u Hrvatskoj. Zabrinjava to što je posjet premijera Račana bio na nešto nižoj protokolarnoj razini nego posjet slovenskog premijera Janeza Drnovšeka, kao i to što nije bilo zajedničkog susreta s novinarima nakon sastanka. U američkoj vanjskoj politici ništa nije slučajno.

Hrvatska diplomacija

Moja kritika hrvatske Vlade primarno je usmjerena na hrvatsku vanjsku politiku, posebno njenu nekoordiniranost, neodlučnost i neke nekompetentne poteze prema Sloveniji, kao što je Račanovo parafiranje sporazuma o državnoj granici.
Diplomacija je samo dio vanjske politike, istina, vrlo važan u njenoj provedbi. Hrvatska diplomacija je uz dobre i jasne političke odluke i naputke sposobna provesti sve političke inicijative. Ali, na žalost, njeno značenje i dalje se umanjuje. Ove godine nije obilježen ni Dan hrvatske diplomacije, važni povijesni datum iz 879. godine, kad je papa Ivan VIII. uputio pismo knezu Branimiru kojim Hrvatsku priznaje kao državu po tadašnjim normama. Taj važni povijesni datum nema nikakve veze s HDZ-om i njegovom vlašću pa je teško dokučiti zašto je preskočeno njegovo obilježavanje. Ono ne iziskuje posebna materijalna sredstva, posebno ako se organizira stručni skup ili okrugli stol, uz skromni prijem za sve diplomate u Zagrebu. Kako je ministar Tonino Picula bio u službenom posjetu SAD-u, nitko Ministarstvu vanjskih poslova ne bi zamjerio kad bi to obilježavanje vodila zamjenica ministra Vesna Cvjetković-Kurelec, a siguran sam da bi predsjednik Mesić radije došao na stručni skup o hrvatskoj diplomaciji nego da rješava probleme hrvatskih pčelara (što je važna i cijenjena djelatnosti, ali ipak nije u izravnoj nadležnosti predsjednika Republike).
Slovenija je i dalje u vanjskopolitičkoj i diplomatskoj ofenzivi. Ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel nudi “posebne odnose” Hrvatske i Slovenije, ali uz uvjet da se potpiše i ratificira parafirani sporazum o državnoj granici, a premijer Janez Drnovšek javnim pismom poziva Račana da dovrše započeti posao na sporazumu o državnoj granici (ponovno potpisivanje i ratifikacija). Javnog odgovora s hrvatske strane nema, što zabrinjava. Hrvatska javnost ne zna podržava li Vlada još parafirani sporazum o državnoj granici ili ne. Zato još jednom odlučno pozivam Vladu da se javno odrekne parafiranog sporazuma sa Slovenijom te da joj ponudi ili nove pregovore ili obligatornu međunarodnu arbitražu. U oba slučaja potrebno je da Vlada svoju platformu prethodno verificira u Saboru. U međuvremenu, obje države trebaju se čuvati bilo kakvih incidenata te na temelju dogovora ministarstava unutarnjih poslova iz 1991. precizirati privremeni režim u Piranskom zaljevu.
Bosna i Hercegovina očekuje da s Hrvatskom riješi barem četiri bitna problema: imovinski sporazum o dvojnom državljanstvu, ratifikaciju sporazuma o Pločama i Neumu u Saboru te dogovor o graničnim prijelazima. Napretka nema, a iz BiH dolaze i prijetnje (Kasim Trnka). Sastanak međudržavnog vijeća u Sarajevu može dati dobre poticaje, ali ne i dokraja riješiti problema. To je primarno posao vlada, posebno ministarstava vanjskih poslova koja moraju koordinirati cjelokupne pregovore. Zastoji u odnosi s BiH negativno će utjecati na integraciju Hrvatske u Europsku uniju i na regionalnu stabilnost, ali i na položaj Hrvata u BiH.

Međunarodni monetarni fond

Predstavnici MMF-a su na kraju svog posjeta Hrvatskoj pohvalili Vladu za nisku inflaciju, rast društvenog bruto proizvoda (BDP-a), pad kamatnih stopa te dobre devizne rezerve (primarno zbog eurizacije), ali su nam otkrili da će po njihovim procjenama deficit proračuna biti 6,6 posto, da uvoz znatno brže raste od izvoza te da će deficit proračuna biti i znatno veći upusti li se Hrvatska u razvojne investicijske projekte, posebno u gradnji autocesta (neki predviđaju i do 10 posto). K tomu, nezaposlenih je i dalje oko 400 tisuća. MMF traži točne podatke o konsolidiranoj bilanci države i već spominje predizborno vrijeme kao nepovoljno za gospodarske reforme.
Očito je da je posljednji trenutak da Vlada ponudi jasnu gospodarsku viziju (sa strateškim gospodarskim ciljevima, novim razvojnim ciklusom, uključujući i bolni problem rješavanja nezaposlenosti te Vladin prijedlog modaliteta suradnje s MMF-om). Na jesen će biti kasno jer će se svaki potez Vlade tumačiti kao predizborni, a s obzirom na pucanje veza između Vlade i sindikata neće više biti moguće predložiti bilo kakve “bolne” poteze u radnom zakonodavstvu. Točno je da je država još skupa, ali i sanacija Riječke banke barem je u jamstvima i izgubljenoj dobiti od prodaje dionica koštala državu više od 100 milijuna američkih dolara.