Objavljeno u Nacionalu br. 825, 2011-09-06

Autor: Marko Biočina

Afera Romah

Kraj mita o bezgrešnom guverneru

Pred Željkom Rohatinskim je težak izbor: ostane li guverner, rad će mu se gledati kroz odnos s Agrokorom, a odluči li se za političku karijeru, nezavisna pozicija stvorit će mu mnogo neprijatelja

Bez aure nepogrešivosti, birači će shvatiti da o Rohatinskom znaju vrlo maloBez aure nepogrešivosti, birači će shvatiti da o Rohatinskom znaju vrlo maloAmerički pisac Nathaniel Hawthorne svojedobno je napisao da heroji postoje samo u herojskom svijetu, a to je možda i najjezgrovitije objašnjenje onog što se dogodilo guverneru Hrvatske narodne banke Željku Rohatinskom. Nakon što je prošlog tjedna otkrivena afera s prodajom tvrtke njegove supruge koncernu Agrokor, čini se da se "zvjezdani status" koji je Rohatinski godinama uživao u hrvatskoj javnosti polako, ali sigurno gasi.


Taj status izrastao je na krilima nezadovoljstva građana političkim elitama, ali i posvemašnjeg nepovjerenja prema državnim institucijama, među kojima i one najviše poput Ustavnog suda nisu lišene sumnji da su pod utjecajem politike i određenih interesnih skupina. Iz takva tmurnog okruženja stršao je samo Rohatinski - marljiv i skroman ekonomist koji je imao snage, znanja i odlučnosti suprotstaviti se rastrošnosti političara i bankarskoj pohlepi vrlo brzo postao je jedna od najpopularnijih osoba u državi. Njegova djela i javni istupi mitologizirali su se potpuno nesvojstveno jednom javnom službeniku, a rijetki koji su ga kritizirali bili su izvrgnuti bijesu javnosti. Ukratko, Rohatinski je bio heroj nacije - jedna od rijetkih preostalih osoba u ovoj državi koja je uživala podjednaku podršku građana bez obzira na to gdje žive, koliko imaju godina ili koje su im političke preferencije.

Taj status imao je i golem politički potencijal, no temeljio se na jednoj ključnoj premisi - neovisnosti. Upravo zato, njegov prošlotjedni javni istup gdje je kritizirao medije te najavio mogućnost ulaska u politiku, što je ranije jasno odbijao, u budućnosti će možda ostati zapamćen ne kao početak njegova političkog angažmana već kao početak kraja mita o nepogrešivu guverneru koji je godinama pedantno i uporno gradio.
Upravo taj imidž neovisnosti guvernera nepovratno je izgubljen nakon što je Poslovni dnevnik otkrio da je najveća hrvatska kompanija Agrokor od guvernerove supruge Marije Rohatinski za oko 2 milijuna kuna otkupila tvrtku Romah. U vlasništvu te tvrtke bila je i kuća u kojoj obitelj Rohatinski živi, koju je Marija Rohatinski nakon prodaje tvrtke otkupila za 2,1 milijun kuna. Iako je guverner u svom obraćanju javnosti ustvrdio da se radi o sasvim uobičajenoj poslovnoj transakciji, činjenica je da postoji nekoliko detalja koji ovu transakciju čine poprilično neuobičajenom.

Kao prvo, teško je shvatiti koji bi to objektivni poslovni interes Agrokor mogao imati da preuzme špeditersku tvrtku sa svega nekoliko zaposlenika, koja tijekom posljednjih nekoliko godina posluje s velikim gubicima, naročito kad i njezina vlasnica kaže da ju je odlučila prodati jer u budućnosti zbg pristupanja Hrvatske Europskoj uniji ne vidi mogućnost za profitabilno poslovanje u tom sektoru. U svom odgovoru Poslovnom dnevniku iz Agrokora su odgovorili da su tvrtku Romah kupili zbog planova za širenje trgovine prema Aziji, ali i poslovna logika takve argumentacije je upitna s obzirom na to da se Romah, koliko je poznato, nikad nije bavio špedicijom proizvoda s Dalekog istoka, a sličnih tvrtki, s vjerojatno boljim poslovnim rezultatima, u Hrvatskoj ima na stotine.
Još veći problem je transakcija guvernerove kuće. Naime, kako je tvrtka Romah bila vlasnik doma obitelji Rohatinski, nakon što je ona prodana Agrokoru, Marija Rohatinski je, prema vlastitu priznanju, tu kuću otkupila za 2,1 milijun kuna. Ta transakcija je sasvim legalna, ali baca novo svjetlo na cijeli slučaj. Naime, ako je Agrokor Mariji Rohatinski isplatio 2 milijuna kuna za tvrtku, a ona potom taj novac uplatila za kuću, ispada da je Agrokor faktički besplatno preuzeo tvrtku bez veće imovine s otprilike pola milijuna kuna akumulirana gubitka.

Financijski stručnjaci s kojima se konzultirao Nacional ističu da temeljem svega navedenog postoji ozbiljna sumnja da je osnovni smisao cijelog posla bio taj da obitelj Rohatinski izbjegne mogućnost da zbog akumulirana gubitka tvrtke nad kućom bude pokrenut ovršni postupak. Pojednostavljeno rečeno, Mariji Rohatinski ostalo je vlasništvo nad nekretninom, ali se riješila dugova i ta bi se činjenica u budućnosti mogla pokazati razarajuće kompromitirajućom za guvernera.

Rohatinski je godinama suočen s optužbama dijela domaćih gospodarstvenika zbog svoje monetarne politike. Te kritike uglavnom su dolazile od šefova velikih domaćih industrijskih poduzeća koji su tvrdili da održavajući visok tečaj kune prema euru Rohatinski smanjuje konkurentnost domaćih proizvoda u izvozu, ali i pogoduje jakom uvozničkom lobiju. Rohatinski je na te optužbe u rijetkim prilikama odgovarao, tvrdeći da bi devalvacija kune, s obzirom na golemu količinu kredita izdanih u eurima i rastrošnu politiku hrvatske vlade, rezultirala katastrofom. Ipak, iako je pitanje adekvatnosti politike HNB-a otvoreno za raspravu, te optužbe nisu imale jačeg efekta na guvernerovu popularnost, ponajprije zato što je Rohatinski uživao imidž neovisna stručnjaka. No sad nakon što su otkrivene poslovne veze njegove obitelji i Agrokora, taj imidž neovisnog stručnjaka uvelike je narušen.

Od svih hrvatskih kompanija Agrokor je možda i najveći primjer ovisnosti o stabilnu tečaju kune. Tvrtka najveći dio svojih prihoda ostvaruje u Hrvatskoj u kunama, a svoje dobavljače iz inozemstva i kredite plaća u eurima. Stoga bi se svaki pad vrijednosti kune loše odrazio na poslovnu bilancu tvrtke, a prema pisanju portala Index.hr samo je prošle godine gubitak po osnovi valutnih tečajeva na razini Agrokorove grupe iznosio oko 50 milijuna eura. U takvim okolnostima razumljivo je da je cilj Agrokora da tečaj kune održi stabilnim, a guverner se nepromišljenim potezom doveo u situaciju da će svaki njegov potez u budućnosti biti promatran u kontekstu prodaje suprugine tvrtke Agrokoru, odnosno optužbi da je Agrokor sanirao njezine dugove.
Poprilično je čudno kako netko tako vješt u ophođenju s medijima i javnosti, nije predvidio kakve će reakcije otkriće takvog posla izazvati među građanima. Naime, velik dio guvernerove karizme i popularnosti temeljio se upravo na njegovu istančanu osjećaju za medijske istupe. Rohatinski se u javnosti pojavljivao rijetko i kontrolirano, često kritizirajući politiku Vlade i općenito makroekonomsko stanje u državi.
Takva strategija medijskog djelovanja pokazala se vrlo uspješnom, pa se stoga guvernerov prošlotjedni intervju HTV-u može smatrati poprilično neuobičajenim. U intervjuu je Rohatinski, potpuno netipično za njega, otvoreno kritizirao medije zbog načina na koji su izvještavali o poslovima njegove supruge, ali i navijestio mogućnost ulaska u politiku - opciju koju je tek nekoliko mjeseci prije decidirano odbio. Može li se takva promjena komunikacijske strategije okarakterizirati kao nervoza otvoreno je pitanje, ali evidentno je da Rohatinski nema razloga biti nezadovoljan medijskim tretmanom.
Dapače, tek su rijetki mediji cijelu priču istražili dublje, pa i problematizirali činjenicu da je Rohatinski nekoliko godina živio u kući koja je bila u formalnom vlasništvu tvrtke. Je li pritom obitelj Rohatinski plaćala najamninu? Je li taj najam bio prijavljen? Je li na njega bio plaćen porez? Sva ta pitanja zasad su bez odgovora, a potencijalne su situacije u kojima su guverner i njegova obitelj kršili zakon. Dakako, situaciju je dodatno pogoršala sama Marija Rohatinski izjavom da njezin suprug nije znao ništa o prodaji tvrtke Agrokoru, jer će rijetki povjerovati da dvoje supružnika koji zajedno žive nisu razgovarali o tome da će supruga prodati svoju tvrtku i to velikoj tvrtki u kojoj je suprug svojedobno bio zaposlen. Čak i ako je ta priča istinita, potpuno je neuvjerljiva.
Kako će se cijeli slučaj odraziti na guvernerov rejting u javnosti zasad je teško predvidjeti, ali očito je da je poljuljan. Hoće li se u ovakvim okolnostima Rohatinski odlučiti ući u politiku također nije jasno, ali evidentno je da će se taj politički angažman nakon prošlotjednih događaja odvijati pod bitno drukčijim uvjetima. Prva istraživanja pokazuju da je za 1,7 posto pao broj ljudi koji ga smatraju najpozitivnijom osobom u državi, a broj onih koji ga doživljavaju negativno povećao se s 0,4 na 1,1 posto. Ti podaci sami po sebi ne čine se važnima, ali prema podacima istraživanja javnog mišljenja Ipsos Pulsa i agencije Millenium u kolovozu je čak 28 posto ispitanika smatralo da je Rohatinski idealan vođa nove političke opcije. Za usporedbu, drugoplasirani u istoj anketi bili su Ljubo Jurčić i Dragutin Lesar s osam posto. Ako se zna da je otprilike 30 posto anketiranih izjavilo da na izborima planira promijeniti svoje preferencije, te glasovati za nekog za koga nisu prije, lako je zaključiti da bi izlazak Rohatinskog na izbore mogao uvelike promijeniti odnose na hrvatskoj političkoj sceni.

Drugi važan indikator njegova političkog potencijala jest i činjenica da su tri glavne kompetencije koje birači očekuju od neovisnih kandidata ekonomske: rješavanje nezaposlenosti, gospodarski napredak i poboljšanje životnog standarda. Na takvim temama Rohatinski bi mogao poentirati, a posebno je zanimljiva činjenica što bi kao novi kandidat mogao privući glasače s obiju strana političkog spektra. Iako ga se smatra bližim ljevici, zanimljivo je da Rohatinski ima puno veće šanse privući glasače HSS-a nego SDP-a. Dapače, prema istraživanju, čak 32 posto birača HSS-a na izbore će izaći jedino ako se pojavi neka nova opcija, a taj podatak zanimljivo je objašnjenje nedavnih napada šefa HSS-a Josipa Friščića na Rohatinskog.

Ipak, ako je guvernerov potencijalni ulazak u politiku bio razlog za zabrinutost šefova velikih stranaka, sad je razloga za zabrinutost sve manje. Naime, guvernerov politički rejting kao i njegova popularnost u javnosti temeljili su se na fasadi neovisnosti. S imidžem čovjeka koji podržava krupni kapital - a to je neizbježna posljedica transakcija njegove supruge s Agrokorom - izborni potencijal Rohatinskog uvelike je smanjen. Također, jednom kad je aura nepogrešivosti uništena, može se vjerovati da će birači shvatiti da o Rohatinskom zapravo znaju vrlo malo.

On je kompetentan ekonomski stručnjak, ali koji je njegov ideološki okvir? Je li desničar ili ljevičar, što misli o potpomognutoj oplodnji, pravima homoseksualaca, ide li u Crkvu i podržava li njeno financiranje iz proračuna? Odgovori na ova i mnoga druga pitanja nužna su za profil političara koji želi obnašati visoku dužnost u izvršnoj vlasti, bez obzira na resor, naročito ako se planira kandidirati kao neovisni kandidat. Rohatinski svoje stavove o tim problemima dosad nije morao iznositi, a nakon prošlotjednih događaja, pitanje je hoće li ikad i dobiti priliku. Njegova kampanja doživjela je knock-out i prije nego što je počela, a neizvjesno je hoće li se oporaviti. Pred njim je težak izbor: ostane li na poziciji guvernera, svaka njegova odluka ubuduće će biti promatrana kroz prizmu odnosa s Agrokorom, a ni politički put neće mu biti ništa lakši. Odluči li se za samostalnu listu, bit će izložen golemoj negativnoj kampanji.

Zaštitu od toga mogao bi potražiti angažmanom u nekoj stranci, poput HSLS-a, no tada će mu imidž neovisna stručnjaka biti još više narušen. Što god učinio jedno je sigurno. Hrvatska je izgubila dobrog guvernera, a dobila još jednog političara. Ta spoznaja hrvatskim građanima trebala bi biti sasvim dovoljna da shvate kako žive u zemlji u kojoj heroji jednostavno ne postoje - baš kao što je to još davno zaključio Hawthorne.

Vezane vijesti

'Zašto ne smanjujete kamate?'

'Zašto ne smanjujete kamate?'

Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski u nekoliko je navrata opominjao banke u Hrvatskoj da su djelomično same krive što gospodarstvo… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika