Objavljeno u Nacionalu br. 825, 2011-09-06

Autor: Srećko Jurdana

Karamarko zatvara oči pred sadašnjošću

Za Karamarka su Pakračka Poljana, Sisak, Paviljon 22, Grubori manje-više tabu, a katastrofalno stanje opće sigurnosti manje-više irelevantno, i na temelju čega je za sebe rezervirao pravo da se – umjesto na znatno bliže stvari – fokusira na Boljkovca, to znaju samo oni koji su mu dali ovlasti za takav nastup

Nastavlja se u Hrvatskoj tragičan déjà vu: dvoje ljudi - majka i osamnaestgodišnji sin - poginuli su usred dana, na glavnoj ulici u Zagrebu, zbog prolaska još jednog primjerka iz vrste bahatih bogatuna (stanovitoga Mladena Guština) kroz crveno svjetlo na semaforu. Građani se, kako vidimo, kontinuirano suočavaju s fenomenom transferiranja osobnoga osjećaja svemoći na prometna područja, koji bi se klinički mogao nazvati Horvatinčićevim sindromom. On je pogibeljan, poput virusa za koji nema lijeka. Generira se u hrvatskoj tajkunskoj kasti i epidemiološkom brzinom širi na hendikepirane socijalne profile. U modelu ponašanja po kojem je najarogant­nijima sve dopušteno oni pronalaze svoj kulturološki uzor, i u zajednici s idolima svakodnevno proizvode nove nedužne žrtve.


Bizarni sociopolitički trendovi
I nakon zagrebačke tragedije kod tipa koji je za nju odgovoran vjerojatno će uslijediti izljevi duboke sućuti, odnosno kombinacija empatije prema žrtvama i rastućega sažaljenja prema samome sebi kao tragičnome liku kojem se "iz čistog mira" dogodilo nešto što mu je u trenutku promijenilo komfornu životnu rutinu. U tom kontekstu najčešće se - po stereotipnom obrascu - razvija grozničava potraga za olakotnim okolnostima, nekakvim konstruiranim vanjskim činiocem koji je po automatizmu doveo do nesreće, i koji subjektivne uzroke svodi na minimum. Kod Horvatinčića je to najprije bilo "otkazivanje pogonskog sustava" glisera, a kad se pokazalo da se - uz taj "pokvareni sustav" - bahati skiper uspio neometano odvesti s mjesta nesreće do
obližnje sigurne uvale, pokrenuta je (s njegove odvjetničke strane) lavina opovrgavanja da je poruka o kvaru uopće poslana, odnosno da - ako je poslana - "nema pravnu važnost".
Na čemu će obranu zasnovati spomenuti Guštin koji je prošao kroz crveno, ne zna se, no običaj je u takvim situacijama da se odgovornost prebacuje na objektivne okolnosti. Ako ih definitivno nema, na scenu stupa država koja će ih po svaku cijenu pronaći, kao u slučaju sina makarskoga tajkuna Marijana Primorca - Sanaderova ortaka - koji je na zebri usmrtio dvije djevojke i dobio simboličnu kaznu s obrazloženjem da "potječe iz društveno prihvatljive obitelji". Kontekst zbivanja bio je takav da je mladi ubojica prošao gotovo bez sankcija, i da je (tadašnji premijer) Sanader na dar od njegova oca dobio svoj prvi
oklopljeni BMW. Primjećuje li policija te bizarne sociopolitičke trendove? Jasno je da bi ona u aktualnoj epidemiološkoj situaciji - obilježenoj teškom prometnom arogancijom i svakodnevnim oružanim pljačkama - morala alarmirati politiku i društvo, i organizirati široku akciju prevencije.

Zapostavljeni kriminalni fenomeni
Građanska nesigurnost u Hrvatskoj doseže kritičnu razinu: opasno je hodati po ulici, opasno je jedriti po moru, opasno je voziti se u tramvaju, opasno je ući u banku, poštu, mjenjačnicu, benzinsku crpku... U policijskim krugovima ne primjećuje se, međutim, neko posebno uzbuđenje zbog takvog stanja nacije. Oni mirno proizvode svoju čuvenu statistiku koja im uvijek govori u prilog, i drže se zadane generalne linije "borbe protiv korupcije" na kojoj Jadranka Kosor želi dobiti izbore, a na drugim planovima javne sigurnosti rutinski obavljaju uviđaje. Štoviše, čini se da je spektar modernih kriminalnih fenomena koji drastično ugrožavaju hrvatski društveni integritet kod ministra unutarnjih poslova značenjski podređen istraživanju ratnih zločina koje je prije šezdeset-sedamdeset godina
počinila "komunistička strana". Plastično rečeno, Josip
Boljkovac za njega je veći nacionalni problem od Primorca, Guština, Žužića, Horvatinčića.

A Sisak, Paviljon 22, Grubori?
Gospodin Karamarko uložio je veliku dozu svoje političke i radne energije u istraživanje Boljkovčeve biografije iz primordijalne faze javnoga djelovanja, i sad u džepu gužva latentnu prijetnju uhićenjem. Evidentno se u najvišim krugovima - linija Kosor-Karamarko-politbiro HDZ-a - intenzivno raspravlja o pitanju koliko bi bilo oportuno, iz aspekta reakcije domaće i inozem­ne javnosti, devedesetogodišnjeg gospodina Boljkovca strpati u zatvor. Karamarko je vjerojatno onaj koji forsira stvar. Svoju političku bazu, ili socijalnu odskočnu dasku u budućoj borbi za vlast, on namjerava izgraditi na tuđmanoidnoj desnici i elementima koji su čak ekstremniji od nje, i vjeruje da bi mu hapšenje Boljkovca zbog "komunističkih zločina" osiguralo kod spomenutih slojeva snažne adute. Boreći se za svoju specifičnu političku budućnost, on forsira dvoboj s prilično udaljenom prošlošću, i u dobroj mjeri zanemaruje dramu hrvatske sadašnjosti.
Nejasno je koliko daleko zapravo sežu ovlasti ministra unutarnjih poslova kad je riječ o istjerivanju historijske pravde, odnosno koliko je on - kad se miješa u zločine vezane uz II. svjetski rat - u sukobu s resorom Državnoga odvjetništva. Jasno je, međutim, da je hrvatska policija u vrlo malom postotku istražila i predala na daljnju obradu zločine koje su pripadnici hrvatske strane počinili u balkanskom ratu 1991.-95. godine, poznatom i kao Domovinski rat. Čini se da je na tom planu sve završilo s nekoliko osuda i kratkotrajnih ili fiktivnih pritvaranja, i da nitko zapravo ne će odgovarati ni za Pakračku Poljanu, ni za Sisak, ni za Paviljon 22, ni za Grubore. Za Karamarka su ti predmeti manje-više tabu, a katastrofalno stanje opće sigurnosti manje-više irelevantno, i na temelju čega je za sebe rezervirao pravo da se - umjesto na znatno bliže stvari - fokusira na Boljkovca, to znaju samo oni koji su mu dali ovlasti za takav nastup.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 09.09.11. 05:05

Pizdo pohana
......................................
Kome se ti blesavish
......................................
Ako se zna IME
...........................................
SVE NOVINE
...........................................
IMAJU MORALNU OBAVEZU
.............................................
Da tu informaciju daju
.....................................................
Chitateljstvu na znanje i ravnanje
.....................................................
To je osnova novinarstva
....................................................
Sve ostalo je sranje bez papira !!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika