Pavliček PatakPORTRETI: HRVOJE ŠERCAR
Petak, HRT 1, 18.30
vijenac
Jedina lijepa i pametna stvar prošlog tjedna na televiziji bio je ovaj stari film Tahira Mujičića o slikaru Hrvoju Šercaru, velikom hrvatskom crtaču. Film se zove “Lijepo moje ružno – pripovijest o čovjeku koji je nacrtao svoj život” i počinje pripremanjem pijetla u vinu. Vide se samo slikareve ruke koje iz zemlje vade mrkvu, iste ruke koje će tek negdje u sredini filma početi crtati one ribe i ptice koje na leđima nose gradove. Hoćemo reprizu.

GLAMOUR CAFE
Petak, HRT 1, 21.53
vijenac
Nisam bila dio tog sistema, izjavljuje Siniši Svilanu glumica Semka Sokolović Bertok koja je bila članica CK SKH od 1974. do 1978. godine. Pa ja sam bila u opoziciji protiv te vlasti, nastavlja draga Semčica, a Svilanu vijenac jer ju je pitao o članstvu. Bez njegova pitanja, hrvatska bi javnost ostala osiromašena za mnoge istine, ali pustimo mi trice, jer jedino što je u ovoj žalosnoj prigodi relevantno jest to da je hrvatska javnost dužna imati film o pokojnoj Bademi Sokolović, Semkinoj sestri i velikoj umjetnici.

HRVATSKA – ITALIJA
Subota, HRT 3, 10.50
kaktus
Božo Sušec, umjesto da već poslije prve utakmice bude iz Japana šupiran direktno kući, prenosi i ovu utakmicu. Pohvalio je suca po svom dobrom starom običaju prije utakmice, a onda nas je sudac, kao da je čuo ovog našeg Hromog Dabu (šepa mu sportski moral) počeo derati naše. To je gol, to se vidi, navijao je Božo za poništeni gol koji su zabili Talijani, a kod drugog poništenog gola zavapio je “bojim se da je jedanaesterac”. Kad smo (ne mi, nego hrvatski nogometaši) vodili s 2:1, Božo je počo otvoreno navijati za Talijane. Njegovo kozmopolitsko srce otvorilo se i povjerilo nam da Talijani nikad nisu izgubili. Naravno da jesu, kao i ovom prilikom.

NOGOMETNA TELEVIZIJA
Subota, HRT 3, 17.50
kaktus
Umalo sam izgubio glas, reče Bruno Kovačević, sretan zbog pobjede nad Italijom toliko jako da je povjerovao da je ikad imao glas. Inače cijeli taj slabumni i prema drugim sportovima rasistički projekt Roberta Knjaza zzvan “Nogometna televizija” spada među najbjednije stvari koje je HRT ikada učinila.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
kaktus
Račan, Mesić i Tomčić, predsjednik vlade, predsjednik Sabora i predsjednik države podbadani su da daju izjave o uspjehu nogometne reprezentacije, što njima nije bilo teško. Što manja i nekulturnija država, to su joj sportski uspjesi važniji.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 15.02
vijenac
Prva vijest: eksplozija u lokalu gospodina Beriše u Poreču, druga: 12 ozlijeđenih osoba, 12 tramvaja i dva busa u huliganizmu Zagrepčana nakon utakmice s Italijom. Objavljeno je i da je predsjednik Mesić posjetio sklonište mladih medvjedića u Kutarevu, kako reče Hrvoje Hrengek, koji nikad nije čuo za čuveno ličko selo Kuterevo. Nema veze, sve se oprašta uredniku koji svoju emisiju počinje bombom.

VIJESTI
Ponedjeljak, HRT 1, 15.55
četiri kaktusa
Počelo je suđenje zbog zločina u splitskoj Lori, ali se HRT novinarstvo ne može složiti nad kim su počinjeni: srpskim civilima, hrvatskim građanima, srpskim zarobljenicima. Molim za jasniji pristup. Ili se možda željelo reći da srpski civili nisu hrvatski građani? To je vrlo opasan pristup, jer ako nisu oni, nije nitko. A u tom slučaju sve nas čeka Lora i batine do smrti.

HRVATSKA DANAS
Ponedjeljak, HRT 1,16.45
četiri kaktusa
Evo ide prva vijest: županijsko državno odvjetništvo održalo konferenciju za novinare. Sigurno se dogodilo nešto senzacionalno, g. predsjednik države uhvaćen in flagranti s malim ličkim medvjedom u Kuterevu ili nešto slično, pa ne održavaju se Canjugine presice svaki dan. Hrvatsku televiziju ni ovaj izuzetan događaj nije iznenadio, novinari i urednici uredno su skratili i objavili sve što su državni urednik i njegova zamjenica istaknuli, podcrtali, naglasili i rekli na kraju svojih izlaganja.
HRT najviše voli emitirati skraćene zapisnike s raznih sjednica i zvati to novinarstvom, tako je bilo prije 20 godina kada su mi, zbog takvih opaski, drugovi s Televizije, u suradnji s domaćim izdajnicima (Nino Pavić i ostala tadašnja Šuvarova klatež) zabranili tv rubriku i pisanje uopće u “Danasu” (najdraža tri mjeseca u karijeri: ne radiš, a plaća ide), pa zašto tako ne bi bilo i danas. Čemu da se urednici i ostala gospoda kolegice i kolege potrude izdvojiti nešto zanimljivo i samo to objaviti, bolje je praviti zapisnike, što se nekad zvalo angažirano, a danas objektivno novinarstvo. Budući da tu vrstu djelatnosti potiču isti veliki tv urednici koji su bili veliki i prije 20 godina, šteta je bilo mijenjati joj ime, no priznajmo bez zlobe: ipak je to pristojno od njih, veliki su to ljudi.
Veliki ljudi danas u “Hrvatskoj danas”, putem voditeljice i urednice (kraćće rečeno čitateljice) Ljiljane Sauche, najavljuju da su zapisi telefonskih razgovora g. Petrača prodani medijima (ne kaže se kojima), da g. Canjuga prijavljuje odvjetnika Nobila Odvjetničkoj komori (i tako ostvaruje svoju davnu želju) i da se Županijsko državno odvjetništvo izjasnilo o pisanju Nacionalu tijekom istrage i suđenja zagrebačkoj zločinačkoj organizaciji.
Sad ćeete mi oprostiti na skromnosti, ali ja pa ja i isključivo ja odmah poslije emisije telefoniram uredništvu Nacionala: alo-alo, jeste li poslali Jasnu Babić ili bilo koga. Halo-halo, zar je nisi vidio na tv? Nisam, pa zašto bi nju slikali? Pa zato jer je na toj konferenciji ona pustila snimku razgovora g. Marinova i gđe Pavliček Patak, snimku na kojoj su zabilježeni profesionalni napori gđe zamjenice da u suradnji s danas pokojnim g. Marinovom (nedavno ubijenim) nekako usmjeri sve te razbarušene činjenice koje je muče na putu do sretnog svršetka.
Jasna Babić i njena glazba nisu emitirani, nego se vidjelo lice gđe zamjenice (iz profila) i nečiji HRT glas koji daje do znanja kako gđa zamjenica županijskog državnog odvjetnika misli da pojedini odvjetnici i “Nacional” iznose tvrdnje bez ikakvih dokaza, a to je (a je to, Jym i Jam), smatra gđa Pavliček Patak, “specijalni rat organiziranog kriminala” protiv nečeg, namjerno nisam zapamtio čega, ali sigurno nečeg velikog, no ne toliko velikog da bi bilo veće od činjenice da se osobe koja primaju plaću za nešto drugo bave javnim olajavanjem ubogog tjednika “Nacional”. Naravno da ovom gnjusnom tvrdnjom koja implicira nešto još gnjusnije (baba Pavliček laje protiv Nacionala i pritom masno laže) nisam mislio na presvete osobe iz jedne državne ustanove (županijsko odvjetništvo), nego iz druge, iz Televizije, Hrvatske televizije. Samo HRT je u stanju objaviti trač koji može napraviti štetu jednom poduzeću (“Nacionalu”), jer samo HRT već desetljećima ima na drmatorskim mjestima (od Mirka Galića na niže) komunističke troglodite koji objavljuju zapisnike umjesto vijesti. To što je u zapisniku trač, nema veze, temelj HRT-ova novinarstva je simbolička stvarnost koju obične pretplatničke oči ne vide, zato su tu novinari. Oni će nam priopćiti činjenicu da gđa zamjenica državnog odvjetnika govori, da predsjednik vlade govori, da razni predsjednici govore. Naše javno priopćivalo (HRT) ne će nam priopćiti da gđa zamjenica, bez i jednog dokaza, govori da “Nacional” piše bez dokaza, nego će se draga HRT, kao još jedna utvara, pridružiti besjedama uvažene pravnice. Kada je u Zagrebu suđeno Andriji Artukoviću, privatno se moglo pričati da je tadašnja javna tužiteljica “tužibaba”. Polažem autorsko pravo na taj bezazleni seksistički ispad u vremenima sretnijim od današnjeg samo po jednoj stvari: sada sam puno gluplji, jer ne pada mi na pamet nikakvo drugo ime za moćnu zamjenicu županijskog državnog odvjetnika, nego to da se ona zove Dunja Pavliček Patak. Fali samo korak da gđa počne po “Nacionalovim” sobama vršiti uhidbe i premetačine, a ako ona to želi, sigurno će joj se to i ostvariti, kao i njenom šefu Canjugi Krunoslavu. Čovjek je nedavno, zbog “Latinice” o pravosuđu, postao široj javnosti omiljen kada je unaprijed tražio kazetu emisije. Onda se prijetio da će prijaviti odvjetnika Nobila, što je danas i učinio. Naše pravosuđe napreduje polako, ali sigurno.