PORTUGAL – JUŽNA KOREJA
Petak, HRT 3, 13.30
kaktus
Svi već odavno znaju kako glasi Sušecov poučak (Blažičkov zakon ili Dušanovićevo pravilo): reci bilo što i ispadni budala. Jedini ljudi na planetu koji ne znaju za snagu ovog prirodnog zakon jesu i jedine njegove žrtve, što je pravedno. Oni su novinari Sportskog programa, npr. onaj Željko Vela koji žestoko kori Koreance da su ziheraši. U trenutku dok je najhrabriji nogometaš na svijetu (Željko Vela, jači od traktora koji mu je prešao preko donje vilice dok je bio mali) čitao lekciju Koreancima, oni su, istoga časa, po poučku Hromog Dabe, Portugalu zabili gol i pobijedili.
I sam Sušec (Božo) kojemu se to dogodilo toliko puta da je poučak po njemu dobio ime ponovo je bio njegova žrtva na utakmici Hrvatske i Italije, što navodimo tek toliko, kao potvrdu zakonitosti. Domoljubac je u zadnjoj minuti utakmice jako počeo strepiti za Hrvatsku, hoće li sačuvati rezultat i pobijediti. Tko zna kakve li su se sve misli rojile ispod krovne udruge koju čine tri mršave Božine vlasi zalijepljene u neprirodnom smjeru i nemogućoj misiji (sakriti ćelavost), ali evo nas u prizoru kad talijanski navalni igrač ima loptu. “Kraj njega je Niko Kovač, dobro je, njega nije lako prijeći”, oglasio se Sušec s tribine na Dalekom istoku. Naravno da je Talijan istog časa vrlo lako prešao našeg igrača kojega je Sušec po tisućiti put nesvjesno urekao poznatim načinom. Sjetite se samo koliki su suci sudili protiv Dinama i reprezentacije, samo zato jer je Suši u prvoj minuti svečano obznanio da on suca pozna, da je dotični pošten i da zna jako puno o nogometu. Eto, zato i naš Niko Kovač nije kriv za Sušecovo inteligentno ignoriranje vlastitog poučka koji glasi (samo za čitatelje koji su se sad uključili): ja sam sportski novinar HRT-a, glup sam i pokvaren.

....GLAMOUR CAFE
Petak, HRT 1, 23.18
četiri kaktusa
Novo značenje riječi “degutantno” dao je urednik Svilan koji je u svojoj emisiji objavio napad na “Latinicu”. Bitna je izvedba: Svilan je dao da novinarstvo “Latinice” popljuje osoba iz paralelnog svijeta (hrvatske estrade i sličnih djelatnosti), što je znatan pad u odnosu na Tuđmanovo vrijeme, kada je ulogu novinara ipak preuzeo jedan osrednji tv spiker (Branko Uvodić) koji je ipak znao čitati i nešto iz političkog života. U Svilanovo vrijeme novinarstva se igra pjevačica zabavne glazbe i povremena tv voditejica (Vlatka Pokos), inače uvijek željna publiciteta, ali ovaj put uvrijeđena što je u Latinici spomenuto njeno ime, a da je Latin prethodno nije upozorio. Zbog toga Svilan objavljuje njenu izjavu da Latin skraćuje političke komentare u ime nekih viših interesa. Naravno da gospodična nije degutantna, jer što bi onda bila televizija koja dopušta da u “Glamouru” izlazi napad na “Latinicu”, najbolju emisiju Hrvatske televizije? Nemamo pojma, pričekajmo da “Dnevnik” napadne “Tv kalendar”, “Hrvatska danas” da ošine po “Dobro jutro Hrvatskoj”, a “Odjeci dana” da seciraju “Forum”. No kaos je već sada potpun, sve ostalo su sitnice.

TV DVOBOJ
Subota, HRT 1, 23.06
četiri kaktusa
U Hloverki Novak Srzić njen HDZ crvić nikada ne miruje. Onako usput, u argumentaciji pitanja (što mislite o financiranju filmova bez pomoći države) proglasila je filmove Jakova Sedlara gledanima, a njegov raskošno budžetirani “Četverored” nezavisnom produkcijom. Toliko o kaktusima, a sve ostalo (napad propalog filmskog režisera Lukasa Nole na filmskog režisera i Nacionalova komentatora Srećka Jurdanu) objavljeno je u Globusu i Nacionalu. Novinarčić Jergović (inače naš literarni Valter, zaista) tamo je, u Globusu, objavio Nolino čuđenje nad činjenicom da su Jurdani odobreni novci za njegov prvi cjelovečernji film, a nije dugo režirao. Da još malo prepričamo stare novine, u prošlom su Nacionalu neoborivo okrutnom sistematičnošću (iz pera vodećeg filmskog kritičara Nenada Polimca) temeljito pometeni i Nola i Jergović (novinarčić), pa je ne temelju starih novina mlada Hloverka napravila svoju frišku emisiju.
Sad kad ste u sve upućeni, šteta je što Jurdanin kolega i oponent nije spomenuo Branka Ivandu koji također također nije dugo režirao. Ivanda bi, za razliku od debitanta Jurdane, bio puno zahvalniji argument, jer iza njega su već dva filma sa samo jednom nepoznanicom: koje je od ta dva ostvarenja gluplje? Oba filma odaju teški antitalent, ali je dragom Branku sada, nakon velike stanke, dodijeljen velik državni novac i za treći. U takvim okolnostima režiser Nola na neviđeno napada režisera Jurdanu, pa kad je tome tako, savršeno je logično izjaviti da je Srećko Jurdana najbolji hrvatski filmski režiser.

SPORT
Nedjelja, HRT 1, 19.54
četiri kaktusa
Poznato je da su sportski novinari HRT-a jedini novinari koji se ne bave novinarstvom, njihovo je da rade izravne prijenose raznih loptanja, a njihov stvarni jedini posao je skupljanje dnevnica i putnih naloga, pa tko je više dana bio na putu, taj je na kraju godine veća faca. Osim dnevnica, blažičkeci, sušeci i dušanovići skupljaju i oglase, provizije od ugovora štetnih za HRT i ubiru razne druge sitne harače, pa je više nego normalno da su i večeras imali važnijeg posla od novinarstva. Zato su na zagrebačkom aerodromu presreli čovjeka koji je doputovao iz Japana i zove se Mirko Jozić. On je bio šef i trener hrvatske nogometne reprezentacije koja je već u prvom krugu ispala, jer je bila sastavljena i postavljena da izgleda kao onaj nezaboravni odred talijanske vojske u seriji “Alo, alo”. Jedan puši, drugi se ne može sagnuti, treći ne sluša, četvrti stoji i spava u bermudama, peti pušta kosu, šesti bradu i brkove, sedmi je lijen obući propisanu odjeću, osmi obuću, deveti pije itd. Takvom Joziću naši rasni sportski novinari ne žele, u ime javnosti, uputiti ni jedno pristojno pitanje. Vot a mistejka tu mejka! (What a mistake to make), rekao bi BBC-ijev Talijan. Umjesto pitanja (npr. zar vas nije sram) čuli smo turistički impotentnu izjavu “mogli jesmo, ali nismo uspjeli”. Besplatno ustupati skupi tv prostor čovjeku koji se na tv može pojaviti jedino kao izbezumljeni krivac, e to je normalan postupak na najprivatnijoj od svih televizija. HRT, navodno, treba postati javna tv, ali dok na njoj radi i jedan od sadašnjih sportskih novinara, od tog brašna krušca biti ne će.

SVAKODNEVICA
Ponedjeljak, HRT 1, 17.05
četiri kaktusa
Već negdje u dvadesetoj minuti emisije gostuje čovjek (Niko Bulić) koji je svojoj ženi dodijelio prvu nagradu na natječaju koji je raspisalo njegovo ministarstvo i jedna stara spikerčina (Branko Uvodić) koja je napravila eksces, tj. ultra ulizivački intervju s arogantnim predsjednikom od čije je blizine zazirao svaki pristojan novinar. Što će ta dvojica, bivši ministar turizma nemoralan čak i za kriterije HDZ-a i bivši spiker koji je na sramotan način uletio u novinarsku profesiju, čemu uopće oni na ekranu. Čujmo, čujmo, možda je to neki kraći dokumentarni osvrt na strahote devedesetih i njihove protagoniste. Ne, ne, g. Uvodić se u prugastoj majičici sjajno snalazi u ulozi novinara-voditelja-urednika, a i g. Bulić se učvrstio na mjestu zločina: on je sada direktor Hrvatske turističke zajednice, vladin ponajbolji stručnjak za promociju tjurizma, rangiran odmah ispod ministrice Pave Župan Rusković i njenog kronično gadljivog izraza lica, odnjegovanog u prirodnoj suradnji s g. Bulićem.
Gg. Bulić i Uvodić bi u nekoj bajci dobili nogu: prvi s HRT-a, drugi iz državne službe. U stvarnosti oni su ono što jesu, baš kao i nova programska šefica Jasna Ulaga Valić koja još nije stigla Uvodiću zauvijek uskratiti priliku da u emisiji ugošćuje svoje hadezeovske prijatelje i moralne ekvivalente. Vot a mistejka tu mejka! Za one koji čitanje počinju od ovoga retka, op. prev.: What a mistake to make!