Objavljeno u Nacionalu br. 346, 2002-07-03

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Pederastijska revolucija i crveno-crni konsenzus

....

Univerzalna spoznaja da se u Hrvatskoj svakoga dana u svakome pogledu sve više napreduje, potvrđena je – nesumnjivo – i preko homoseksualnoga defilea, odnosno peder-parade* nedavno organizirane u zagrebačkome središtu. Što su sudionici tražili od društva – mogućnost sklapanja brakova, usvajanja djece, rađanja djece? – nije dokraja jasno. Bitno je, međutim, da je uličnoj manifestaciji seksualne “alternative” zapaženu potporu dao, među inima, i ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, koji se povorci pridružio kao specijalni izaslanik i simpatizer, a ujedno je i mobilizirao policiju da istu – s polovičnim uspjehom, doduše – zaštiti od nasrtaja histeričnih pripadnika kontrapokreta seksualne ortodoksnosti. Nema države na svijetu u kojoj heteroseksualni šef policije maršira rame uz rame s homoseksualnim drugovima. Demokracija doista cvjeta, gotovo kao u sauni, prostoru u kojem se tradicionalno suprotstavljaju, a potom – u temperaturnome šoku – usklađuju i niveliraju raznolika političko-seksualna opredjeljenja.

STUPAC TJEDNA: MESIĆEVA ODLIKOVANJA; MESIĆ I ALKA Čuven po svojoj komunikaciji s duhovima prošlosti, koja u nekim segmentima poprima već tuđmanovske proporcije, predsjednik Mesić još jednom je iskoristio Dan državnosti za dodjelu odlikovanja i nekim zaslužnim osobama koje su umrle prije nekoliko desetljeća. Samo naprijed. Kao misaono biće, predsjednik evidentno razumije relativnost vremena, a i smrti kao takve. Osim ljudima u grobu, predsjednik je uspio uručiti orden i jednome živome novinaru, birajući pritom nikoga drugoga nego bivšega Tuđmanovoga favorita, istaknuto pero hadezeovskoga žurnalizma. Ta mu vrijedi; ne treba se opterećivati predrasudama. Tuđman bi rekao: odlikovat ćemo i crnoga vraga, ako je u korist Hrvatske (misleći pod Hrvatskom na sebe). * * * Alkarska delegacija želi posjetiti Mesića i uvjeriti ga navodno da će za sve njih biti korisno ako se predsjednik osobno pojavi na ovogodišnjoj utrci. Prije toga istjerali su iz Alke sve one koji se nisu slagali s pretvaranjem priredbe u fanatični desničarski ritual. Što će učiniti Mesić? Ne znamo, ali ne bi bilo loše da se pojavi na Alci. Ako već ortodoksnim hadezeovcima daje odlikovanja, nema razloga za izbjegavanje neposrednih kontakata s njima. Ti dobri ljudi počeli su ga voljeti.Tomčićeva koalicijska svijeća

Nazočnošću na peder-paradi* gospodin Lučin afirmirao je – na specifičan način – tendenciju premijera Ivice Račana da političke bodove zarađuje minucioznim bavljenjem efemernim stvarima, prepuštajući bitne stihiji. Račan se ne razumije specijalno u ekonomiju, ali zato voli izigravati hipija*. Kao ideolog u komunističkome politbirou zadužen i za rad s omladinom, za vrijeme druga Tite dopuštao si je luksuz da nosi “nekonformističku” bradicu koja je do danas ostala njegov zaštitni znak. U procesu nasljeđivanja Tuđmana, pustio je u javnost (neprovjerenu) informaciju o svome nekadašnjem koketiranju s marihuanom. Danas se bavi homoseksualcima i povremeno kontemplira na temu legalizacije lakih droga. Pun je razumijevanja za manjinske svjetonazore, kad je riječ o seksu i psihofarmakologiji. Kad je – međutim – riječ o zaštiti ustavnih prava nacionalnih manjina, tu je već nešto bliži hadezeovskome doživljaju svijeta i stvarnosti. Pojedine Srbe povratnike, na primjer, uzurpatori njihovih domova ubijaju ili im bacaju motorno ulje u bunare, ali – za razliku od problematike narkotiziranih i seksualno “obespravljenih” – to nije fenomen na koji će Račanov režim trošiti svoju kreativnu energiju. Nacionalna scena rezervirana je za pitanja pederastije; neke druge prividno važne stvari pripadaju isključivo crnoj kronici.
Za razliku od Račana i njegovoga štaba, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader pederastiju uglavnom ignorira, barem kad se radi o njezinim društvenim aspektima. Strogo politički promatrano, ona mu je opterećenje. Partija koju Sanader vodi nastoji se predstaviti kao oličenje nacionalno-konzervativnoga mainstreama*, u kojem nema javnoga prostora za bilo kakvu “alternativu”. Droga je out*, rock* je out*, seks* je out*, osim ako mu primarni smisao nije proizvodnja hrvatske djece; sve je u obrani “nacionalnih vrijednosti”. U redu. Na planu tih vrijednosti, kakva će sad biti generalna linija ? Hoće li doći do velikoga dogovora umjerene ljevice i umjerene desnice, crvenih (SDP) i crnih (HDZ) koji će pokušati pronaći zajedničku nacionalnu G-točku između pederastije i porasta nataliteta, dok im koalicijsku svijeću drže braća Radić reinkarnirana u ozbiljnome Zlatku Tomčiću ? Možda. Situacija se svakako ritmički razvija u opisanome smjeru.

Simultane dezintegracije petorke i HDZ-a

Dakle: Račanova koalicija raspada se poput prenapregnute gumice, Dražen Budiša i HSLS čekaju da ih okolnosti iz nje ejektiraju, najavljuje se manjinska vlada, pripremaju izvanredni izbori. U tome kaosu – dok nacija drhti – Račan ostaje hladan kao špricer. Ton mu je nepromijenjen, floskule jednako apstraktne i beznačajne kao i prije. On evidentno zna tajnu: njegov novi strateški saveznik zove se “reformirani HDZ”, a uz njega mu sitni sateliti ne trebaju. Saveznik mu je, doduše, barem do određene mjere, bio i nereformirani HDZ, ali o tome se nije smjelo javno govoriti. Tuđman je Račana čuvao kao kap vode na dlanu, progonjen svojom fiksacijom na “bipartijski” sustav u kojem će SDP trajno glumiti opasnu opoziciju dominantnome HDZ-u, a svi ostali će izigravati njihove dvorske lude. Račan je Tuđmanu posthumno vratio uslugu, zaštitom prominentnih hadezeovaca od kaznenoga progona i poniznim odnosom prema nacionalističkoj desnici koja je u HDZ-u pronalazila svoj politički izraz. Dotle dok je Račan svoju “stazu moći”, u opsjednutosti alternativom preuzetu možda iz knjiga Carlosa Castanede, tražio preko razumijevanja s Budišom, a Sanader čuvao jedinstvo svoje partije kohabitirajući u njoj s Ivićem Pašalićem, stare simpatije SDP-a i HDZ-a mogle su se realizirati samo u formi prigušenih emocija i izvanjskoga neprijateljstva. No stvari su danas definitivno pukle.
Vlast petorke potvrđuje se kao utopija, jednako kao i ideja da bi HDZ s Pašalićem mogao postati građanska stranka. U tom kontekstu, proces raspada petorke na SDP, HSS i ništa, teče analogno s raspadom HDZ-a na umjerenu i fanatiziranu struju, koji će – kako se čini – završiti eliminacijom potonje iz stranke. Rezultanta dviju simultanih dezintegracija – koalicije i HDZ-a – bit će nova sinteza na nacionalnoj razini, koja će možda izroditi nešto poput “vlade nacionalnoga spasa”. SDP i HDZ naći će se na liniji zajedničke obrane Hrvatske: HDZ će pokazati nešto više razumijevanja za lokalnu pederastijsku problematiku, a SDP će još više otvoriti srce nacionalno uznemirenima.

Kraj velikog blefa

Otvoreno govoreći, to ne mora ispasti pretjerano loše, jer lošije stanje od postojećeg jedva da se može i zamisliti. Na početku mandata Račan je imao izbor: nametnuti svoju volju – koju bi, uz dovoljnu dozu odlučnosti u realizaciji, poštovali i prijatelji i neprijatelji – ili tražiti truli kompromis s banditima i fanaticima, koji mu ni kod prijatelja ni kod neprijatelja ne može donijeti simpatije. Poštujući vlastitu prirodu bez oklijevanja je izabrao drugu varijantu, i za nju već tri godine plaća cijenu u živcima veseljaka i optimista koji su za njega glasovali. Uspio je dokraja relativizirati pravosudni sustav, dokrajčiti osjećaj za građanske vrijednosti koji je potkopao Tuđman, naciju ideološki rascijepiti na nekoliko uglavnom nepomirljivih struja i maksimalno potaknuti centrifugalne sile među svojim saveznicima. U situaciji koju je – lično i personalno – kreirao, ne preostaje mu mnogo više nego da izlaz potraži u nekakvome sporazumu o podjeli vlasti s HDZ-om.
Taj sporazum – dođe li do njega – biti će kraj jednoga velikoga blefa, ali vjerojatno i oblik pacifikacije histerizirane nacionalne scene. HDZ je dokazao da ne može vladati sam; SDP je dokazao da ne može vladati kao predvodnik kvaziprotuhadezeovske koalicije; preostaje im da se udruže u humoristički Allianz i – poetski rečeno – nastave zajednički kormilariti hrvatskim brodom, lišavajući se na svome dugome maršu usluga Budiše i Pašalića. Priključe li se budućoj koaliciji i predstavnici homoseksualnoga pokreta, koji su se – zahvaljujući angažmanu Šime Lučina – zatekli na solidnome putu svoje specijalne političke afirmacije, Hrvatska definitivno može u Europu svih za sve.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika