Magazin – 'S druge strane mjeseca' (Tonika / Croatia Records)Otvaranje podsjeća na Nove fosile iz boljih dana Rajka Dujmića, ali zabuna traje svega dvadesetak sekundi. Već nakon prvog uključenja Jelene Rozge uzdrhtali obožavatelji mogu odahnuti i zadovoljno citirati Doris Dragović iz neponovljivog eseja naslovljenog “Milo Đukanović je izuzetno šarmantan čovjek” , koji je nažalost objavljen samo na Internet stranici balkanmedia.com: “Tonči se nikada nije udaljio od tog folka jer nikad nije bio isključivo američki i zapadnjački orijentiran.” Tako piše Doris Dragović, a ona valjda dobro poznaje Huljića. Uostalom, njeno zapažanje potvrdit će i sljedeća pjesma “Ne vjerujem tebi, ne vjerujem sebi” koja samo na početku malo vonja po trulom zapadu i Annie Lennox, a onda se pokajnički vraća na Balkan i zadnjim refrenom priprema teren za ono što će biti najjači adut na novom albumu Magazina. Spektakl lako pamtljivog naslova “Dani su bez broja” nije se mogao držati na slabašnom Jeleninom vokalčiću, pa je u pomoć pozvana Esma Redžepova, no najveći su teret ipak iznijeli Tonči, Vjekoslava. i specijalno za ovu priliku odabrani producent Nikša Bratoš. Očajnički vapaj “Dani su bez broja, imena i boja otkad nisam tvoja jaaaa, pjesma galebova mora preko mora, a bez tebe ja ne mogu ni koraka” prati razorni trash-narodnjak koji zalutalog i umornog galeba vodi prema cesti Leskovac – Vranje – Kumanovo, do prve kafane sa živom muzikom, uzavrelom atmosferom i “pevaljkom na astalu”.
Tradicionalnu balkansku rutu zakratko prekida pjesma ”’Ko me zove”. U igru ulaze lažni gudači i Huljićev kućni producent Fedor Boić s traljavo skrojenim hip hop ritmom, a jedino veće uzbuđenje stiže pred kraj kad Jelena zamalo ostaje bez daha zbog nerealno postavljene vokalne dionice koja je za nju teška poput operne arije. “Prorok” povlači Tončija duboko u zaleđe, a naprijed ide Vjekoslava s karakterističnim stihom “I da znaš da u moru sol nije slana kao moja bol”. Međutim, to je tek stidljiva najava za pravu provalu njenog poetskog nadahnuća ispod šekspirskog naslova “Umrit il’ živit”: “Stavit ću bol na kišu da se opere, srce na tvoju granu da se ubere.” Zamalo kao Gibonni, u inat svima koji tvrde da je on pjesnik, a Vjekoslava pomoćna radnica u manufakturi estradnog kičeraja. “Ovisi o tebi” sugerira da je Tonči pažljivo slušao Sade Adu, a dopadljivi sax solo potvrđuje da je iz toga čak mogla ispasti moderna pop pjesma. No tako nagli zaokret izazvao bi pomutnju među publikom Magazina, pa je finalni miks začinjen s malo narodnjačkog zavijanja. Sljedeća “Hajde reci kako” nije bez izgleda, ali čemu ta francuska harmonika kad bi uz dirljivu ispovijed: “Jer mi nije lako živjeti ovako, umirat od ljubavi polako” sjajno pristajala “dugmetara”? Ne zanimaju vas Huljićevi problemi, već ste na kraju osme pjesme i umjesto odgovora pritisnuli ste “stop” na daljinskom od CD playera. Pogreška! Tek sad počinje najatraktivnija etapa. “Otkada sam bez tebe” je potencijalni ljetni hit i sigurna preporuka za “Leto na Adi”, ali i jedinstvena prilika da čujete kako Tonči doživljava lovers-reggae i kako neidentificirani muški glas glumi dalmatinskog Shaggyja. To će izazvati nezapamćeno oduševljenje na Jamajci. Beenie Man će naručiti 2-3 pjesme od Huljića, Sly & Robbie ponudit će besplatne remikseve, a Lady Saw i Tanya Stephens prijavit će se na audiciju za novu pjevačicu Magazina.

Promili – ‘Sve se trese’ (Aquarius)

“Zasićeni sranjima na hrvatskoj sceni Pro i Milo odlučili su uzeti stvari u svoje ruke. Iako od početka uključeni u stvaranje hip hop scene u Splitu, tek su 2000. krenuli u svoj vlastiti projekt. Do tada znani isključivo u internim krugovima muzičara kao vrhunski poznavatelji bilo kojeg pravca u glazbi.” Ima još, ali ovo je ipak najuzbudljiviji dio manifesta otisnutog na omotu prvog albumu Mila Stavrosa i Vedrana Primorca.
Stavros je prilično tražen session bubnjar, Primorac se dokazao kao dobar drum’n’bass DJ, ali hip hop nije i nikad neće biti njihov teritorij. Šezdesetak minuta besmislenih verbalnih akrobacija i očajnog repanja razotkrivaju valjda najgori album u kratkoj povijesti hrvatske hip hop scene.

Songkillers – ‘Mislima’ (Aquarius)

Nakon višestrukih personalnih promjena od Songkillersa je ostao samo pjevač Željko Banić Bane i ovo de facto njegov prvi samostalni album. Na dugačkom popisu gostujućih glazbenika nalaze se imena Hrvoja Rupčića (Cubismo), Samira Kadribašića (Jinx), Ante Pecotića (Severina), Henryja Radanovića i Žarka Hajdarhodžića , ali Bane je trebao pronaći barem jednog pouzdanog asistenta za autorski dio posla. Uspjele sviračke ekshibicije i nekoliko interesantnih produkcijskih zahvata ipak ne mogu skriti pomanjkanje dobrih pjesama, no to je već kronični problem Songkillersa.

Smolik – ‘Smolik’ (BMG Poland / Menart)

Početkom 80-ih varšavski punkeri masovno su kupovali ploče naših novovalnih bandova, o čemu danas uvjerljivo svjedoči sastav Yugoton koji izvodi urnebesne prepjeve Haustora, Kazališta i Idola. No ako je suditi prema prvom internacionalnom albumu poljskog “downtempo” producenta i multiinstrumentalista Smolika, došlo je vrijeme da mi počnemo ispunjavati uvozne deklaracije. Smolik je već godinama velika zvijezda u Poljskoj, a svjetsku premijeru donijeli su mu vješto prelomljeni utjecaji žanrovskih prvaka Zero 7 i Kid Loca, te prigušeni odjek starog Tangerine Dreama provučen kroz ponajbolju kompoziciju na albumu, sedmominutni psihodelični ambijent “Med”.

Zvjezdice: Magazin – 2
Promili – 1
Songkillers – 2
Smolik – 3