Za više od 12 milijuna fanova i simpatizera Red Hot Chili Peppersa koji su kupili prethodni album “Californication” najvažnija je vijest da su svi u bandu živi i zdravi. Gitarist John Frusciante ipak je imao više sreće od svog prethodnika Hilela Slovaka i izvukao se iz heroinskog pakla bez težih posljedica. Tako su RHCP napokon uspjeli zaokružiti dva studijska projekta u istoj postavi i popraviti štetu koju je učinio Frusciante kad je posrnuo usred promotivne turneje za “Blood Sugar Sex Magik”. Njegova zamjena bio je gitarist Jane’s Addictiona Dave Navarro koji se nikako nije uklapao u Pepperse, što se vrlo jasno moglo čuti na albumu “One Hot Minute” iz 1995. Premda je imao nakladu od četiri milijuna primjeraka, ovaj album ostao je najslabija karika u njihovoj diskografiji. Povratak Frusciantea i dobri rezultati postignuti na “Californication” dali su naslutiti da je kriza prošla, ali za konačni sud je ipak trebalo pričekati promociju sljedećeg albuma.
Za “By the Way” Peppersi su opet angažirali producenta Ricka Rubina i to je bila podloga za spekulacije o njihovu skorom pojavljivanju među kurentnim rap-metal atrakcijama. Tamo bi ih zacijelo dočekali s kraljevskim počastima jer od Limp Bizkit preko Linkin Park do P.O.D. teško je naći band koji barem nešto ne duguje Peppersima. Njihovi stari albumi, pogotovo “Mother’s Milk” i “Blood Sugar Sex Magik” ugrađeni su u temelje rap-metala, a gotovo svi recentni hitovi iz ovog žanra zvuče šarlatanski u usporedbi s “Give It Away”. Međutim, RHCP na “By the Way” nisu pokazali ni najmanji interes za poziranje s tipovima kakav je Fred Durst iz Limp Bizkit. Od efektnog početka s naslovnom pjesmom do finalne “Venice Queen”, ovaj album pokazuje da su Peppersi više nego ikad zainteresirani za izlete preko žanrovskih granica. U “The Zephyr Song” to će ih dovesti do hommagea Johnu Coltraneu, a u “Dosed” do posve neobične kombinacije u kojoj frontman Anthony Kiedis zvuči kao povratnik iz Manchestera, dok Frusciante svira kao da je upravo posuđen od Eaglesa. “Can’t Stop” će kod mnogih slušatelja probuditi uspomene na “Blood Sugar Sex Magik”, ali već kroz sljedeću pjesmu “I Could Die For You” prelamaju se prigušeni utjecaji Beach Boysa, dok se “Midnight” diskretno naslanja na Beatlese iz faze “Abbey Road”. “Carbon” i “Lemon Trees” se još više udaljavaju od uvriježenih predodžbi o Peppersima, ali flamenco gitara u prvoj i dozivanje Madnessa u potonjoj ipak ostaju u sjeni prepoznatljivog Kiedisova vokala.
Ako išta nedostaje u ovih 16 pjesama, to su potencijalni pop hitovi jer osim aktualnog singla “By the Way” i ponajbolje pjesme na albumu “Don’t Forget Me” Peppersi su ponudili vrlo malo materijala s kojim bi se mogli identificirati mlađahni gledatelji Vive i MTV-a. No nakon 12 milijuna kopija albuma “Californication” oni se doista nisu morali zamarati takvim kalkulacijama. Za njih je ipak najvažnije da su s “By the Way” potvrdili stabilnu formu, i to uoči proslave 20. rođendana, koja će ih definitivno uvesti u društvo zaslužnih rock veterana. Fred Durst i Limp Bizkit nikad neće tako daleko stići.

Madredeus – ‘Electronico’ (EMI / Dallas)

Richard Dorfmeister je prije nekoliko godina odbio primamljivu ponudu za remiks klasika The Doorsa “Riders on the Storm”, smatrajući da je riječ o savršenoj pjesmi u kojoj naprosto nema prostora za bilo kakvu intervenciju. No pjesme Madredeusa daleko su od savršenstva, pa je njihov remiks album “Electronico” bio dobra prilika za predstavljanje talentiranih remiksera. Najviše su pokazali dugogodišnji vanjski suradnik Massive Attacka Craig Armstrong, skandinavski downtempo prvaci Banzai Republic i belgijski DJ Buchemi, ali nitko od njih nije uspio nadmašiti remiks Madredeusa koji je još 1996. napravio Jah Wobble za etno-ambient kompilaciju “Worlds Collide”.

Roots Manuva – ‘Dub Come Save Me’ (Big Dada)

Izvrsnim lanjskim albumom “Run Come Save Me” londonski rapper Roots Manuva (Rodney Smith) nadvisio je mnoge američke hip hop velikane, a usput se jasno distancirao od njihova “sex and drugs and machine guns” svjetonazora. Na ovoj kompilaciji, sklopljenoj od B-strana singlova, nešto neobjavljenog materijala i nekoliko novih dub remikseva Smith je izvukao u prvi plan inventivne produkcijske zahvate svoje studijske momčadi koji osobito dolaze do izražaja u instrumentalnim dub verzijama hit singla “Witness” i naslovne pjesme s prvog albuma “Brand New Second Hand”.
No podjednako jaki aduti nalaze se u rimama poredanim ispod naslova “Man Fi Cool” i “UK Warriors” i kad se sve zbroji, prilično je izvjesno da Roots Manuva danas nema ozbiljnijeg konkurenta na europskoj hip hop sceni.

Spacemonkeyz versus Gorillaz – ‘Laika Come Come’ (Parlophone / Dallas)

Studijski kolektiv Spacemonkeyz isplivao je iz engleskog dub undergrounda preko remiksa na singlu Gorillaza “Tomorrows Come Today”. Damon Albarn i njegovi kompanjoni bili su toliko zadovoljni rezultatom da su odmah naručili remiks cijelog albuma. Nakon tretmana kod Spacemonkeyz od Gorillaz nisu ostali čak ni naslovi, pa je tako veliki hit “Clint Eastwood” prerušen u dub-reggae “A Fistfull Of Peanuts” s vokalima jamajkanskih veterana Earla Sixteena i U-Browna. Zapaženu ulogu odigrao je i Terry Hall iz The Specials u dub-ska crossoveru “Lil’ Dub Chefin”, ali ipak su najviše profitirali Spacemonkeyz koji su se barem nakratko približili euro-dub inovatorima poput Adriana Sherwooda, Groove Corporation i berlinskog tandema Rhythm & Sound.

Zvjezdice: Red Hot Chili Peppers – 3
Madredeus – 3
Space Monkeyz vs. Gorillaz – 4
Roots Manuva – 4