Objavljeno u Nacionalu br. 349, 2002-07-24

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Ako je uspaljeni poručnik iz Benkovca pušten, onda u Zadru zatvor ne prijeti ni drugim silovateljima

Istražni sudac Branko Brkić i Županijski sud u Zadru pustili su poručnika Ivicu M.: to znači da, ako nekome padne na pamet da kupi plinski pištolj, ode u Zadar i prvu ženu koju vidi na ulici pod prijetnjom smrti natjera na felacio, a organi reda uhvate ga na djelu, ima velike šanse da ga sud pusti na slobodu

Zoran FerićZoran FerićProšlotjedno požarstvo osječkog ročnika u vojarni Benkovac okončalo se prilično vatreno. I to ne zbog požara u hangaru koji je čuvao, nego zbog poručnika Ivice M. koje se uspalio. Pa je svoju uspaljenost ugasio pomoću vatrenog oružja. Stvari su, dakle, prošloga tjedna u Benkovcu bile prilično zapaljive. A gdje ima vatre, tu se nađe i dima. A bome i magle. Naime, u ovom slučaju, kako se čini, ima štošta maglovito. U prvom redu to je dvojbena odluka istražnog suca Branka Brkića i Županijskog suda u Zadru. Naime, ako nekome padne na pamet praktična ideja da kupi plinski pištolj, ode u Zadar i prvu žensku koju vidi na ulici pod prijetnjom smrti natjera na felacio, a organi reda uhvate ga na djelu, ima velike šanse da ga sud pusti na slobodu. I da svoju odluku objasni sretnom činjenicom što spomenuti nasilnik nije žrtvi polomio zube da ga ne grize, i što joj nije papagajkama iščupao nokte da ga ne grebe dok puši, pa stoga, i u tom smislu, nije bilo posebno teških okolnosti poput iživljavanja ili nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Situacija je, doduše, u vojarni Benkovac bila malo obrnuta. Felacio je radio silovatelj, a popušio silovani. No to je, ako se pravo uzme, zapravo isto. A što se tiče sudske odluke, popušit ćemo svi mi jer je ona, među ostalim, i jasna poruka silovateljima i rabijatnim seksualnim tipovima da se sve može, samo ako si pristojan i ne mučiš. Moguće je, recimo, doći časnoj sestri, pristojno pozdraviti :”hvaljen Isus, majko” i onda je silom zaskočiti u kakvoj mračnoj ulici. Županijski sud će imati razumijevanja, a Bog ionako oprašta. Jer veliko je milosrđe Njegovo.
Osim toga, koliko se dade iščitati iz objavljenih činjenica, ne treba biti specijalni pravni stručnjak da čovjeku postane jasno kako je odluka Županijskoga suda potpuno pogrdešna, a možda i opasna. Naime, u noći poslije događaja i prijave za silovanje, u benkovačkoj vojarni je došlo do pucnjave. Kako svjedoče ročnici koji su bili na straži, netko je ušao u vojarnu i pucao. Sumnja je pala na poručnika Ivicu M. koji se možda došao osvetiti. A sve skupa moglo je biti i režija za osvetu njemu. I jedno i drugo bilo bi nemoguće da je Ivica M. u pritvoru. Da se, recimo, te noći dogodilo još neko silovanje, ili ubojstvo iz osvete povezano s Ivicom M., taj bi zločin svakako pao na dušu Županijskoga suda u Zadru. To je sada svima jasno, a po svoj prilici jasno je bilo i onima u sudu kada se takva odluka donosila. Ili im je barem moralo biti jasno.
To što je upotrijebljen pištolj za prijetnju smrću pokazuje da se evidentno radi o naoružanoj i opasnoj osobi koja može uništiti dokaze, dalje prisiljavati žrtvu ili eventualne svjedoke. Zdrava pamet govori da je takvoga čovjeka trebalo pritvoriti. Osim toga, Ivica M. je izjavio da se događaja slabo sjeća, štoviše, da ga je zaboravio, pa je shvativši što je učinio bio vidljivo šokiran. Mogućnosti su razne, ali nijedna nije dobra. Poručnik možda laže kako bi se lakše branio na sudu neubrojivošću. Ako je tako i sud ima posla s osobom koja prikriva istinu, to je svakako još jedan argument za određivanje pritvora. Jer će tu istinu još efikasnije prikrivati ako je na slobodi.
Ako spomenuti časnik govori istinu, pa se zaista ne sjeća događaja, to može upućivati na zloupotrebu alkohola ili droga, ali i neke psihotične reakcije. U takvom slučaju još je jasnije da bi i sljedeće žrtve bile moguće. A moguće je i da si čovjek pod pritiskom oduzme život. Zato ga je trebalo pritvoriti i prije psihijatrijskog vještačenja. I to je moralo biti jasno ljudima u sudu. Nisu reagirali ni na žalbu državnog odvjetnika. Naime, u slučaju da je prvi put učinjena gruba greška, nju je bilo moguće ispraviti. No Ivica M. je ipak pušten. Pitanje je zašto?
Naime, u novinama se navodi da je jedan od razloga tako mlakog sudskog odgovora na seksualno zlostavljanje to što su takve stvari uobičajene po vojarnama, pa se na njih ni pravosuđe previše ne obazire. Sudac Brkić opovrgnuo je takve teze. Međutim, je li to točno? Svjedoci smo nedavnog seksualnog zlostavljanja ženskih pripadnika Hrvatske vojske. Koliko se sjećam, to je isto tako podiglo priličnu buru u javnosti. Stoga mi se čini da je takve slučajeve danas teško zataškavati, pa ne mislim da je učestalost napastovanja razlog što je zadarski sud tako reagirao. Ima li još nešto?
Stječe se, naime, dojam da se u trenutku otkrivanja kakva delikatnog seksualnog zločina i policija i pravosuđe ušeprtljaju, pa naprosto zbog mogućega skandala ili zbog straha od pritiska javnosti čine grube greške. Slično se dogodilo nedavno u Sinju kad je priznanje Ivana Bulja zaprepastilo čitav grad. Važan iskaz uzet je bez prisutnosti odvjetnika osumnjičenoga i tako je počinjena proceduralna greška koja se može osvetiti u postupku. Ista ona greška koja je oslobodila ubojice obitelji Zec. Zašto?
Zato što su seksualni zločini, pogotovo oni povezani s homoseksualnošću, još uvijek tabuirana sfera oko koje se pletu najrazličitiji strahovi, skrupule, a možda i interesi u okviru lokalne zajednice. Na nekoliko se mjesta spominje da je Ivica M. svojim postupkom osramotio benkovačku vojarnu, a nesumnjivo ima i onih koji smatraju da je osramotio čitav grad, pa i Hrvatsku vojsku. Ako se stvar rješava sa što manje prašine, takva fiktivna sramota lokalne zajednice je manja.
Međutim, ako i prihvatimo tezu suda, da nije bilo osobito teških okolnosti pri samom izvršenju, moramo ipak razmisliti da tu svakako postoji osobito težak i delikatan kontekst. I da će upravo takva mlaka pravosudna odluka izazvati negodovanja i javnu uzbunu. A kontekst se, kao ni u Sinju u slučaju Ivana Bulja, ne miri s činjenicom da su vitezovi i hrvatski vojnici skloni silovanju, ubojstvu i pederluku. Sama činjenica što se Ivica M. predstavio silovanom ročniku kao “lokalni peder” svjedoči o njegovoj percepciji samoga sebe. Radi li se o podvojenosti, prikrivanju, igri moći, to će u svakom slučaju razjasniti psihijatrija. Međutim, ista ta psihijatrija neće se baviti kontekstom. Recimo, naglašenom homofobijom koja je gotovo zaštitni znak hrvatskoga društva. To je pokazala nedavna homoseksualna parada. A Ivica M., seksualni nasilnik, koji će, ako je zaista i počinio to nedjelo, nadam se, biti primjereno kažnjen, izgleda mi upravo kao žrtva toga konteksta. On je pojedinac kod kojega se jedna seksualna sklonost upravo u konkretnom društvenom kontekstu pretvorila u opasnu bolest: seksualno nasilje. Pouka o pravnom i medicinskom lijeku: liječiti kontekst.

Vezane vijesti

Metalfest Hrvatska 2012 - jeftinije ulaznice do 01. 06.

Metalfest Hrvatska 2012 - jeftinije ulaznice do 01. 06.

Samo su četiri dana ostala do početka Metalfesta Hrvatska 2012, festivala koji će po mnogo čemu biti poseban. Uz to što je prvi, povijesni Open air… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika