15.09.2011. / 08:48

Autor: Boris Beck

Marš na galge ili marš na spomenik

Kravate su posve u stilu dosadašnjeg ukrašavanja grada: spomenik mora biti velik, težak i ružan. Jedina je sreća da nisu pričvršćene za tlo nego će uskoro doći dizalica i odnijeti ih u nepovrat.

ArhivaArhiva"Marš na galge ili marš na spomenik" - tim je gorkim stihom Krleža sažeo malograđansku opsesiju državnim veličinama: budite lojalni, podložni i pobožni pa ćete na kraju u svojoj palanci dobiti lijepi spomenik.

Lijepi spomenik u Zagrebu? Malo teže!

Vidio sam čudesnu stvar u nekom Bauhausu ili Baumarktu: staklenu kuglu u kojoj su bljeskale munje, a kada biste prst pristisnuli na nju, munja bi došla da vašeg prsta. Moju je djecu fascinirala ta igračka, a i mene, priznajem. Kakva šteta da se neki mladi hrvatski umjetnik nije poigrao s tisuću mogućnosti koje nam struja daje i napravio neki spektakularan spomenik Nikoli Tesli od stakla i munja. Svi bi takvo čudo dolazili gledati i ono bi daleko bolje pronosilo slavu otkrivaču izmjenične struje nego Meštrovićevo čudo natandrčeno u Masarykovu.
Stvar je u sistemu. Tesla nema pristojan spomenik ne zato što mladi umjetnici ne bi imali mašte - imaju je i previše - nego jer nitko nije napravio natječaj pa da se onda izabere najbolji. Lakše je bilo uzeti gotov spomenik, još od poznatog kipara, i ugurati ga na par metara kvadratnih pločnika.

Staromodan je i kip kumice na placu. Odrastao sam na siru i vrhnju i nemam ništa protiv da se njemu i ženama koje ga proizvode oda kakva počast. Naivan kakav jesam, i opet sam pomislio da bi se moglo pozvati najbolje mlade umjetnike da izmisle nešto zgodno što bi povezalo tradiciju, hranu i moderan način života, nešto što bi pomoglo i onima koji sir i vrhnje proizvode i onima koji ga jedu, nešto što bi se moglo izvoziti i prodavati kao suvenir, nešto na što biste kao radionicu mogli odvesti i djecu i djedove i bake... Ali, ne, opet brončani kip. Dobro da kumicu Baricu nisu stavili na konja i dali joj sablju.

Nije ni natječaj jamac uspjeha. HSS je uoči jednih izbora hitno trebao neku reklamicu, na brzinu se raspisao natječaj, umjetnička rješenja bila su jeziva, ali izbori su se bližili - i tako je Stjepan Radić dobio trbušastu karikaturu na početku Petrinjske.

Još je smješniji dolazak Gaja pred hotel Dubrovnik. Makedonski kipar - inače student zagrebačke Akademije - svratio je u Zagreb i usput gradskoj upravi uvalio svoje bezvezno poprsje čelnika Narodnog preporoda. No dobro smo i prošli: kad vidimo kakve strahote danas Makedonci rade po Skopju, gdje bankrotirana država troši milijune eura na kičaste divove kojima ispunjava centar glavnog grada, možemo biti sretni da nismo dobili Gaja od deset metara.

Ovoga ljeta dvadesetak najboljih hrvatskih umjetnika izlaže od Estonije do New Yorka u prestižnim galerijama i dobiva pohvale svjetskih kritičara. Nitko od njih nije pozvan da izradi betonske kravate kojima je Zagreb ljetos preplavljen. Kravate su posve u stilu dosadašnjeg ukrašavanja grada: spomenik mora biti velik, težak i ružan. Jedina je sreća da nisu pričvršćene za tlo nego će uskoro doći dizalica i odnijeti ih u nepovrat. Dok se to ne desi, pođite u neki shopping centar, pogledajte one svjetleće kugle s munjama i divite se mašti od koje je gradska uprava nepopravljivo cijepljena.

Vezane vijesti

Sramna epizoda povijesti

Sramna epizoda povijesti

Prije sedamdeset i jednu godinu, 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska formirana je pod zapovjedništvom Vlade Janjića Cape prva… Više

Komentari

registracija
20/6/11

AntePorkas, 26.09.11. 13:15

Ne govori Krleža u Baladama ni o kakavoj opsesiji spomenicima već o "izboru" kojeg su imali hrvatski intelektualci, plemići i domoljubi u AU Monarhiji - ili se pokoriti Khuenu (spomenik) ili mu se usprotiviti i dobiti "štrik za vrat" (galge):

Pekleni, banski, khuenovski trik:
na galge marš, al marš na spomenik!

Kad već citiramo velikane...


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika