Željka Antunović, nova ministrica obraneIvica Račan je nakon teških porođajnih muka sastavio novu vladu za koju se očekuje da će dobiti podršku šarolike parlamentarne većine. Program nove vlade vrlo je ambiciozan i daleko je iznad njenih mogućnosti, čak i kad bi nova vlada trajala do kraja regularnog mandata, a to je kraj iduće godine. To je program za vladu koja se stvara nakon parlamentarnih izbora prema predizbornom programu. Ova vlada to nije. Izbore 3. siječnja dobila je koalicija SDP-a i HSLS-a uz podršku porečke skupine (HSS, HNS, LS i IDS). Danas nakon brojnih propusta i neuspjeha prve Račanove vlade, posebno u provedbi gospodarskih reformi, reformi pravosuđa, funkcioniranju pravne države, odnosima s međunarodnim financijskim institucijama te odnosima sa susjednim državama, očito je da nova vlada ima još manje šansi da te propuste nadoknadi. Razlozi za to su sljedeći.
Prvo, vladajuća koalicija u Saboru nije homogena i sastoji se od nekoliko visokorizičnih skupina kad je u pitanju potpora Vladi (zastupnici manjina, regionalci te HSLS-ovi disidenti koji stvaraju novu stranku), a očito je da je, prema tijeku stvaranja nove vlade, odnos SDP-a i HSS-a sve prije nego idiličan i pun povjerenja te da postoje i značajne programske i ideološke razlike (slučaj kandidata za ministra znanosti prof. dr. Nevena Budaka).
Drugo, ni jedna ozbiljna vlada u demokratskim državama ne upušta se u reforme godinu dana prije izbora, jer to nije moguće, čak i da se radi o jednostranačkoj vladi, a pogotovo nije moguće ako se radi o vladi čija su glavna svojstva neodlučnost i nestabilnost.
Treće, Račan je propustio priliku da formira tehničko-stručnu vladu s ograničenim zadacima i na ograničeno vrijeme, koja bi pripremila nove parlamentarne izbore i ispunila neke međunarodne obveze Hrvatske. Na takvu vladu ne bi bilo socijalnih pritisaka koje je moguće očekivati već na jesen.
Četvrto, Račan nije uspio sastaviti ni manju vladu, a niti je značajno kadrovski osvježiti. Obrnuto, danas imamo najveću hrvatsku vladu dosad (osim Vlade demokratskog jedinstva za vrijeme rata i agresije na Hrvatsku). Jedino je pravo osvježenje dr. Ljubo Jurčić, novi ministar gospodarstva, izvanstranačka osoba solidnog stručnog kredibiliteta. Nova ministrica obrane i potpredsjednica Vlade Željka Antunović nema nikakva iskustva s obranom i nacionalnom sigurnošću u ministarstvu koje vapi za reformama i restrukturiranjem, jer ratno ministarstvo treba transformirati u mirnodopsko, vodeći računa o NATO-ovim standardima i o velikoj socijalnoj osjetljivosti (otpuštanje oko 13,5 tisuća djelatnika MORH-a). To teško može provesti bilo koji ministar na određeno vrijeme, a pogotovo osoba koja dosad nije imala nikakve veze sa sustavom obrane i nacionalne sigurnosti. Političko iskustvo Željke Antunović ne smije se podcjenjivati, ali ona se zadnje dvije i pol godine bavila problemom ljudskih prava te zdravstvenim i mirovinskim sustavom. Duboko vjerujem da joj je kudikamo bliža problematika zdravstva nego obrane. Ponekad novi ljudi na sasvim novom poslu daju odlične rezultate, ali Željki Antunović možemo zaželjeti jedino sreću, a čini se da je bila prisiljena prihvatiti tu funkciju i da to nije bio njezin izbor.
Dr. Ante Simonić svakako je dobar potencijal, ali bi mu funkcija ministra znanosti možda više odgovarala. Novi ministar znanosti dr. Gvozden Flego manje je poznat javnosti, ali vrlo blizak lijevoj opciji, dok dolazak Gordane Sobol za predstojnicu Ureda predsjednika Vlade i ministricu bez lisnice učvršćuje potpunu dominaciju SDP-a u Vladi.
Peto, sastavom nove vlade novi stari premijer Račan preuzeo je potpunu odgovornost SDP-a i sebe osobno za uspjeh Vlade. To je s jedne strane i dobro, ali i golem . Premijer Račan neće se više moći izvlačiti na bilo kakve nestabilnosti unutar vladajuće koalicije.
Šesto, HSS je podrškom ovoj vladi i dodatnim angažmanom u njoj (uz tri ministra i mjesto potpredsjednika Vlade) preuzeo velik rizik za uspjeh na sljedećim parlamentarnim izborima. U slučaju neuspjeha ove vlade Zlatko Tomčić teško će pred vlastitim biračima opravdati ulazak u ovu vladu, a teško će se moći i odvojiti od Račana i SDP-a na vrijeme bude li vlada nestabilna i ne bude li uskoro davala rezultate. Ipak, Zlatko Tomčić je dosad pokazivao odlične taktičke sposobnosti
To su osnovi razlozi zašto će DC, ali i cjelokupna oporba, glasovati protiv povjerenja novoj Račanovoj vladi. Novi parlamentarni izbori ipak bi bili mudrije i racionalnije rješenje.

Sinjska alka

Sinjska alka tradicionalno je viteško nadmetanja najsposobnijih kopljanika Sinja i Cetinske krajine. Nadživjela je sve režime i vladare. Svima se više ili manje prilagođavala, ali je Alka ipak opstala. Alku treba depolitizirati i pretvoriti u društveni događaj prvoga reda i turističku atrakciju, a samo natjecanje prepustiti sposobnostima alkara. Lani je Alka bila nepotrebno politizirana, a bilo je i incidenata štetnih za ugled Alke. Danas alkari imaju šansu vratiti se izvornim vrijednostima Alke, a politiku prepustiti političarima koji za svoje postupke odgovaraju javnosti i biračima. Takva Alka bila bi jedan od glavnih medijskih događaja svakog ljeta. Takvu Alku treba podržati i još jednom dati šansu alkarima. Marginalizacija Alke nije mudra jer stvara nove podjele, a one su u Hrvatskoj najmanje potrebne. Mirko Norac javio se hrvatskom sudu i svoju nevinost, bez obzira na težinu optužbe, dokazuje na sudu. Njegove su ratne zasluge neosporne i hrvatskoj javnosti dobro poznate. Alkari i alkarsko društvo najbolje će se odužiti Mirku Norcu ako ovogodišnja Alka protekne u ozračju viteškog nadmetanja i tolerancije. To će povećati ugled Sinjske alke i omogućiti da se ona pretvori u prvorazredni medijski i društveni događaj svakog ljeta.

Incident na Dunavu

Jugoslavenska vojska pucala je na brod kojim su vukovarsko-srijemski župan Nikola Šafer i vukovarski gradonačelnik Vladimir Štengl plovili prema vukovarskoj Adi gdje su se trebali sastati s gradonačelnikom Bačke Palanke. Bili su nekoliko sati zarobljenici jugoslavenske vojske. Iako su vjerojatno i župan i gradonačelnik propustili obavijesti Ministarstvo vanjskih poslova i MUP RH o svojoj namjeri (što je pogreška, ako je to točno), to je protokolarno trebao učiniti gradonačelnik Bačke Palanke. Ovaj incident zato treba razjasniti do kraja jer, bez obzira na moguće protokolarne propuste jedne i druge strane, na brod s civilima se ne puca, a župana, gradonačelnika i civile se ne zarobljava. Oni nisu ni krijumčari ni ilegalni migranti. Posebno je tragično da su to učinili pripadnici Vojske Jugoslavije, vojske koja je izvršila agresiju na Hrvatsku. Dobro je što je mandatar nove vlade Račan posjetio Ilok zajedno sa Zlatkom Tomčićem, ali i telefonski razgovarao sa Zoranom Đinđićem, te što je predsjednik Stipe Mesić telefonski razgovarao s Vojislavom Koštunicom. Ali bilo bi mudrije da se Račan nije sastao s Goranom Svilanovićem nego da je to učinio njegov hrvatski kolega, ministar vanjskih poslova Tonino Picula. Hrvatska treba vrlo oštro i energično tražiti ispriku i obrazloženje od SRJ (Srbije i Crne Gore) kako se takvi incidenti nikad više ne bi ponovili, ali i intenzivirati razgovore o utvrđivanju granične crte prema sporazumu o normalizaciji odnosa te o rješavanju svih drugih otvorenih pitanja.