Objavljeno u Nacionalu br. 350, 2002-07-30

Autor: Ilko Čulić

Šesto čulo

Evo potencijalnog nasljednika starog Pušenja!

Edin Osmić iliti Edo Maajka povezao je hip hop ritmove s balkanskim folklornim motivima i stvorio apsolutni favorit u kategoriji 'debitanta godine'

Edo Maajka – "Slušaj mater" (Menart)Edo Maajka – "Slušaj mater" (Menart)Rašireno vjerovanje da u bosanskoj provinciji do mikrofona mogu doći samo najcrnji narodnjaci i kandidati za popunjavanje upražnjenih mjesta u Divljim jagodama pada već na uvodnoj pjesmi “Slušaj mater”. Lanjski radijski hit “Minimalni rizik” još jedanput upozorava da 23-godišnji brčanski rapper Edo Maajka nimalo ne zaostaje za Targetom i El Bahatteejem. A negdje nakon četvrte pjesme “Jesmo l’ sami”, u kojoj se Edine “intergalaktičke” rime besprijekorno spajaju s monologom Branka Đurića iz neke davno zaboravljene epizode “Top liste nadrealista”, polako se otkriva potencijalni nasljednik starog Zabranjenog pušenja. To bi vjerojatno bilo dovoljno za proglašenje apsolutnog favorita u kategoriji “debitanta godine”, ali do kraja albuma, na kojem se izmjenjuju trojica ponajboljih zagrebačkih hip hop producenata: Dash, Koolade i Shot, preostaje čak 60 minuta prilično ujednačenog materijala i uz skoro svaku pjesmu može se iznova postaviti pitanje otkud se ovaj stvorio?
Biografija Edina Osmića je samo u prvoj rečenici tipično bosanska jer je s nepunih 14 godina protjeran u izbjegličku kolonu koja se zaustavila nadomak Zadra.
U Zagrebu je upoznao hrvatsku hip hop scenu, a onda se vratio u Bosnu i pridružio se tuzlanskom HC sastavu Defence. Početkom prošle godine u emisiji “Blackout Demo” na Stojedinici zavrtjele su se demo snimke Edinog hip hop banda Disciplinska komisija, a on se u međuvremenu preselio u Zagreb i sa Shotom iz Elementala snimio pjesmu “Minimalni rizik”. Zvali su ga iz Croatia Recordsa, ali je Menart bio brži i Edo je s debitantskim albumom ušao u najveći domaći hip hop katalog. Menart je tako dobio rappera koji bi se uz malo sreće mogao nametnuti na cijelom prostoru bivše države, dok je Edo za sebe osigurao pouzdanu studijsku ekipu koja će obaviti nimalo jednostavnu operaciju povezivanja najnovijih hip hop ritmova s balkanskim i orijentalnim folklornim motivima. Ima tu produkcijskih zahvata što podsjećaju na Timbalandove maštovite arabeske sa zadnjeg albuma “Missy Elliot”, ima i sličnosti s nekim rješenjima Saše Habića na prvijencu Ramba Amadeusa, ali ima i čvrstih dokaza za tvrdnju da su Dash, Koolade i Shot upravo preko albuma “Slušaj mater” značajno unaprijedili domaću hip hop produkciju.
Na njihovim podlogama, u koje se skladno uklopio čak i vokalni sample posuđen iz “kafanskog evergreena” pokojne Silvane Armenulić “Noćas mi srce pati”, Edo se već u prvom pokušaju predstavio kao veoma darovit storyteller iz “čaršijske škole” Seje Sexona, Neleta Karajlića i još uvijek nedostižnog Elvisa J. Kurtovića . Premda nije do kraja očišćen od karakterističnih debitantskih tipfelera, album “Slušaj mater”, prije svega zahvaljujući pjesmama “Jesmo l’ sami”, “Mahir i Alma”, “Minimalni rizik”, “Saletova osveta” i “Molitva” (efektan duet s El Bahatteejem), lako ulazi u krug najboljih domaćih hip hop albuma i bit će vrlo zanimljivo promatrati kako će ga, dakako zbog bosanskog porijekla, tretirati Porinovo vijeće estradnih mudraca. Dodatni publicitet mogle bi mu osigurati jake snage policijskih inkvizitora koji odnedavno propisuju čak i “dress code” za zabludjelu mladež. Ako su tako temeljiti u zaplijeni majica s otisnutim listom kanabisa, što bi tek mogli učiniti s CD-om na kojem se jasno čuju riječi: trava, joint i duvanje. Možda će ga pretvoriti u prah i prikazati na televiziji kao još jedan veličanstveni uspjeh u borbi protiv narkomanije.
Pa ti onda slušaj mater!

Boa – “Boa / Ritam strasti” (Croatia Records / Perfekt Music)

Kad se slegne prašina podignuta oko 25 godina hrvatskog novog vala, razotkrit će se i pomalo žalosna činjenica da svega desetak albuma iz tog razdoblja ima smisla ponovno slati na tržište, ukoliko se traži nešto više od nostalgičnog podsjećanja na nečiju mladost. Negdje pri vrhu tog popisa, odmah iza Haustora, nalaze se albumi “Boa” i “Ritam strasti”, pa je Škarica očito povukao prave poteze kad je preuzeo master snimke od posrnulog “Suzyja” i prebacio ih na jedan CD. Nekoliko starih hitova, kao i većina ranih radova Mladena Puljiza, Slavka Remenarića, Damira Košpića, Igora Šoštarića i njihovog neformalnog mentora, pokojnog Tinnieja Varge, još uvijek predstavljaju rijedak primjer profiliranog domaćeg art-rock izričaja na tragu Bowiea, Gabriela, Talking Headsa ili pak Gang Of Four u izvrsnoj pjesmi “Sela gore”. No, ovako važno reizdanje zaslužuje puno bolji remastering od ponuđenog..

Counting Crows – “Hard Candy” (Geffen / Aquarius)

Ako je suditi prema prvim izvještajima s top lista, ovo će biti najveći zgoditak u karijeri Counting Crowsa poslije famoznog prvijenca “August and everything after”, koji je samo na američkom tržištu prodan u preko pet milijuna primjeraka. Kurentni trendovi možda ne pogoduju bandovima proizašlima iz tradicionalnog folk-rock miljea i Counting Crows danas možda nemaju materijal za planetarni hit kakav je bio “Mr Jones”, ali momčad Adama Duritza upravo se prošetala kroz američki i britanski top-10. Na ulazu su pokazali dopadljiv i pažljivo izbalansiran solid-rock album obogaćen gostovanjima Sheryl Crow i Ryana Adamsa, kao i zanimljivom obradom Joni Mitchell klasika “Big yellow taxi”.

Les Negresses Vertes – “Le Grand Deballage” (Virgin France / Dallas)

Početkom 90-tih Les Negresses Vertes nadmetali su se s Mano Negrom za primat na francuskoj rock sceni, a zahvaljujući velikom hitu “Hou! Mamma mia” prvi su došli do prave prilike za međunarodnu afirmaciju. Nakon smrti frontmana Noela Rote ostvarenja “pariških Poguesa” bila su znatno skromnija i tu im više nije mogla pomoći ni producentska vještina razvikanog Howie B.-ija, no ova retrospektiva je spretno fokusirana na njihovo najplodnije razdoblje oko albuma “Mlah” i “Famille nombreuse” iz 1991. Reprezentativan izbor starih favorita uključuje i pjesmu “Face a la mer”, ali nažalost bez izvrsnog Massive Attack remixa reaktiviranog prije par godina na kompilaciji “Cafe del Mar”.

Zvjezdice:
Edo Maajka – 4
Boa – 3
Counting Crows – 3
Les Negresses Vertes – 3

Vezane vijesti

Edo Maajka u Aquariusu

Edo Maajka u Aquariusu

Glazbenik Edo Maajka u pratnji Frenkieja i DJ Soula ovog će petka (11. svibnja) u klubu Aquarius održati prvi zagrebački koncert nakon izlaska… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika