Objavljeno u Nacionalu br. 350, 2002-07-30

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Obraz i osmijeh Elizabete Gojan

I onda je osmijeh obasjao dva lica: lice čovjeka i njegova četveronožnog prijatelja, javlja nam reporterka HRT-a kojoj moramo vjerovati da pas ima lice i da se pas smije

VIJESTI DANA
Utorak, CCN, 19.15
Vijenac
Policajci sumnjiče petoricu policajaca da su krali puške i pištolje, tj. na svoj način unosili živost u MUP-ov perpetuum mobile, zvan akcija “Zbogom oružje”. U vijest o kradljivim policajcima s MUP-ove konferencije za novinarke i novinare lijepo je sjeo podatak da, prema rezultatima nekakve najnovije ankete, svega tri posto hrvatskih građana vjeruje policiji.
U Dnevniku Velike Televizije nije bilo ništa o anketi, vjerovatno se čeka da odnos 3:97 postane suprotan, pa da se onda oštrim komentarom opali onih tri posto koji i dalje nemaju ni mrve povjerenja u murju.

...DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
kaktus
Vodice su bez struje, kuhari baterijom svijetle u ono što miješaju i kuhaju, frižideri se otapaju, turisti odlaze, ali to nije prva vijest, nego nešto o sastavljanju nove vlade. Bijeli snop svjetla kroz tamu u crni rižot nije dovoljno efektna stvar, da o televizičnosti i ne govorimo.

ODJECI DANA
Četvrtak, HRT 1, 23.00
Četiri kaktusa
Urednica Sanja Mikleušević (pod geslom pomozi sirotu na svoju sramotu) objavljuje dvije stvari vesele suradnice. Najprije blok vanjskopolitičkih vijesti koji je “pripremila Elizabeta Gojan”, veseljakinja koja sliku zasjedanja Vijeća sigurnosti UN vrlo inteligentno i užasno obrazovano potpisuje s “New York, New York, S.A.D.”. Dosad je bilo dovoljno samo New York, ali sad smo precizno usmjereni ne samo u grad, nego i u istoimenu saveznu državu, pa još i u cijelu Ameriku, što je sve skupa toliko bolesno da ime pripremačice priloga i nije bilo nužno objavljivati. To je ona koja između “džordž” i “buš” umeće svoje siroto provincijalno “dablju”, ali za WC se još ustručava reći dablju si, već govori ve-ce, budući da ima nesreću živjeti u zaostaloj zemlji željnoj prosvjećivanja.
Isto ime (elizabet dablju godžan) potpisuje se i pod zadnji prilog u emisiji, koji je trebao biti družijanićevski dirljiv, jer je o psu. Nekakav američki pas, možda kuja, možda ne, možda ne američka, ukratko: nije se utopio. Ponovni susret gazde i peseka autorica Elizabeta opisuje riječima nezaboravnijim od njena dojmljivo veselog nastupa u “Latinici”: “I onda je osmijeh obasjao dva lica: lice čovjeka i njegova četveronožnog prijatelja”. Dablju Godžan je takav autoritet na HRT-u da joj se nitko ne usudi reći dvije stvari važne za emisiju vijesti: a) pas nema lica i b) pas se ne smije. I a i b dopustivo je u romanu o psima koji će Dablju Godžan, naš hrvatski Coelho, uskoro napisati, ali da bi se takva psina o licu i osmijehu uvalila u neadekvatan materijal preuzet od strane tv, potrebno je nešto više od namakanja u pukoj volji.

ODJECI DANA
Petak, HRT 1, 23.00
Kaktus
Vijest dana stigla je iz Haaga, govori g. Voditeljko Uredničić i odmah smo spremni složiti se s bilo čim što nije Račan i njegovo kačkanje, nego je žandarski oficir Milan Zec iz čijeg se broda razaralo Dubrovnik i ubijalo Dubrovčane godine 1991. U Dnevniku je već bilo kao prva vijest da je povučena optužnica protiv Zeca, ali se i reklo da protiv njegova tri zamjenika optužnica i dalje stoji. To se ankete iz Dubrovnika nimalo ne tiče, u njoj su svi žestoko zgranuti, baš kao što se i htjelo.

VIJESTI DANA
Nedjelja, CCN, 19.15
Vijenac
Na Dunavu, u blizini Šarengradske Ade, koju je JNA zaposjela 1991. godine, ista ta simpatična četnička čeljad koja danas glumi pograničnu policiju pucala je po Siniši Cmrku, županu vukovarsko srijemske županije Nikoli Šaferu, gradonačelniku Vukovara Vladimiru Štenglu i po troje-četvero djece koja su pošla u prijateljski posjet vršnjacima iz susjedne nam države, da se igraju. Zarobljeno je cijelo to prijateljsko izaslanstvo, o čemu je CCN izvijestio nedovoljno iscrpno, npr. bez svih naših imena (npr. Cmrk), ali i bez činjeničnih pogrešaka.
Siniša Cmrk se iste večeri oko 23 sata na OTV-u, u odličnom prilogu Mate Radeljića (STV) izdovoljio na svim starješinama JNA i političarima Jugoslavije, osim na našim političarima, a šteta: uz svakog njihovog je rekao “nabijem ga”, a kad je rekao “hrvatski političari”, osjetilo se kako eter vapi za formulacijom “nabijem i njih”, no teško je očekivati dosljednost od nekoga tko je još prije koji sat držao ruke uvis i bio prisiljen slušati pošalice naših dragih uniformiranih susjeda.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
Četiri kaktusa
Otkako je nepoznati smrtni neprijatelj urbane Hrvatske nedavno naglo prekinuo repriziranje “Seinfelda”, nisu zabilježeni neki veći udarci naciji. Stoga ni večerašnja prva slova na ekranu “Dnevnika”, koja su glasila “oružani sukob na Dunavu”, možda ne zaslužuju neku veću pažnju. Jest da je sukob, k tome i oružani, događaj u kojem dvije strane pucaju jedna na drugu i jest da su Siniša Cmrk i ostali župani, gradonačelnici i djeca u brodićima bili nenaoružani, pa sve skupa nije moglo nikako biti proglašeno oružanim sukobom, ali nemojmo cjepidlačiti, ipak je to Dnevnik.
To je emisija u kojoj je Mislav Bago neutralno izjavio da je ”Šarengradska Ada osamsto metara u jugoslavenskoj strani”, što je u kombinaciji s “oružanim sukobom” događaj koji neznatno vuče u smjeru uzrujavanja zbog Seinfelda. Po hrvatskom Dnevniku ispada da su Hrvati pucali i upali na jugoslavenski teritorij, a to ipak nije istina. A to da je Seinfeld ukinut istina je, pa je stoga normalno da se normalan čovjek više uzrujava zbog Seinfelda, nego Will i Grace zbog kretenizma hrvatskog Dnevnika. Ako ukinu i tu seriju (“Will i Grace” na Novoj Tv), imat će posla s cijelim Hrvatskim Podunavljem koje za sada šuti i čeka ukidanje Dnevnika.
A kako je odjavljen Dnevnik i što je zadnje rekao Voditeljko Uredničić Družijanić? Bilo bi to sve za ovaj put, reče on kao da sa sela piše mami u grad (Šarulja se otelila, umro kum Marko itd.). Šteta što nije dodao vita jela, zelen bor, čekam brzi odgovor. Ako nije, hoće, jer ipak smo svi mi zapravo seljaci i ne treba se toga stidjeti.

SPORT
Nedjelja, HRT 1, 19.50
Četiri kaktusa
Dežurni voditelj i član one redakcije čiji svaki član mjesečno putuje puno više nego Papa u 20 godina (njemu je posjet Kanadi tek 97. putovanje) obavještava nas da se u Zagrebu na Sveticama održava prvenstvo države u atletici. Šlager večeri je nastup Branke Vlašić koji je upravo u toku, govori dragi službujući voditelj i taman kad smo očekivali izravno uključenje, nije ga bilo, čak ni slike prvakinje svijeta. Imaju sportski novinari pravo. Čemu popularizirati vrhunske sportske uspjehe, čemu atletiku i njenu dugonogu šampionku, kad je baš počela nogometna liga i na svakom stadionu imamo kamere za naše male kvrgave nogometaše. S tim se bar lako složiti.

TIŠINA, MOLIM!
Nedjelja, HRT 1, 22.00
četiri kaktusa
Nakon tri kronike o pulskom filmskom festivalu, evo nam i druge “Tišine molim” o istom događaju. Ovom velebnom spektaklu HRT je darovala pet emisija, ne zna se zašto, ali zna se kako je to izvedeno: uvredljivo glupo, primitivno i dosadno. Večeras nije bilo one prepametne voditeljice koja ne zna brojiti do tri (Sandra Antolić), pa je njen voditeljski kolega i alter ego (Dario Marković) sam bio ležeran voditelj koji nije za taj posao. I njegovo i njeno ponašanje odaje nadmoć genija koji je prepametan za ono što radi, mada se nikad ne će saznati za što su to zapravo Dario Marković i Sandra Antolić zapravo sposobni. Ključni trenutak emisije, kad veliki filmofili Marković i Antolić ne stignu zapamtiti ni pitanja ni odgovore (imena šestero glumaca) u nagradnoj igri, večeras je otvoren grčevitim stezanjem papira i olovke u ručici osamljenog voditelja. Iako se grčevito trudio, nije uspio zapisati ni tri točna glumačka imena, vjerovatno zato jer je (vrlo inteligentno) zapisivao i pogrešne odgovore, pa se nije stiglo. Zamolio je gledatelja da ponovi svoje odgovore, što je dragi čovjek i učinio, a Dario je šutio i krajnje televizično brzao olovkom po papiru.
Ipak je to napredak, jer u prvom izdanju “Tišine molim” voditeljica je već prvom gledatelju rekla koji su mu odgovori točni, tako da drugi i treći pogađač imaju više uspjeha, što je također vrlo inteligentno, a uz to i sasvim novo u nagradnim igrama. U svakom slučaju, i osoba koja je ove večeri dobila nagradu može tužiti HRT, samo ako se dokopa snimke emisije koju sam spreman besplatno ustupiti.

MOTOVUN FILM FESTIVAL, KRONIKA
Nedjelja, NOVA TV, 22.45
vijenac
Za razliku od HRT-a i njegovih stupidnih pulskih festivalskih kronika, ovdje smo vidjeli nekoliko smislenih inserata iz filmova, npr. ”Šaolinski nogomet” iz Hong Konga, u kojem igrači lebde i trče u nebo. Draga naša javna i nacionalna HRT ne da Motovunskom filmskom festivalu ni jednu kroniku, nema ih na zalihama, jer su sve ustupljene tobožnjem pulskom tobožnjem filmskom tobožnjem festivalu. Zato je ova kronika pravljena u privatnoj produkciji i prikazana tamo gdje su je htjeli. Bilo bi to sve za ovaj put.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika