Prosvjednik s maskom premijera Jamesa Camerona je protiv novog sustava zdravstvaIako su izbori bilo koje vrste u Britaniji još vrlo daleko - opći su bili prošlog, a lokalni ovog svibnja - vladajuća koalicija konzervativaca i liberalnih demokrata misli da nema vremena za opuštanje. Analizirajući rezultate lokalnih izbora, zaključili su da su strmoglavo izgubili povjerenje najvažnijeg dijela britanskog biračkog tijela - žena. Taj je podatak pokrenuo sva zvona za uzbunu u Downing Streetu pa je glavni strateg premijera Davida Camerona ljeto proveo analizirajući u čemu je problem i zašto su žene okrenule leđa koaliciji. A pad popularnosti torijevsko-liberalne vlade zaista je značajan.

U samo godinu dana ženska podrška konzervativcima pala je s 30 na 18 posto među mladim djevojkama između18 i 24 godine. Liberalni demokrati prošli su još gore. Njima je podrška u toj kategoriji pala s čak 34 na samo 8 posto. Taj se nagli pad liberalnih demokrata dovodi u vezu s naraslim sveučilišnim školarinama koje su simbol propalih obećanja liberalnih demokrata, jer su prije izbora obećavali besplatno visoko obrazovanje, na čemu su stekli veliku podršku upravo najmlađih britanskih birača. Koaliciju podržava samo 25 posto žena i 33 posto muškaraca.

Britanske žene pravo glasa imaju od 1928. godine. Zanimljivo je da su ga tada ponovno stekle jer im je ono oduzeto zakonom iz 1832. Stručnjaci su čak izračunali da bi Britanija - da nije bilo žena - od 1945. do kraja 20. stoljeća imala neprekinutu vlast laburista. Žene su, međutim, uglavnom glasale za konzervativce. A onda se početkom 1994. kao novi šef Laburističke stranke pojavio Tony Blair. Taj političar mlađe generacije od britanskih se laburističkih metuzalema razlikovao po neformalnom stilu oblačenja i govora te drukčijim temama koje je proglasio svojim prioritetima. Blair je cijelu svoju kampanju izgradio na temama koje su zanimale žene: obrazovanje, zdravlje i sigurnost. Analitičari danas kažu da su tako teme o kojima se svakodnevno raspravljalo pred osnovnim školama odjednom postale glavnom temom u Houses of Parliament i političarskih govora. Torijevci se nisu snašli pa ih je Blair doslovce pomeo i 1997. u britanski parlament ušao s ogromnom većinom. Laburistički zastupnici godinama su ponavljali kako je Blair tada bio toliko popularan da je mogao narediti pokolj prvorođene djece i da bi opet pobijedio na izborima. Blair je, osim toga, aktivno radio na povećanju broja žena u britanskoj politici, kandidirajući žene u izbornim jedinicama u kojima su laburisti bili sigurni pobjednici. Time je u parlament uveo 101 laburističku zastupnicu, što je rekord za bilo koju britansku stranku i koji još uvijek nije srušen, niti će tako skoro biti srušen. "Blair babes" - kako su laburističke zastupnice zvali u Britaniji - odjednom su preplavile britansku medijsku i političku scenu. A britanskim biračicama svidjelo se što su vidjele. Unatoč podržavanju rata u Iraku - što je nedvojbeno najveća mrlja njegova vladanja Downing Streetom - Blair bi i na izborima 2005. (dvije godine nakon početka tog rata) imao znatno veću parlamentarnu većinu od postignutih 66 mandata da su glasale samo žene: laburista bi u Donjem domu bilo 90 više nego torijevaca. Da su pak glasali samo muškarci, slika bi bila potpuno obrnuta - laburistička većina istopila bi se na samo 23 mandata.
Današnji britanski premijer David Cameron u godini Blairova trijumfa (1997.) izgubio je svoju prvu bitku za parlament. Svog se mandata ipak dočepao četiri godine kasnije, a cijelo je to vrijeme vrlo pomno promatrao kako se ponaša Tony Blair. Kad je 2005. postao šefom Konzervativne stranke, znao je da mu nema pobjede na izborima ako torijevcima ne vrati žensko povjerenje. Shvatio je da moderna žena stalno balansira između karijere i kućanstva i da je na ženama i dalje znatno veći dio brige za djecu. I da su 1997. nagradile Blaira što je, među ostalim, obećao pomoć u brizi za djecu tijekom radnog vremena koja do 1997. nije bila bogzna kakva. U pojedinim općinama, dapače, nije bilo nikakva organiziranog državnog smještaja za djecu mlađu od pet godina, kad se u Britaniji kreće u osnovnu školu. Cameron je analizirao i slučaj Sjedinjenih Država u kojima ankete uporno pokazuju da su žene znatno manje od muškaraca neprijateljski raspoložene prema "jakoj državi" (onoj koja se upleće u novčanike građana - od uvođenja poreza do zdravstvene reforme) te da su sklonije glasanju za demokrate. Osim toga, u javnom sektoru - kojim upravlja vlada kroz proračun - dvije trećine zaposlenika čine upravo žene. U posljednjih desetak godina čak 90 posto poslova u kojima su se zaposlile žene bilo je upravo u javnom sektoru, one čine većinu školskog i zdravstvenog kadra. U svom pohodu na parlament Cameron je uveo isključivo ženske kandidatske liste, natjerao najbliže suradnike da ni slučajno ne kažu ništa protiv nacionalnog zdravstvenog sustava (NHS), da previše ne kritiziraju javni sektor, da obazrivo govore o školstvu i klone se najava velikih reformi i promjena. Torijevci su dotad bili stranka, kako je to opisao jedan britanski novinar, "opsjednuta smrtnom kaznom, Europom i lovom na lisice", a žene su na kandidatskim sastancima redovito morale odgovarati na pitanja tipa "tko kuha ručak tvome mužu dok si ti u parlamentu?". Cameronu je u kampanji pomagala i supruga Samantha, redovito čitajući svaki njegov govor i nemilosrdno križajući dijelove za koje je smatrala da su dosadni i da neće privući pažnju birač(ic)a. Tadašnji premijer, laburist Gordon Brown, našao se u srcu kontroverze jer je tijekom internet chata na jednom roditeljskom forumu odbio odgovoriti na pitanje koji mu je najdraži britanski keks. Reakcija javnosti je bila tako negativna da je koji dan kasnije na Twitteru bio prisiljen objaviti da voli "sve što ima čokoladu". Nije, dakako, Brownov problem bio u konkretnom keksu, nego u tome što je ispao bahat i nije s biračima, biračicama točnije rečeno, "kliknuo" na osobnoj razini. A žene su, kažu stručnjaci, moćna lobistička grupa. Žene - osim što su mrvica više od pola stanovništva - i znatno više od muškaraca međusobno razgovaraju. Žena će mnogo češće sa svojom okolinom podijeliti svoja mišljenja i utjecati na svoje prijatelje, što je čini moćnim političkim faktorom. Imajući na umu sve te činjenice, a užasnuti strmoglavim padom popularnosti kod žena, stratezi Downing Streeta bacili su se na lov na reforme i promjene kojima će vratiti povjerenje tog dijela biračkog tijela. Dokument koji je prošloga tjedna procurio u javnost pokazuje da su na stolu prilično radikalni potezi. Razmišlja se o skraćivanju ljetnih školskih praznika, koji u Britaniji traju od sredine srpnja do početka rujna (privatne škole obično završavaju ranije, a počinju kasnije od državnih). Ta će mjera zahtijevati veliku političku hrabrost i spretan PR jer je u izravnom sukobu s već otpočetom politikom davanja veće autonomije školama na mnogim područjima, uključujući i određivanje školskih praznika. Na stolu su i potpuna promjena sustava dječjeg doplatka (trenutačno na njega ima pravo svako dijete neovisno o imovinskom statusu roditelja) te zabrana reklamiranja u televizijskim programima namijenjenima djeci do 16 godina. Koalicijska vlada razmišlja i o, možda i višestranačkoj, strategiji da se više žena uključi na niže političke razine a ženama i muškarcima izjednače plaće u privatnom sektoru.
Jedna od ideja je uspostava internetske stranice na kojoj bi žene mogle anonimno uspoređivati svoju plaću s drugima u svojoj industriji i pokušati ustanoviti koliko na istom položaju zarađuju muškarci. Stratezi Downing Streeta planiraju i održavanje summita za poslovne žene te razmišljaju o kriminalizaciji prisilnih brakova kako bi pomogli ženama kojima se to i dalje događa te osvojili simpatije žena kojima to pitanje bode oči. U dokumentu dugom četiri stranice predviđa se i osnivanje međuministarskog PR tijela koje će imati zadatak najavljivati nove i propagirati već ostvarene reforme s jednim jedinim ciljem: da vrati povjerenje žena. Oporbeni laburisti već mjesecima sustavno ponavljaju da su vladina gospodarska strategija te reforme sustava socijalne pomoći i društvene potrošnje najteže pogodile upravo žene. Osim toga, broj otkaza u javnom sektoru - u kojemu izrazito dominiraju žene - također je doveo do pada popularnosti Camerona i njegove vlade. Tomu ne pomaže ni to što je sam Cameron, nakon što je svoj petogodišnji dolazak na vlast posvetio šarmiranju biračica, u parlamentu nekoliko puta bio optužen za seksizam. Jednom je laburističkoj zastupnici u debati doviknuo "smiri se, draga", što nikada nije napravio ni jednom muškom zastupniku, neovisno o žestini rasprave. Prije desetak dana, osim toga, iz ureda njegova direktora za politička pitanja iscurio je dokument u kojemu se predlaže znatno smanjenje porodiljnih prava kako bi se ubrzao ekonomski oporavak, što je šokiralo ne samo javnost nego i veći dio Cameronovih ministara, svjesnih da takvi ispadi smanjuju povjerenje žena u njihovu vlast. I da zbog toga mogu lako izgubiti iduće izbore. Koliko god daleko oni bili.