Glumice Katarina Bistrović-Darvaš u predstavi 'Requiem za metamorfozu' te Ivana Jozić u ''Orgiji za toleranciju'U sklopu 9. festivala svjetskog kazališta na sceni zagrebačkog HNK prošlog je vikenda gostovala hvaljena predstava "Prometej, krajolik II" svestranog belgijskog umjetnika Jana Fabrea, koji je prema mišljenju Ivice Buljana, suvoditelja festivala, ustoličio postdramsko kazalište i tako promijenio sliku suvremenog teatra.

Riječ je o neviđenu vizualnom spektaklu i vrlo artificijelnoj i zahtjevnoj predstavi. U središtu je tijelo izvođača i njihova ekspresivnost, a ne manjkaju ni erotska dimenzija ni humor. Predstava je nastala prema motivima Eshilove drame "Okovani Prometej", u kojoj se Fabre pita tko su današnji heroji te da li ih uopće trebamo nakon 11. rujna. Također, postavlja pitanje o smislu brojnih regula kojima političari i znanstvenici ograničavaju naše živote te je stoga scena puna brojnih aparata za gašenje požara i vreća pijeska koji simboliziraju birokraciju koja ubija Prometejev plamen, odnosno, ljudsku kreativnost. Na kraju poručuje da svatko od nas može i treba otvoriti Pandorinu kutiju i izabrati hoće li postati heroj ili žrtva.
Predstava se smatra sintezom Fabreova pogleda na svijet, vizualnu umjetnost i likovni izraz, a nastala je u koprodukciji Fabreova Teatra Troubleyn iz Antwerpena i ZKM-a te još nekoliko svjetskih teatara i festivala. U predstavi igraju i dvije hrvatske umjetnice - plesačica i glumica Ivana Jozić, poznata i kao Fabreova muza, te glumica ZKM-a Katarina Bistrović-Darvaš kojoj je to već treća uspješna suradnja s tim 53-godišnjim umjetnikom. Ona je zajedno s Franom Maškovićem, također glumcem ZKM-a, prije nekoliko godina glumila u slavnoj Fabreovoj predstavi "Requiem za metamorfozu", praizvedenoj na festivalu u Salzburgu, a zatim je na Dubrovačkom ljetnom festivalu nastupila u njegovoj provokativnoj "Orgiji za toleranciju". Obje su predstave, kao i većina Fabreovih projekata, izazvale potpuno oprečne reakcije, od oduševljenja i ovacija do zgražanja, a u Salzburgu, nakon "te velike vizije smrti", kaže Mašković, na izvođače su bacali i programske knjižice.
Fabrea mnogi smatraju jednim od najinovativnijih i najkontroverznijih svjetskih suvremenih umjetnika, čije se "kazalište krvi i sperme", prema mišljenju Frana Maškovića, "ponajprije bavi istinom i suštinom života". Potkraj 70-ih radio je provokativne performanse paleći prave novčanice, zatim je postavio bombu pod kazališni establišment, a od 80-ih režira operne, kazališne i plesne predstave te izlaže u najprestižnijim svjetskim muzejima tako da slovi za jedinog suvremenog umjetnika koji je imao samostalnu izložbu u pariškom Louvreu.
Hrvatskoj se publici predstavio već nekoliko puta, od Eurokaza do Festivala svjetskog kazališta, pa ga je Dubravka Vrgoč, ravnateljica ZKM-a i suvoditeljica festivala, nazvala "prijateljem festivala". Tako će Fabre u iduće tri godine u ZKM-u režirati svoju dramsku trilogiju - "Car gubitka", čija će premijera biti 10. prosinca u ZKM-u, te Kralj plagijata" i "Sluga ljepote". "Uvijek sam mislio da su monodrame rezervirane za starije glumce pa mi je ovo velika čast i odgovornost", ispričao nam je Frano Mašković koji će igrati u svim trima Fabreovim produkcijama u ZKM-u. Također, Meander će uskoro tiskati knjigu Fabreovih dramskih tekstova, među njima i tu novu trilogiju, a dogodine će se u Muzeju suvremene umjetnosti otvoriti njegova velika izložba na kojoj će izložiti 18 skulptura Jedermanna, svojevrsnih portreta s maskama.
"Pitam se gdje je danas Prometej i što se dogodilo s njegovom vatrom te trebaju li ljudima heroji ili je njihovo vrijeme prošlo?", zapitao se Fabre, dodajući da se predstava bavi problemom heroja danas, ali i time što ljudski rod čini s čudesnom moći Prometejeve vatre koja simbolizira slobodu, rizik, strast i kreativnost. "Današnji je svijet pun raznih regula, primjerice, zabranjuje se pušenje na javnim mjestima te telefoniranje u automobilima, a ljudi prihvaćaju ta pravila i tako gube vlastitu slobodu. Takav sustav regula zatire kreativnost, subverzivnost i slobodu te ubija Prometeja i gasi njegovu vatru. I zato se pitam kakve heroje danas trebamo? Posljednjih nekoliko godina moja zemlja Belgija u velikoj je duhovnoj i moralnoj krizi. Vidim ljude koji traže idole, a nalaze pogrešne heroje. Heroji postaju populisti, nacionalisti i ekstremni desničari, koji su opasni. To se danas događa u Belgiji, Nizozemskoj i nekim drugim europskim zemljama i to je vrlo opasno. Za mene je Prometej važan simbol heroja, koji nam je pokazao da imamo mogućnost za kreaciju i subverziju i sve ono što nas čini živima", zaključio je Fabre, dodavši da bombardiranje Libije ne pokazuje samo da Francuska i Belgija idu protiv druge zemlje i njezine religije nego i protiv Prometeja i njegove vatre.
Na pitanje kako je bilo surađivati s hrvatskim glumcima, Fabre je vrlo pohvalno opisao svoju suradnju s njima, istaknuvši "da hrvatski glumci imaju strast prema kazalištu i glumi i osobito prema životu što se odlično nadopunjuje s flamanskim nadrealizmom i smislom za ironiziranje svakodnevnice".
Mašković smatra da Fabre ima nevjerojatnu strast prema svemu što radi, od pijenja kave do slikanja i režiranja, te da obožava glumce dajući im veliku snagu i poticaj "da daju sve od sebe". "Već nam je na prvoj probi 'Requiema za metamorfozu' rekao da nam neće braniti noćne izlaske, ali da na probama, koje su počinjale točno u 10 ujutro, moramo dati 150 posto od sebe", rekao nam je Mašković koji je za ulogu u toj predstavi, kao i Katarina Bistrović-Darvaš, izabran na međunarodnoj audiciji između 900 umjetnika iz raznih zemalja, od Japana do Belgije. "Fabre ima nevjerojatnu energiju, stalno istražuje i traži nove načine izražavanja, no uvijek daje glumcu slobodu kreacije. Ritam rada mu je ubitačan, ali kreativan. Probe su trajale od 10 ujutro do 23 sata, zatim bi održao sastanak na kojem je svakome objasnio što je napravio dobro, a što loše, a tada bi se počeo baviti svojom izložbom za Venecijanski biennale i ostalim projektima. Znalo je biti naporno, ali to je bio slatki napor koji te tjera da još više uđeš u srž teksta. Poznata je Fabreova izreka 'Ako već radite greške, radite ih sa stilom.' To je zapravo moto njegova rada i zbog toga se svi maksimalno trude". Mašković je rekao da je Fabre u svim gradovima gdje su nastupali organizirao posjet muzejima, a zatim bi im držao predavanje o važnosti određenog umjetnika ili izložbe što se moglo mjeriti s predavanjem na magisteriju. "Veliki je poznavatelj umjetnosti, a to se vidi i u njegovu domu u Antwerpenu gdje su ostavili tragove neki od najvećih umjetnika današnjice, a među njima i Braco Dimitrijević i Marina Abramović", nastavio je Mašković.
Glumica Katarina Bistrović-Darvaš koja je u "Prometeju..." glumila Okean i Hermesa ispričala nam je da je praizvedba bila u siječnju u Montclairu u SAD-u, a nakon toga su odigrali 60 predstava u raznim gradovima, od Beča i Pariza do Rima i Atene. Glumeći Okean morala je govoriti ustima punim vode, no kaže da joj za to nije trebala nikakva posebna tehnika. Veći problem bilo joj je kako spojiti engleski izgovor s ustima punim vodom. "Kad je strani jezik u pitanju, otpor materijala je veći jer se teže spaja riječ sa slikom", kaže. "Najviše me zaintrigirala poruka iz uvodnog Fabreova teksta, koja kaže da trebamo odbaciti psihologiziranje i Sigmunda Freuda", nastavila je Bistrović-Darvaš. "Važno je i pitanje zašto nemamo više imaginacije i snage za izravno djelovanje nego sve moramo prvo definirati i racionalizirati, a tek onda djelujemo. Važno je i pitanje regula koje sputavaju našu kreativnost. Trebamo se sjetiti našeg izvornog instinkta i dopustiti neukroćenoj mašti da djeluje."