Mate GranićACI nije imao previše sreće ni s upravama ni s nadzornim odborima, osim s Veljkom Barbierijem, od svog osnutka. Politika je uvijek bitno utjecala na upravljanje ACI-jem. Ali sad je situacija najgora, imao je dva predsjednika Uprave te dva predsjednika Nadzornog odbora. Zaštitari sprječavaju novu Upravu da uđe u upravnu zgradu, a sukob između SDP-a i HSS-a oko ACI-ja se produbljuje. Taj se sukob kratkotrajno možda i može riješiti nagodbom između dviju najjačih stranaka vladajuće koalicije, ali dubina i oštrina sukoba upućuje na potpuno međusobno nepovjerenje. Ako to nije točno, onda se obje stranke ponašaju nezrelo i nekompetentno. Ni jedna od te dvije opcije nije dobra ni za SDP, ni za HSS, a posebno ne za Vladu. ACI se danas ne smije prodati, jer je previše spekulacija u javnosti da se cijena ACI-ja snižava zbog prodaje nekom tajkunu bliskom vladajućoj koaliciji. S ACI-jem treba dobro i transparentno gospodariti te taj politički cirkus što prije prekinuti.

Slovenske provokacije

Slovenska vlada svjesno putem slovenskih ribarica provocira Hrvatsku (i hrvatsku Vladu i hrvatsku javnost), izaziva incidente te nastoji pokazati da na cijelom akvatoriju Piranskog zaljeva ima policijski nadzor, tj. da obavlja administrativnu vlast, što bi nakon parafiranog sporazuma o državnoj granici na moru (bez obzira na to što nije potpisan i nema međunarodnopravnih učinaka) bilo od koristi Sloveniji pri nekoj budućoj međunarodnoj arbitraži. Hrvatska Vlada slabo se snalazi u najnovijim događajima. Hrvatska policija strpljivo pregovara s posadama slovenskih ribarica, dok one same ne odluče hoće li se ili ne povući iz hrvatskih teritorijalnih voda. Slovenskim ribaricama odmah u toj provokaciji pomažu i patrolni čamci slovenske policije. O tim incidentima već piše ozbiljni svjetski tisak, vodeći elektronski mediji, a informirane su i vodeće međunarodne organizacije (EU, UN, OESS). Problem prijeti ozbiljnom eskalacijom, posebno ako izmakne nadzoru.
Postavlja se pitanje ponaša li se hrvatska Vlada zrelo i odgovorno, posebno ako se uzme u obzir da se u isto vrijeme događaju i incidenti na Dunavu te kod Kostajnice, koji će, na sreću, čini se, ipak biti uspješno riješeni. Na žalost, vrlo je lako zaključiti da je hrvatska Vlada učinila nekoliko velikih propusta. Prvi je veliki propust parafiranje Sporazuma o državnoj granici sa Slovenijom, posebno zbog onog dijela na moru, bez poštovanja saborske procedure. Taj su sporazum odlučno odbacile političke stranke, javnost, međunarodnopravni stručnjaci i Vanjskopolitički odbora Hrvatskog sabora. Ta se pogreška može ispraviti samo tako da hrvatska Vlada, a posebno premijer Račan, hitno i jasno parafirani sporazum proglasi nevažećim. Svako odugovlačenje s tom odlukom može biti iznimno štetno za Hrvatsku.
Druga velika pogreška hrvatske Vlade, a posebno premijera Račana, jest to što ne želi podijeliti odgovornost u rješavanju tog problema s hrvatskom oporbom. Zato predlažem da premijer Račan o tom problemu organizira hitan sastanak s čelnicima svih parlamentarnih stranaka te da ih obavijesti o strategiji hrvatske Vlade u rješavanju tog problema, ali i svih drugih otvorenih graničnih pitanja te posebno svih otvorenih pitanja sa Slovenijom. U demokratskim europskim državama to ne bi propustio ni jedan premijer. Podrška premijeru Račanu za odlučnije poteze u rješavanju tog problema mogla bi biti dragocjena.
Treća je pogreška hrvatske Vlade neodlučnost policije u rješavanju tih incidenata. Pri svakom sljedećem incidentu u Piranskom zaljevu, kad slovenske ribarice prijeđu graničnu crtu i uđu u hrvatske teritorijalne vode, hrvatska policija treba postupiti u skladu sa zakonom, a to znači privesti ribarice u jednu od hrvatskih luka i podnijeti prijavu nadležnom sudu. To je, na žalost, jedini način da slovenske ribarice i oni koji ih upućuju ozbiljno shvate da se nikakvi incidenti na moru ne isplate.

Diplomatska neodlučnost

Četvrta pogreška hrvatske Vlade je diplomatska neodlučnost i nedovoljna poduzetnost u pregovaranju. Mediji su zabilježili da se na zadnjem sastanku ministara vanjskih poslova Hrvatske i Slovenije, Tonina Picule i Dimitrija Rupela, u dvorcu Bežanec o tom problemu nije ni razgovaralo. Očito je da su hrvatska Vlada i hrvatska diplomacija u slijepoj ulici što se tiče rješavanja tog problema, ali i ostalih otvorenih pitanja sa Slovenijom. Hrvatska Vlada treba preuzeti diplomatsku inicijativu i nametnuti Sloveniji rješavanje problema državne granice na moru posredstvom obligatorne međunarodne arbitraže, što je u skladu s međunarodnim pravom, Helsinškom poveljom te dobrom diplomatskom praksom. Svaka neaktivnost hrvatske Vlade može skupo stajati Hrvatsku.
Ne bi bilo dobro da savudrijski ribari rješavaju to pitanje, jer je ono prioritetni zadatak hrvatske Vlade. Na žalost, incidentima u Piranskom zaljevu Slovenija blokira rješavanje i problema zagrebačke filijale Ljubljanske banke te nekoliko drugih otvorenih pitanja između Hrvatske i Slovenije (cestovni koridori, granični prijelazi, ratifikacija Sporazuma o NE Krško). Zato je jako važno da Hrvatska prijeđe u oštru diplomatsku ofenzivu, uz odlučno držanje hrvatske policije.

Andrija Hebrang, HDZ i DC

Ima li Andrija Hebrang kompleks Mate Granića i DC-a, ne znam, ali da u zadnje vrijeme pokušava voditi križarski rat protiv DC-a, to je ipak jasno. Politički najnestabilniji hrvatski političar, koji svoje stavove vrlo često mijenja (npr. slučaj s Ivićem Pašalićem, Miroslavom Tuđmanom i Nenadom Ivankovićem), zamjera DC-u i Mati Graniću, Vesni Škare-Ožbolt i Pavlu Miljavcu što su nakon izlaska iz HDZ-a i stvaranja DC-a u skladu s Ustavom i zakonom zadržali saborske mandate. Hrvoju Šariniću prigovara što se među prvima uključio u projekt stvaranja Demokratskog centra.
Andrija Hebrang nije slično reagirao početkom 90-ih, kad su zastupnici iz drugih parlamentarnih stranaka dolazili u HDZ (iz HNS-a ili HSLS-a), a ne poznaje ni političku praksu u tranzicijskim zemljama. Nema ni jednog zastupnika koji je izišao iz jednog pokreta-stranke u zemljama srednjoistočne Europe (poljska Solidarnost, bugarski Savez demokratskih snaga, mađarski Demokratski forum, slični pokreti u Češkoj i Slovačkoj) koji je vratio mandat, jer je to jednostavno profilacija pokreta u stranke, kao što se to događa i s HDZ-om. DC se ne namjerava baviti Andrijom Hebrangom, jer je on danas problem Ive Sanadera i HDZ-a, a ne Mate Granića.