Ivan Starčević, kolumnist NacionalaHALO ZAGREB
Četvrtak, HRT 1, 13.10
dva vijenca
Na Peruči, umjetnom jezeru u Dalmatinskoj Zagori, veslaju i govore u kameru: Siniša Skelin (iz dvojca bez kormilara), Oliver Martinov (četverac s kormilarom) i Igor Čulin, trener osmerca, a vidi se i prof. Nikola Bralić, trener četverca sa, čak i Ninoslav Saraga, štroker četverca sa i jedan od naših najboljih veslača svih vremena. Urednici i urednice “Halo Zagreba” i ovog su tjedna odmakli za još dvije-tri godine lijenoj, rastrošnoj i korumpiranoj redakciji Sportskog programa Hrvatske televizije. Otprilike toliko (dvije-tri godine), ako smo optimisti, trebat će starački iznemoglom Sušecu i njegovim cimerima da stignu na pripreme veslačke reprezentacije koja će nastupiti na prvenstvu Europe. Naravno, ako krenu sada. Za novinarstvo s ovih priprema, za nastup u Sevilli u rujnu, cimerima iz “sportske” (redakcije) već je prekasno, jer naš osmerac snimljen je iz blizine, na vodi, iz čamca čak, što Sportskom programu i HRT-u u cjelini još nikada nije uspjelo.

DOBRO JUTRO, HRVATSKA
Petak, HRT 1, 7.00
četiri kaktusa
Onog prošlog tjedna je voditeljica Colić čitala neku bjelosvjetsku zanimljivost i toliko je nad njom počela kriviti glavu i kvocati da ju je tek kolega Drago Celizić, primjedbom da se vijesti ne komentiraju, uspio vratiti k svijesti. Riječ je bila o nečemu u Americi, tj. natječaju za seks na što čudnijem javnom mjestu, koji je raspisala radio-stanica, a pobijedio je par kojemu je sljubljivanje uspjelo u predvorju neke crkve. Sud je kaznio američkog Sljubivoja i njegovu Sljubivojku, ali to čednoj samohranoj majci Karmeli (koja je ime dobila po svetom brdu Karmel) nije bilo dovoljno, morala je i ona dometnuti svoju riječ zgražanja nad pobjednicima natječaja: pa zamislite, pa kako su mogli, pa je još to bilo na radiju, pa zamislite još i onog koji je to gledao. Tada je stigla hitna pomoć kolege Celizića koji je između bokala hladne vode i koje trijezne riječi nažalost odabrao ovo potonje i stvar bi bila zaboravljena.
I tako svetica Vukov Colić ne bi bila ovdje ni spomenuta, da se u roku tjedan dana nije ponovo razbahatila na onaj njen isti način, rezerviran za tv voditelje i tv novinarke i novinare balkanske televizije. Samo na toj (HRT) televiziji, jedinoj na svijetu, voditelji i sličan ljudski materijal ispred kamere slobodno demonstrira svoju zaljubljenost u sebe, u čemu je potpuno u pravu, jer ipak su to ljudi koji su prošli natječaje koje vode isti takvi ljudi. Kod natječajne Karmele nije ovaj put bila riječ o seksu, nego o glazbi. Ovaj put je s njom pred kamerom sjedio Davor Meštrović, ali kad je ona s gađenjem nagađala kako da pročita prezime skladatelja opere “Cavaleria rusticana” (Pietro Mascagni), kolega joj se Meštrović nije našao u pomoći. Vjerovatno je na konziliju (dr. Celizić i dr. Meštrović) već davno davno davno zaključeno da je riječ o beznadnom slučaju. I tako je Karmela sama i u trenu zaključila da se čovjek zove “maskani”, a k tome je još i prezrivo odbacila mogućnost da se slavni pokojnik zvao “maskanji”. Za ljubav budućih generacija istraživača koji će ovo čitati kad mi budemo prah, treba dodati da komentatorica Karmela nije znala pročitati ni “cavaleria” kako spada. Neka kod njene unučadi pregledaju video zapis, ako su već toliko bolesno radoznali da mogu blatiti jednu nedužnu baku.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
kaktus
Nije objavljeno da se onaj gospodin u invalidskim kolicima (predsjednik Stožera za obranu digniteta domovinskog rata Marko Čondić) obećao kao zaštita savudrijskim ribarima na koje Slovenija šalje svoje ribare koji tamo, u našim modrim vodama, ne bi smjeli ni biti ni ribariti. Dnevnik bez Čondića dobar je kao vlažna maramica u avionu, ili takva neka čudno osvježujuća sitnica, ali šteta je što čovjeka izbjegavaju sada kad je nikakav. Dok je čitao sa svojih papira na raznim masovnim okupljanjima hrvatskog statističkog prosjeka, objavljivan je i tonom i sličicom, a sada ništa. Hrvatska televizija, u svojem neizlječivom provincijalizmu ima afiniteta jedino za svjetske kuriozitete. Zaslužni Čondić se u njen eter probio tek u posljednjim minutama predponoćnog “Davitelja 16”, u rubrici “pregled sutrašnjeg tiska”.

SPORTSKE IGRE MLADIH
Nedjelja, HRT 1, 11.40
vijenac
Na početku idu dva mlada prvoligaška nogometaša i kažu “ja sam xy i podržavam sportske igre mladih”. Budući da je ovo prvi put da se od nogometaša čuje nešto pametno (humano i besplatno), treba ih staviti i na početak ”Športerice”, sad kad sve slabije zarađđuju.

PLODOVI ZEMLJE
Nedjelja, HRT 1, 12.15
četiri kaktusa
Urednik i voditelj Mladen Pavić emisiju počinje svojim prilogom “Pomor konja u odranskom polju”. Samo krajnje neosjetljiv čovjek može opet, peti put prošlog tjedna, pustiti sliku konja koji će biti uspavani, sliku već mrtvog konja, a naročito kapljice krvi na konjskoj koži koju su izgrizle muhe. To je prva stvar, a drugi atest tankoćutnosti jest kad si kao urednik sam svoj prilog ulijepiš na prvo mjesto, makar taj prilog to ničim ne zaslužuje, jer se u njemu ponavljaju stvari već rečene i napisane. Rainer Maria Rilke to ne bi nikada učinio.

VITEŠKA IGRA “TRKA NA PRSTENAC”
Nedjelja, HRT 3, 16.45
vijenac
Prvi put igrana1696. godine starija je od sinjske alke 20 godina, ali HRT-u svaka čast što nas ne gnjavi još jednim višesatnim izravnim prijenosom iste stvari. Jednog dana, u civiliziranoj Hrvatskoj, i o sinjskoj alki će se objavljivati samo ovakve desetominutne reportaže.

ZAGREB: TURNIR EUROPSKE SERIJE ODBOJKE NA PIJESKU,
Nedjelja, HRT 3, 17.00
kaktus
Prenosio je Jura Ozmec i neki profesor koji se razumije u odbojku i govori “servizi” umjesto “servisi”, ali to je dosadna primjedba, gora od profesorova nepodnošljivo odgojnog pristupa sportu. Gospon profesor glasno misliju, svojim antipatično tankim i slatkim glasom, da ako igrač mora u trenu odlučiti, da će isto takav biti i u (profesorov izraz) “privatnom životu”. Iako dvije igračice na pijesku gledatelje vesele baš kao i onih šest na parketu, ipak je sve to sport, a ne prva glupost koja nekome padne na pamet, pa zvao se on i profesor.

TIŠINA, MOLIM!
Nedjelja, HRT 1, 22.00
četiri kaktusa
Filmska emisija koju vode Sandra Antolić i Dario Marković nije čak ni dosadna, bila bi to previsoka razina za voditelje koji goste pitaju trebate li vi poznavati znanost, ako znate što je naftalin (Sandra Antolić) i da li konj aktivira eksploziju, kad vi padate s konja (Dario Marković. Emisija je jednostavno glupa, pa u voditeljskoj ljetnoj ligi sociopata HRT-a, poslije ovakvih pitanja pirotehničaru i kaskaderu naši Glup i Gluplja definitivno i bez ikakve ozbiljne konkurencije zauzimaju prva tri mjesta, što je rezultat za pamćenje. Prva tri mjesta za Sandru, Antolić i Darija još će dugo sjati kao biseri karijere novopečene velike urednice Jasmine Božinovske Živalj, a ni majušni (metar devedeset) vječni urednik Filmskog programa Tomislav Kurelec nije tu bez zasluga.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 23.04
kaktus
Mudro rukovodstvo HRT-a objavilo je napad Amerike i Engleske na Irak ne samo kasno, nego čak i tada zabašureno negdje u pola ove emisije urednika i voditelja Dragana Nikolića. Prle nam je pročitao da su napadnuti irački radari, poginulo je osam ljudi i “London je priznao da je vojno djelovao”. Iživljavanje bombardera nad antipatičnim tipovima postalo je normalna stvar, kao cipelarenje u mračnim parkovima, pa možemo biti sretni da se takve sitnice još objavljuju.

HALO ZAGREB
Ponedjeljak, HRT 1, 13.08
vijenac
Uz mlađu seniorku Doroteu Lazanin voditelj je bio mladi Krešo Mišak. On je jedino dobro ove emisije (poseljačene varijante “Dobro jutro Hrvatske”) i u posljednjih deset godina jedina zanimljiva urbana voditeljska faca koja se, poslije zemljački dobrodušnog Joška Lokasa, pojavila na HRT-u. Baby Face Mishak, dvometraš iz dječjeg vrtića Rvacke televizije, danas je govorio “razminiravanje”, jer mu je tako pisalo. Čak je i na ekranu pisalo “razminiravanje”, pa kad je g. Damir Goršeta, opisan kao ravnatelj Hrvatskog centra za “razminiravanje”, jedno pet puta pravilno rekao razminiranje, šesti put ga je netko prekinuo pitanjem poslije kojeg je na brzinu uhvaćeni Goršeta i sam rekao “razminiravanje”, kao da je Krešo Mišak, a nije. Jedan je Mišak, i šlus.
Nakon jučerašnjih novina i “Halo Zagreb” se raspričao o poskupljenju struje i njegovim tragičnim posljedicama po život penzionera. Iako se još ne zna koliko će struja poskupjeti (devet ili petnaest posto), ljubav naših novina i naše televizije prema penzionerima bezgranična je. Medijski stereotip hrvatskog penzića je vječno gladni starčić i njegova starica, ti mitski kopači po kontejneru koji, nedavno nas je sućutno zgroženim masnim naslovom uvjeravao Večernjak, za ručak imaju samo pola pileta. Jest da toliko ne može pojesti ni vrhunski sportaš, ni mladi bračni par i njihovo malo dijete, ali čemu činjenice koje ne spadaju u dirljivu priču koju što iz lijenosti, što iz politikantstva, raznorazni urednički umovi pričaju još od praskozorja demokracije na ovim stranama. Sada bilježimo napredak (jer takvi smo mi, Ivan Starčević, uvijek za dobrobit nacije): fantomska bića, istraživači kontejnera iz “Ferala” početkom devedesetih, preselili su pod Račanom u medije koji su u Tukijevo doba veličali hrvatsko gospodarsko čudo.
Velik je to napredak, nedostaje još samo sitnica: da HRT, umjesto zvizdarija iz dnevnog tiska, načne bar jedan skandal o kojemu pišu tjedne novine. No tada bismo imali javno mnijenje, što je za tikvane galiće-valiće-sutliće-novinarčiće, koji i danas drmaju HRT-om, nepojmljiva stvar.