Objavljeno u Nacionalu br. 355, 2002-09-04

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO - Zoran Ferić

Država je pohapsila kurve da pučanstvo ne bi trošilo novac: trebat će mu za režije

A režije sve redom poskupljuju: struja, plin, benzin, gradski prijevoz. Stoga postoji opravdana bojazan da bi sve to moglo izazvati nekontroliranu lavinu raznih poskupljenja, a da, kao posljedica svega, poskupe i uhićene kurve kad za tridesetak dana izađu iz pritvora

Tijekom prošloga tjedna policija je u Zagrebu prekinula nekoliko lanaca organizirane prostitucije. Ovoga puta intenzivnije su se bavili tetama koje svoje klijente tuku po turu. Zaplijenili su kuhače, lisice i bičeve. Jesen je, dakle, počela vruće. A Država je pokazala iznimno puno sluha za svoje građane, jer se preko svojih organa u plavim uniformama brine da joj pučanstvo ne troši previše na kurve. Dolaze, naime, hladniji dani i trebat će za režije. A one sve redom poskupljuju. Struja, plin, benzin, gradski prijevoz. Stoga postoji opravdana bojazan da bi sve to moglo izazvati nekontroliranu lavinu raznih poskupljenja, a da, kao posljedica svega, poskupe i spomenute kurve kad za tridesetak dana izađu iz pritvora. Sve u svemu, hrvatskim se građanima ne piše dobro. Zapravo, stvari izgleda stoje toliko loše da su se i sindikati konačno oko nečega ujedinili.

Ima, međutim, u tom općem financijskom i egzistencijalnom zlu i prilike za nostalgiju. Prisjećam se vremena od prije desetak godina, kada je svakoga dana nešto poskupjelo i kada smo u paničnoj potrazi za artiklima po “staroj” cijeni krstarili s kraja na kraj grada. A kad bismo našli, recimo, deterdžent ili toaletni papir u pola cijene, sreći nije bilo kraja. Dobro je stoga ponekad sjetiti se koliko nam je u onim inflacijskim vremenima za sreću malo trebalo. Međutim, sve mi se više čini da smo tada svi zajedno bili mazohisti, a umjesto tetama s kožnim bičevima koje bi nas mazale po guzi, dopustili smo kojekakvim “strukturama”, kako bi se izrazio naš štovani nadbiskup, da nas ševe u zdrav mozak. I to se nastavlja i nastavlja…kao valovi svježine u onoj reklami. Nacija nam, izgleda, ima istančani osjećaj za mazohizam. Pa kad nam ukinu kurveraje, vodit ćemo jedni druge na psećim vodilicama do Elektre ili Plinare da bismo tamo uz orgazmički lelek plaćali višestruko precijenjene režije. Ima i u tome nekog gušta. Malo se, doduše, bojim da bi mi na vratima mogao osvanuti neki tihi susjed i zamoliti me da ga malo isprašim po goloj s elektrinom uplatnicom ili ZET-ovim pokazom. Međutim, izvan te bojazni, taj režijski mazohizam ima i dobre strane. Jedna od njih je i užitak. Zamislite da moramo plaćati, a da pri tome još i ne uživamo.

Jedina svijetla točka u tom naelektriziranome mraku je Akcija socijaldemokrata Hrvatske, koja je, izgleda, sasvim ozbiljno odlučila izvesti pučanstvo iz mazohističkog mraka, kao što je Mojsije izvodio Židove iz Egipta. Strašno je, doduše, i pomisliti da je nama naša vlastita država Egipat, a mnogima bi u svemu tome bila još strašnija pomisao da smo svi mi Židovi. Recimo onima koji svako malo pozdravljaju ustaškim pozdravom, kao da mjere vodostaj Save. No, hrabri ljudi iz ASH pozvali su na građanskih neposluh i bojkot plaćanja režija. To bi bilo sasvim suvislo i logično razmišljanje kad bi u Hrvatskoj u globalu postojalo nešto što bi se moglo nazvati “građanski posluh”. Međutim Hrvatska je, nažalost, već dugo tradicionalno država građanskog i svakakvog drugog neposluha, zemlja u kojoj nitko ne sluša nikoga, ni kad plače, ni kad psuje, a bome ni kada argumentirano govori. U konkretnom slučaju plaćanja režija, građanski neposluh je, čini mi se, na djelu već čitavo desetljeće i uvjeren sam da se ne bi trebao zvati građanski neposluh, nego građanska nužnost ili građanski očaj. To dobro znaju oni siroti djelatnici omrznute Elektre kad dođu nekom neposlušnom građaninu isključiti struju, a on ih, očajan, dočeka s kalašnjikovom. Naime, velik dio građana već sada ne plaća režije na vrijeme, a dobar postotak ih plaća tek pred sudom, kad im sudski ovršitelji odnesu televizor ispred nosa. A ni sudovi nisu baš poslušni, pa dugovanja i potraživanja razrješavaju godinama. Naši ugroženi monopolisti onda pokušavaju utjerati dugove na najjednostavniji mogući način: od onih koji plaćaju. Jer, i takvih još ima. Imam dojam da oni koji inače podmiruju svoje obaveze, zapravo nose na svojim platežnim leđima čitav teret ovoga nemogućeg utjerivanja, a način na koji se obračunava potrošnja ne bi bio jasan ni Einsteinu. Jer u tim je obračunima, čini mi se, sve daleko relativnije od glasovite Einsteinove teorije. Stoga me ovaj poziv Akcije socijaldemokrata Hrvatske, kojega bih inače objeručke pozdravio, podsjeća na onog indijanskog poglavicu u srcu Amazone koji savjetuje pripadnicima svoga plemena da se okupaju baš u trenutku kad su svi skočili u rijeku. A na pitanje zašto im savjetuje da se kupaju, kad su se svi, eto već počeli kupati prije pola sata, filozofski odgovara: “U protivnom više ne bih bio poglavica.” Zato mi ovaj poziv da se ne plaćaju računi u situaciji kad malo ljudi doista račune i plaća, izgleda samo kao sakupljanje političkih bodova bez neke ozbiljnije praktične vrijednosti.

Osim toga, dobar dio općih problema ove zemlje proizlazi iz kulture neplaćanja. Zato mi se čini da je kontraproduktivno pozivati na neplaćanje u državi koja kronično boluje upravo od neplaćanja. Protiv nemoralnih i nepopularnih mjera Vlade valjalo bi se vjerojatno boriti drugim, efikasnijim sredstvima. Čini mi se iluzornim očekivati da će odjednom čitava nacija prestati plaćati svoje račune, a kaos koji bi to izazvalo ni u kom slučaju ne bi ovu Vladu učinio ni socijalnijom ni pametnijom. Ne možemo se tješiti niti izborima. Uvjeren sam da će Vlada poslije idućih izbora biti još manje efikasna i još manje socijalna. Temeljni odnosi koji su uspostavljeni u proteklom desetljeću, odnosi koji počivaju na sumnjivom kapitalu i sumnjivom privatnom vlasništvu, bez ikakvoga sluha za socijalne probleme, stvorili su nam od domovine Egipat, s perspektivom da većina građana u dogledno vrijeme postane roblje. Jedini izlaz onda će biti mazohizam. Da bar uživamo kad nas bičuju.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika