Objavljeno u Nacionalu br. 828, 2011-09-27

Autor: Igor Tabak

Krvoprolića na Arapskom poluotoku

Opće čerupanje u Jemenu

Arapsko proljeće nadovezalo se u Jemenu na dugogodišnje sukobe vlade sa šijitskim klanovima i Al-Kaidom, a sada se odmetnuo i dio vojske

Pristalice predsjednika Saleha iskazuju podršku vladi u SaniPristalice predsjednika Saleha iskazuju podršku vladi u SaniRatovanje niske razine koje u raznim dijelovima Jemena traje već godinama u posljednje se vrijeme uklopilo u kontekst Arapskog proljeća, pokreta što već mjesecima puni novinske stupce širom svijeta. Ono je u Jemenu pokrenulo veće javne prosvjede s ciljem svrgavanja s vlasti višedesetljetnoga diktatora – u ovome slučaju Ali Abdullaha Saleha. U Jemenu se Arapsko proljeće utopilo u već postojeće oružano sukobljavanje oko vlasti u državi - na višegodišnje učestale sukobe središnje državne vlasti sa šijitskim klanovima al-Houthi na sjeveru zemlje i pristašama islamističke Al-Kaide na jugu i jugoistoku države.

Prosvjedi su počeli krajem siječnja i jačali su do sredine ožujka kad su vlasti odlučile uporabiti silu masovnih razmjera za njihovo razbijanje. Sve je to vjerojatno upriličeno prema uzoru na Libiju, gdje je Gadafi taman tada stabilizirao vlast i naizgled uspješno krenuo u masovni oružani napad. Jemenske su vlasti započele eskalaciju 18. ožujka – u trenutku kad libijska vojska nailazi pred centar pobune Bengazi i samo dan prije početka zapadne vojne intervencije u toj zemlji.


No dok u Jemenu nije došlo do sankcija ili međunarodne intervencije, tamošnja se politička i sigurnosna situacija nakon početka većih krvoprolića zakomplicirala na prilično neočekivan način. Javni su protesti u Sani zaoštrili već postojeće podjele između vladajuće stranke Opći narodni kongres predsjednika Saleha i opozicije, te su na scenu dodali dio apolitičnih mlađih prosvjednika koje su sve strane pokušavale privući k sebi i iskoristiti ih za vlastite ciljeve. Dok su tako prosvjednici i razjedinjena oporba protestirali u Sani, predsjednik Saleh upleo se i u pravi sukob – onaj između sebi odanih državnih snaga popunjenih rodbinom i saveznicima i snaga najjače plemenske konfederacije Hashid, koju predvodi klan al-Ahmar, čiji je poglavar šeik Hamid al-Ahmar ujedno i vođa konzervativne stranke al-Islah – predvodnice opozicijske koalicije zvane Stranke zajedničkoga sastanka.

KADA SE JEDNOM krenulo silom suzbijati prosvjede u glavnome gradu, u kojem se prelama i većina jemenske nacionalne politike, ozbiljan je dio vladinih oružanih snaga odlučio štititi prosvjednike i time se odcijepio od središnje vlasti. Upravo ta nova vojna frakcija, nastala formalno 21. ožujka ove godine, zakomplicirala je već dotad zamršenu situaciju u Jemenu. Ona je predvođena predsjednikovim polubratom generalom Ali Mohsenom al-Ahmarom - navodnim islamistom i veteranom iz doba građanskoga rata 1994. i sukoba sa šijitima na sjeveru Jemena od 2004. do 2010. godine - a obuhvaća jake i dobro opremljene vojne snage. Iako su prvi sukobi ovih postrojbi s vladinim snagama počeli već 13. travnja, ipak je bilo vidljivo da to uopće nije borba punom snagom – vladine su se snage aktivno sukobljavale s plemenskim borcima klana al-Ahmar, dok su postrojbe iz sastava ove odcijepljene “bivše vojske” pokušavale ostati donekle neutralne. Time je bio otvoren put nastojanjima Saudijske Arabije da pokuša ugovoriti njihov povratak u okrilje regularnih oružanih snaga, što na kraju nije uspjelo. Neriješenu situaciju presjekao je 3. lipnja minobacački napad na predsjedničku palaču u Sani nakon kojeg je predsjednik Saleh bio prebačen u Saudijsku Arabiju zbog ozljeda lica, teških opeklina i operacije vađenja većeg projektila iz prsnoga koša.

BUDUĆI DA JEMENSKI ustav predviđa 60 dana iznimna izbivanja predsjednika iz zemlje kao razlog za nužnu predaju vlasti, Salehovom otpremom na liječenje u inozemstvu 4. lipnja porasle su nade mnogima – postavivši rok za nužni silazak s vlasti na 4. kolovoza. Imajući u vidu ovaj propis, u prvom se trenutku nagađalo da bi njegov boravak u susjednoj državi možda mogao biti i zgodna krinka za tihi odstup s vlasti. Sve se to pokazalo uzaludnim početkom srpnja, mjesec dana nakon napada, kad se Saleh pojavio na televiziji, a 10. srpnja u Rijadu održao i službeni sastanak s visokim američkim predstavnikom za pitanja borbe protiv terorizma. Time je on, iako vidljivo poprilično ozlijeđen, i u inozemstvu počeo obavljati državne poslove – što su njegove pristaše protumačile kao priliku da rok od 60 dana u najmanju ruku počne iznova. Pritom se i jemenska oporba počela dijeliti, što se najbolje vidjelo sredinom srpnja, kad su u razmaku od samo nekoliko dana osnovana dva Vijeća, po uzoru na ono libijsko Nacionalno prijelazno vijeće – prvo je 16. srpnja uspostavila skupina demonstranata i bivših državnih dužnosnika, dok je konkurentsko Nacionalno vijeće za snage revolucije 20. srpnja osnovala oporbena koalicija Stranke zajedničkoga sastanka. No oba su ova vijeća propustila obuhvatiti i šijite sa sjevera Jemena koji su u međuvremenu zaratili s plemenskim snagama klana al-Ahmar, ali i separatiste s juga zemlje.

U kolovozu nije došlo do bitnih promjena stanja. Vladine snage (posebice specijalne postrojbe s Republikanskom i Predsjedničkom gardom) uz nastavljanje borbi s plemenskom opozicijom, polako su se počele obračunavati i s radikalnim islamistima i jemenskim simpatizerima Al Kaide budući da su upravo te snage najbolje iskoristile kaos u zemlji za svoje vidljivo jačanje, što je kulminiralo i otvorenim preuzimanjem kontrole u pojedinim manjim naseljima širom države. Osim toga, tijekom ljeta je oživljen i napor UN-a i jemenskih susjeda s obala Perzijskoga zaljeva da ugovore sporazum o prijenosu vlasti u ovoj sukobima potresenoj državi – ovaj put je 7. rujna ranjeni Saleh, sada izvan bolnice, ali i dalje u Saudijskoj Arabiji, prihvatio dogovor, ali u toliko modificiranoj varijanti da on oporbi bude neprihvatljiv. Dok su početkom rujna trajala natezanja o Prijelaznom planu, kako se sada naziva program silaska Saleha s vlasti koju obnaša već više od 33 godine, strani promatrači upozoravaju na to da Jemen polako klizi u građanski rat. Nastavljena su aktivna sukobljavanja plemenskih snaga sklonih klanu al-Ahmar s vladinim postrojbama, a pritisak je dodatno podiglo novo oporbeno organiziranje velikih prosvjeda u Sani, Taizu i Adenu. Te su demonstracije kulminirale između 18. i 20. rujna i odnijele više od 80 života uz još stotine ranjenih prosvjednika.

TEK SU RELATIVNO masovni napadi vladinih boraca na prosvjednike ponovno aktivirali i snage već spominjane "odmetnute vojske" generala Ali Mohsena al-Ahmara, koje su se još prije ljeta bile obvezale štititi nezadovoljne jemenske civile. Navodno je tijekom prošloga tjedna upravo zato došlo do višestrukih obračuna ovih pobunjenih postrojbi s regularnom vojskom u centru te na sjevernim rubovima grada Sane – nakon čega je u utorak 20. rujna proglašeno i službeno primirje među ovim snagama. Budući da spomenuto primirje nije uspješno potrajalo ni puni dan od proglašenja, posljednjih dana pucnjava i eksplozije ponovo potresaju Jemen.

DOK SE U SRIJEDU 21. rujna navodno oko 500 tisuća ljudi okupilo povodom pogreba 30 poginulih demonstranata u Sani, sada borbe, čini se, obuhvaćaju plemenske borce klana al- Ahmar i "odmetnutu vojsku" na jednoj strani, te ponajprije snage Republikanske garde predvođene Ahmedom Ali Salehom (sinom predsjednika Jemena Saleha) s druge strane. Stanje u zemlji dodatno je zaoštrio i nagli povratak predsjednika Ali Abdullaha Saleha u Sanu, ranom zorom u petak 23. rujna. Budući da se taj njegov potez tumači ponajprije kao znak odlučnosti u daljnjoj borbi za ostanak na vlasti, sve je jasnije da se mirno rješenje krize u Jemenu zapravo i ne nazire na horizontu.

Vezane vijesti

SAD o stanju ljudskih prava: pozdravlja Arapsko proljeće

SAD o stanju ljudskih prava: pozdravlja Arapsko proljeće

SAD je u četvrtak u godišnjem pregledu o stanju ljudskih prava u svijetu pozdravio Arapsko proljeće na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, ali je i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika