Dobitnici nagrade Emmy Kate Winslet i Guy Pierce za uloge u seriji 'Mildred Pierce'Dodjela američkih televizijskih nagrada Emmy nikada nije bila uzbudljivija i zbog toga što su brojne filmske redateljske i glumačke zvijezde u proteklih godinu dana shvatile koliko je televizija postala utjecajna, ponegdje i utjecajnija od filma, te su počeli glumiti i režirati u televizijskim kategorijama. Već u prvoj godini to je kapitalizirala Oscarom nagrađivana glumica Kate Winslet osvajanjem nagrade Emmy za najbolju glumicu u televizijskoj miniseriji “Mildred Pierce” u režiji Todda Haynesa, što je potvrdilo tvrdnje da je televizija danas utočište za kreativne filmske redatelje koje ne zanima svijet visokobudžetnih akcijskih filmova snimljenih u 3D-tehnici.

Nekada su redatelji prvo radili televizijske serije, da bi se kasnije probili na film, kao i u slučaju Michaela Manna koji je režirao TV-serije kao što su “Starsky and Hutch” i “Poroci Miamija”, da bi se kasnije proslavio s filmovima kao što su “Vrućina“ i “Probuđena savjest”. Sada se situacija promijenila, pa proslavljeni redatelji dolaze raditi na televiziju.

Tako je Martin Scorsese režirao prvu epizodu nagrađivane serije “Boardwalk Empire”, također nominirane za nagradu Emmy, Gus Van Sant režira epizode serije “Boss”, Frank Darabont, redatelj filma “Iskupljenje u Shawshanku”, autor je hvaljene serije “Walking Dead”, Michael Mann vraća se na televiziju sa serijom “Luck”, dok Neil Jordan, poznat po filmu “Intervju s vampirom“, režira seriju “Borgias”. Nisu svi poznati redatelji automatski prihvaćeni na televiziji, pa je tako TV postaja HBO odbila TV-seriju “The Miraculous Year“ koju je trebala režirati Kathryn Bigelow, dobitnica Oscara za film “The Hurt Locker”, a zatim je odbila i seriju “Tilda” koju je trebao režirati Bill Condon, poznat po filmu “Dreamgirls“, koji je ujedno redatelj posljednjih dvaju filmova iz serijala “Sumrak”.

NEIL JORDAN TVRDI da je predivno raditi za televiziju jer Hollywod više ne zanimaju teme koje TV-kompanije rado prihvaćaju. “Iskreno, počeli smo se dosađivati. Meni i redateljima poput Michaela Manna postalo je teško svoje projekte realizirati preko velikih holivudskih kompanija. Danas je teško uskladiti komercijalne i umjetničke zahtjeve te se samo odabranima daje prilika da režiraju 3D-spektakle s proračunom od 200 milijuna dolara”, objasnio je novi trend Neil Jordan u razgovoru za LA Times. “Televizijama se otvorio fantastičan prostor da razvijaju serije koje će dati prave, iskrene emocije, pa imamo serije ‘Momci s Madisona’, ‘Obitelj Sopranos’, ‘Rim’, gdje specijalnih efekata gotovo i nema, već se dramaturški razmišlja kako pokazati emociju i izvući je iz gledatelja. I zato televizija zauzima prostor koji je Hollywood nekada imao, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas je jedini ekvivalent filma “Kum” serija “Obitelj Sopranos” jer je Hollywood gangsterski film sveo na specijalne efekte i pucačinu”, smatra hrvatski redatelj Vinko Brešan koji je također počeo raditi za televiziju, i to seriju “Provodi i sprovodi” koja se prikazuje na HTVu. No razlozi zbog kojih neki od najpoznatijih američkih redatelja počinju raditi na televiziji nisu jednaki onima zbog kojih je Brešan počeo raditi na televiziji, iako sličnosti postoje. U Hollywoodu su problemi počeli s recesijom kada su bogati filmski producenti prestali s riskantnim ulaganjima u film i počeli igrati na sigurno snimajući ultravisokobudžetne filmove koji se najčešće temelje na stripovima (“Iron Man”, “Spider-Man”, itd) ili se radi o franšizama (“Harry Potter”, “Transformers”, “Toy Story”, “Pirati s Kariba”, itd). Snimaju se filmovi s proračunom većim od 100 milijuna dolara, nestali su filmovi s proračunom od 20 do 40 milijuna dolara koji su uspjeh temeljili na izvrsnoj ideji (“Šesto čulo”), duhovitim dijalozima (“Svi su ludi za Mary”) ili briljantnu zapletu (“Sedam”), a svi su postali hitovi. Zato poznati redatelji odlaze raditi na TV koja posljednjih nekoliko godina vrlo često prihvaća projekte koji su riskantni za Hollywood, ali, očigledno, nisu za televizijske gledatelje.

“IZMEĐU DVA IGRANA FILMA imam prilično velike pauze koje traju između tri i četiri godine. Vinko Brešan kaže da redatelji žele raditi dramaturški kompleksne serije, a ne pucačinuRazlog je u meni, vrlo teško dolazim do teme kojom bih se rado bavio i o kojoj imam nešto reći. Nakon filma dvije godine istražujem sebe i pitam se što bih želio reći u ovom trenutku, a onda slijedi pisanje scenarija pa traženje novca u raznim fondovima itd. Pa se sve to razvuče na četiri godine. Želim se baviti kreativnim stvarima, a nemam toliko prigoda pa ponekad režiram u kazalištu gdje sam već skupio devet premijera. U ovom slučaju me zvao producent Ivan Maloča da se zajedno s Goranom Kulenovićem, koji je scenarist, uključim u tim i kao suradnik na scenariju i kao redatelj. S time da smo se dogovorili da prvih deset epizoda režiram ja, a drugih deset Kulenović”, objasnio nam je Brešan koji smatra da i u nas ima prostora za serije koje bi bile i umjetnički i komercijalno uspješne, čime bi se odmaknuli od sapunica ili slabo uspješnih hrvatskih verzija sitcoma. “Mi smo imali takvu seriju koja je bila začetak procesa u kojem se ono što se ne može realizirati na filmu, može na televiziji, a to je ‘Novo doba’ Hrvoja Hribara. Kritike su bile porazne, ali u nedavnoj reprizi sam je s velikim veseljem gledao i jako me zabavila. Žao mi je što televizije nisu nastavile tim putom jer da su nastavile, mi bi danas imali potpuno drukčiju sliku i kvalitete i svega drugog u TVprogramu. Mislim da to nije loša serija i žalosti me što nismo krenuli Hribarovim putom, već smo s njega skrenuli”, tvrdi Brešan. Takvu seriju želio je snimiti i Kristijan Milić, redatelj koji je sa svojim filmom “Živi i mrtvi” 2007. osvojio Zlatnu Arenu u Puli, a sada režira seriju “Larin izbor”. "Ja sam radio na serijalu o Domovinskom ratu koji bi u potpunosti bio autorski projekt, gdje sam ja birao scenariste i ostale ljude.

Da je to zaživjelo, to bi bilo nešto između televizije i filma, bila bi to vrlo tanka linija. Projekt je zapeo zbog visine proračuna jer se ne radi o klasičnom televizijskom proračunu. Čim je u pitanju neka akcija, puno pucnjave, puno dana snimanja, puno svega, dolazi do problema. To je trebao biti hrvatski ‘Band of Brothers’, svaka epizoda bi se trebala tretirati kao mali film, dug sat vremena. To bi bilo filmsko djelo rađeno za televiziju”, rekao nam je Milić koji kaže da se u nas televizijska i filmska produkcija ne mogu uspoređivati kao u Americi. “Televizija je posao, biznis, zanatski dio režije. Prvu ponudu dobio sam za seriju ‘Ne daj se, Nina’, financijska strana bila je jako dobra. Plaćalo se svakog mjeseca, točno na vrijeme." Milić ima drugu ideju, a to je da projekt “Vidovgrad”, koji bi osim njega režirali Ivan Pavličić i Goran Rukavina, prvo naprave kao trodjelnu TV-seriju, a zatim pretvore u film. “Tri redatelja, tri vremenska razdoblja, ali to ne bi bio omnibus. Sada pokušavamo krenuti od televizije, da to bude miniserija od tri dijela, ali da se napravi materijal i za film gdje bi bilo više nasilja, više psovki, zgusnutija radnja. Tako pokušavamo poboljšati suradnju između televizije i filma”, kaže Milić kojem smo odmah spomenuli odličan francuski film “Carlos” koji je na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu prikazan u originalnoj, šestosatnoj verziji, a istodobno se na francuskoj TV prikazao kao serija te je doživio hvalospjeve i kritike i publike.

POMAK NA HTV-U BILA JE serija “Mamutica”, s čime se slaže i Brešan. “To je odlična serija, ali se pojavio problem Vijeća za elektronske medije i televizije kao takve. ‘Mamutica’ je odražavala život, a u životu ljudi psuju, posebno u miljeu kriminalaca o kojem serija govori. Kad bi se psovke maknule iz serije, to bi izgledalo neuvjerljivo i zato serija koja je zaslužila enormnu gledanost nije prikazivana u ‘prime timeu’. ‘Mamutica’ je visokokvalitetna TV-serija, ali nije dobila udarni termin, u osam ili devet navečer.” Na ovogodišnjoj dodjeli Emmyja nagradama su se nadali dobitnici Oscara kao što su redatelji Martin Scorsese i Curtis Hanson, glumice Kathy Bates i Kate Winslet, kao i oni nekad nominirani za Oscara, glumica Laura Linney i redatelj Todd Haynes. Hrvatskim televizijama dominiraju sapunice. “Mislim da su sapunice potrebne, da to ljudi vole gledati, ali je loše kada se ograničimo samo na sapunice i sitcome, komercijalne proizvode”, zaključio je Brešan ne dajući vremensku pretpostavku kada će se u Hrvatskoj dogoditi ono što se događa u Americi.