Objavljeno u Nacionalu br. 356, 2002-09-11

Autor: Ilko Čulić

ŠESTO ČULO - Ilko Čulić

Najbolji punk CD nakon 'It's Alive' Ramonesa

'Radio Bemba Sound System' neće odgovarati onima koji su uz 'Clandestino' mirno ispijali kavicu, no zato će punkeri dobiti svoj najbolji koncertni album nakon 'It's Alive' od Ramonesa i umjesto 'gabba gabba hey!' vikati 'que paso, que paso!'

Beenie Man – 'Tropical Storm' (Virgin America / Dallas), Solomon Burke – 'Don’t Give Up On Me' (Fat Possum / Dancing Bear), Mickey Hart – 'Over The Edge And Back (the best of)' (Rykodisc / Dancing Bear)Beenie Man – 'Tropical Storm' (Virgin America / Dallas), Solomon Burke – 'Don’t Give Up On Me' (Fat Possum / Dancing Bear), Mickey Hart – 'Over The Edge And Back (the best of)' (Rykodisc / Dancing Bear)Kontrakulturna scena iz 60-ih godina prošlog stoljeća potrošila je golemu energiju na ubacivanje subverzivnih političkih poruka u produkciju popularne glazbe, ali akcije izvedene na tom terenu nerijetko su završavale poražavajućom konstatacijom da velike ideje i velike naklade nikako ne idu skupa. Zapovjednik brigade talijanskih policajaca, raspoređenih oko stadiona u Tarvisiju prije nastupa Manu Chao & Radio Bemba na festivalu “No Borders”, imao je drugačije podatke zbog kojih je bio pomalo uzrujan. Gost iz Pariza najavljen je kao glasnogovornik radikalnih antiglobalista, pa je zapovjednik preventivno postavio svoje ljude i pse u formaciju za suzbijanje nereda. No u Tarvisiju se nije dogodilo ništa osim izvrsnog koncerta poslije kojeg je Manu Chao produžio za Austriju, dok je zapovjednik mirno otišao kući. Tjedan dana poslije vjerojatno je čekao da ga pošalju u Genovu, gdje su militantni antiglobalisti demolirali pola grada. Početak njihova okupljanja obilježili su Manu Chao & Radio Bemba na velikom koncertu koji nije uzdrmao temelje industrije zabave, ali je ipak nadaleko registriran kao opasan presedan. Naime, protestni folk pjevači, buntovni rockeri, punkeri, polit-rapperi i ostali rebeli iz pop almanaha mogli su na jednome mjestu skupiti dvadesetak tisuća simpatizera tek nakon usvajanja svih pravila diskografskog establishmenta koji je uvijek tražio i nalazio načine da ih učini potpuno bezopasnima i preusmjeri na osvajanje top-lista.

Beenie Man – 'Tropical Storm' (Virgin America / Dallas) Natjecanje u jamajkanskoj dancehall-ragga produkciji odvija se preko specijaliziranih nakladnika VP i Greensleeves i rijetko privlači pažnju MTV-pop konzumenata. No Beenie Man je ovu etapu okončao europskim top-10 hitom "Who Am I ?", a već s prvim "major label" albumom "Art & Life" osvojio je Grammy u reggae kategoriji. S druge strane, u Virginu još nisu prežalili gubitak izazvan neopreznim otpuštanjem Shaggyja i bili su spremni dosta uložiti u njegova potencijalnog nasljednika. Skupo plaćena pojačanja poput The Neptunes, Janet Jackson, Lil’ Kim i So Solid Crew nisu bila od velike koristi, ali "Tropical Storm" su zanimljivim albumom učinili provjereni dancehall hitmakeri, Dave Kelly u "Party Hard" i neuništivi tandem Sly & Robbie u "You Babe". Manu Chao je prošao ovu lekciju prije skoro 15 godina, kad je kao frontman Mano Negre potpisao prvi ugovor s Virgin France. Premda su je pariški punkeri odmah optužili za izdaju, Mano Negra je do posljednjeg dana zadržala proanarhističko usmjerenje pretočeno u furiozni ethno-punk i zbog toga je, dakako, podbacila na svim relevantnim europskim top-listama. Strategija koju je Manu Chao izabrao na početku solo-karijere bila je itekako povezana s ovim iskustvom. Album “Clandestino”, u Francuskoj objavljen 1998., zvučao je atraktivno čak i vremešnim poklonicima “cubane”. Do danas je premašio tiražu od tri milijuna primjeraka, a iz te mase radoznalih kupaca regrutiran je najveći dio gledatelja za maratonsku turneju koja se protegnula na skoro dvije i pol godine, obuhvativši 130 nastupa u 38 država na četiri kontinenta, pri čemu je od važnijih koncertnih destinacija izostavljena jedino Australija. Zbog sporije reakcije lokalnih promotora Hrvatska se doslovno u zadnji čas pojavila na ovom popisu. Nakon zagrebačkog koncerta u rasporedu Radio Bemba Sound Systema preostali su samo Sarajevo, potom jedan nastup u Galiciji i na samom kraju trijumfalni izlazak na pozornicu najvećeg japanskog festivala “Fujirock”. Prikazani u brojkama, rezultati postignuti na svjetskoj turneji posve su kompatibilni učinku albuma “Clandestino” i “Esperanza”, ali “live” izvedbe i sadržaj dugo priželjkivanog koncertnog dokumentarca otkrivaju da je Manu Chao napravio neviđeno vješt manevar i zapravo odigrao cijelu utakmicu prema vlastitim pravilima. Dopadljiva studijska latino-reggae fuzija na koncertima je potisnuta duboko u drugi plan, a naprijed je opet iskočio beskompromisni punk band koji u presudnim momentima zvuči nabrijanije čak i od Mano Negre s “live” albuma “In The Hell Of Patchinko”. To će se možda negativno odraziti na prodaju jer 65 minuta “Radio Bemba Sound Systema” definitivno neće odgovarati onima koji su uz “Clandestino” mirno ispijali jutarnju kavu, no zato će punkeri dobiti svoj najbolji koncertni album nakon “It’s Alive” od Ramonesa i umjesto “gabba gabba hey” povikati “que paso que paso”.


Mickey Hart – ‘Over The Edge And Back (the best of)’ (Rykodisc / Dancing Bear)

Bivši bubnjar Grateful Deada, Mickey Hart, počeo je istraživati teritorij “world musica” barem deset godina prije Petera Gabriela, a kroz 90-e je vodio globalni “percussion band” u kojem su svirali virtuozi poput Zakira Hussaina, Babatundea Olatunjija i Airta Moreire. Premda je ograničena na samo 47 minuta, ova retrospektiva pruža dobar pregled Hartove paralelne karijere, od kratkotrajnog, ali još uvijek impresivnog projekta Diga Rhythm Band iz 1976., preko soundtracka za Coppolinu “Apokalipsu” do “Planet Drum” s kojim je ugrabio Grammy za najbolji “world music” album i posljednjeg studijskog projekta “Supralingua”. Dodatna atrakcija je dosad neobjavljena snimka “Call To All Nations”, s otvaranja ZOI u Atlanti, jer ono što na početku zvuči kao prigodna zdravica u završnici prelazi u tribal-trance kakav se rijetko može čuti izvan Afrike.

Solomon Burke – ‘Don’t Give Up On Me’ (Fat Possum / Dancing Bear)

Ljubitelji klasičnog soula mogli su bez mnogo premišljanja uvrstiti Solomona Burkea u društvo Jamesa Browna, Otisa Reddinga i Ala Greena, fanovi Stonesa mogli su se sjetiti da su pročitali njegovo ime ispod naslova pjesme “Everybody Needs Somebody To Love”, ali više se nitko nije mogao nadati uspješnom come backu 62-godišnjeg veterana. Šanse su naglo porasle kad je Solomonov producent Joe Henry prikupio većinom nove i neobjavljene kompozicije Briana Wilsona, Boba Dylana, Vana Morrisona, Toma Waitsa, Elvisa Costella i Nicka Lowea. U Morrisonovoj “Fast Train” Burke zvuči pomalo umorno, no čim od Waitsa dobije pravu pjesmu “Diamond In Your Mind”, to je opet jedan od najvećih živih soul pjevača.

Zvjezdice:
Manu Chao – 5
Solomon Burke – 4
Mickey Hart – 4
Beenie Man – 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika