Donese li se zakon, Hrvatska će postati kazamat za ratne veteraneOd 2010. vodstvu HDZ-a poznate su optužnice protiv 44 hrvatska ratna veterana, uključujući Vladimira Šeksa, Tomislava Merčepa, Branimira Glavaša i Ivana Vekića. Tako barem tvrde Nacionalovi izvori u Beogradu, koji sustavno prate razvoj hrvatsko-srbijanskih odnosa. Ipak, dok je trajalo natezanje oko Poglavlja 23, nikom u Hrvatskoj nije padalo na pamet da skroji zakon o zaštiti hrvatskih branitelja od bilo čijih kaznenih progona za ratne zločine. Čak ni hrvatskih. Tu nedovoljno promišljenu ideju izlanula je, pak, prošloga tjedna Jadranka Kosor, pritisnuta posljedicama sve većeg raskola između svojih europskih ambicija i domaćih potreba u predizbornoj kampanji 2011: postalo je neporecivo postojanje optužnica za ratne zločine HV-a 1991. u istočnoj Slavoniji prije opsade Vukovara.

Po svojim tadašnjim funkcijama spomenuta četvorka ispada barem zapovjedno odgovorna. No trojica su zapravo bitni za aktualne političke odnose unutar HDZ-a, u kojem se to glasnije govori o jedinstvu stranačkih redova kako raste strah od frakcijskog raskola zbog pritajenih “sanaderovaca”. Branimir Glavaš već je u zatvoru - odlukom hrvatskog suda, protiv Tomislava Merčepa postupak je počeo, dok je Ivan Vekić danas predsjednik strančice Hrvatska straža koja prijeti uvođenjem smrtne kazne. Ali je Vladimir Šeks, majstor frakcijskih pobjeda, od presudne važnosti za Jadranku Kosor. Osnovane sumnje u njegovu časnu ratnu ulogu prezentirane su pred Europskom unijom tijekom pregovora u nekoliko izvještaja Amnesty Internationala u prvoj polovici ove godine. U tom trenutku stvar je završila odgodom problema…

Na tu situaciju, nezgodnu za predizborno vrijeme, nadovezala se beogradska presuda protiv Veljka Marića, također hrvatskoga branitelja, na 12 godina zatvora. S presudom se pojavio novi val negodovanja unutar braniteljske populacije, koja se dosad činila najvjernijim HDZ-ovim glasačkim tijelom. “Sada je stvarno dosta”, uzviknula je Jadranka Kosor, pritisnuta tolikom količinom loših vijesti o posljedicama svoje dvogodišnje vlasti, obećavši taj zakon kao svoje posljednje uporište. “Tipično za HDZ: taj zakon trči za nastalom situacijom i problemima koje nisu znali na vrijeme riješiti. Da ne kažem koliko je kontradiktoran ostalim hrvatskim zakonima koji se tiču, primjerice, međunarodne pomoći svim zemljama u okruženju. Što ćemo s njima?” kaže SDP-ovka Ingrid Antičević Marinović, priznajući da njezina stranka još nije izbrusila stav o ponašanju u saborskim klupama ako se najava Jadranke Kosor doista pretoči u prijedlog za hitno usvajanje u posljednjim satima sadašnjega saborskog sastava.

“TO JE SAMO dio predizborne kampanje”, zaključuje aktivist za ljudska prava Zoran Pusić, koji dopušta mogućnost munjevitoga zakonskog nacrta, ali uz minimalne šanse da se usvoji, još manje – da se poslije praktično primjenjuje. Predstavnici srpske manjine, značajnoga HDZ-ova koalicijskog partnera, već su se izjasnili kao njegovi protivnici. Isti je stav pravnih stručnjaka i iskusnih političkih znalaca. Po jednima, on bi se kosio sa svim načelima međunarodnog prava. Prema drugima, izazvao bi loše reakcije u Europi. “Hrvatska ne stoji baš tako dobro u Europi kako se to nama ovdje čini”, veli jedan od njih. Doduše, ni odlučno intonirano obećanje Jadranke Kosor nije bez stanovitih ograda i dvosmislenosti: tiče se samo optužnica koje su podignute na inicijativu JNA. Usto je rekla da njezina vlada o zakonu “razmišlja”. Nije isključeno da računa na brzi zaborav javnosti. Na početku 2011. jednakom odlučnošću zaklinjala se da se slučaj Tihomira Purde, uhićenoga na hrvatsko-bosanskoj granici, nikada više neće ponoviti.

Tada je, međutim, bilo dovoljno vremena za zakonodavno odbacivanje srbijanskih kaznenih progona. Štoviše, prvi je put objavljena vijest o 44 srbijanske optužnice za ratne zločine na širem vukovarskom području. Informacija je potekla od HDSSB-a, ali je HDZ-ov ministar Tomislav Ivić energično tvrdio da je ona izmišljena. Suradnja hrvatskih i srbijanskih institucija odvijala se prilično u skladu s obećanjima pred Europskom unijom, jer je suradnički mehanizam pogađao politički minorne primjere, zgodne ipak za statistička izvješća.

TAKO SU MINISTAR Dražen Bošnjaković i domaći pravosudni predstavnici dali Beogradu na znanje da Veljka Marića, hrvatskog branitelja, prilično opravdano drže u pritvoru zbog ratnoga zločina u Grubišnom Polju. Tražilo se Marićevo izručenje, uz čvrsto obećanje sudskog procesa u Osijeku s istom optužnicom. Izručenje je odbijeno bez glasa HDZ-ova prosvjeda, jer se postupak odvijao u skladu s hrvatsko-srbijanskim sporazumima čiji su temelji udareni 2006. Pa, koliko je ta suradnja otežala položaj Marićeve beogradske obrane, toliko je pomogla Tihomiru Purdi i Vesni Bosanac, također vukovarskim veteranima, da se napokon riješe pravosudne montaže nekadašnje JNA. “Postoji samo jedan način obrane od srbijanskih optužnica: regularni individualni kazneni postupak na temelju činjenica”, upozorava odvjetnik Anto Nobilo, podsjećajući da JNA nije isto što i armija nacističke Njemačke bez pravnoga sljednika.

Srbija je međunarodno prihvaćeni nasljednik bivše Jugoslavije, utoliko i JNA. Najbolje što se u tom pogledu može napraviti upravo je postojeća forma hrvatsko-srbijanske suradnje, koja je dosad dva puta revidirala i smanjila fundus kaznenih predmeta JNA, omogućivši ostalima svu hrvatsku istražnopravnu pomoć. No u slučaju takvog zakona, upozoravaju pravni teoretičari, Hrvatska će postati veliki kazamat za ratne veterane. Jer bez suradnje s Beogradom ni jedan branitelj neće znati je li izložen kaznenom progonu ili nije, sve dok ne pokuša napustiti hrvatski teritorij. Zakon kojim Jadranka Kosor danas prijeti srbijanskom pravosuđu naškodit će jedino onima koje, tobože, zaštićuje.