Dorica NikolićMERIDIJAN 16
Srijeda, HRT 1, 23.00
vijenac
Umjesto i u 20 sati i sada, naš sportaš Mario Filipi objavljen je samo u Meridijanu 16, jer Mario Filipi je pokušao preplivati La Manche, što sportske novinare nervira. Da je bar ispred sebe gurao bilo kakvu loptu (tenisku, vaterpolo, ping-pong), imao bi naše dečke i njihove kamere u prvom čamcu iza sebe. Ovako, velik je uspjeh za HRT i slika Filipija u moru, čovjeka bez podlaktice i potkoljenice (novinar, Domovinski rat) kojemu je nedostajalo 11 km do cilja. Morao je odustati zbog probavnih tegoba, no i ovakav se rezultat smatra velikim uspjehom, točno nam javlja Meridijan. Filipi je davno, s Rakamarićem (trener Nikola Čorak), bio juniorski prvak svijeta u veslanju (dvojac s kormilarom), još jednoj disciplini u kojoj male krivonoge nakaze ne guraju loptu sporo i loše, ali skupo, po travi zelenoj.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
kaktus
Stanoviti, široj javnosti nepoznati Miroslav Mikuljan bio je sedam godina urednik domaćih dokumentaraca. Sada ga, jer se malo previše zaigrao, smjenjuje glavna urednica, ali on se ne da (znam čovjeka). Voli biti urednik, jer kako inače objasniti to da odrastao čovjek može ovako vapiti: “Apeliram na ovo Vijeće da me ne smijeni s ovog položaja, nego da me ostavi, da radim, evo zašto, osnovna stvar, ja imam podršku javnosti, a vi ste predstavnici javnosti”. Jasna Ulaga Valić kaže na to, glasno usred Dnevnika: ja nemam povjerenja u g. Mikuljana, teški urednički propusti, nezakonite radnje i nedopušteni marketing, isključivo i samo zbog njegovih uredničkih i profesionalnih propusta itd. itd.

Gđa Ulaga Valić povukla je pravi glavnourednički potez kojeg je nemoguće osporiti (dapače: bravo, Jasna!), ali HRT nas je mogla glatko osloboditi ove svoje interne sapunice. Objavljivati u Dnevniku suze svojeg sitnog malog sijedog činovnika uhvaćenog u nedostojnim radnjama nije gospodski. Malog sjedobradog Miroslava treba ostaviti da počiva u miru, što i činimo.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Istraga zbog malverzacija u Linićevoj i Račanovoj “Riječkoj banci” proširena je i policija treba lišiti slobode trojicu, kako uglađeno reče HRT, “djelatnika Riječke banke”. Gospoda su bila u samom menadžerskom vrhu opljačkane banke, što se iz djelatničke formulacije ne bi dalo zaključiti, ali je zato bar jedna stvar jasna. Strpati ovu prvorazrednu senzaciju u sred emisije znači da je Dnevnik opet izgledao kao da ga je uredio mali Oliver Dražić (tv urednik) ili još manji Ivica Račan koji zbog zasluga u vladinu saniranju pljačke može slobodno ponijeti naslov pridruženog djelatnika “Riječke banke”. A što je u tako uređenom Dnevniku bila prva vijest, k tome i vijest raskošno poduprta nezaboravnim portretima slovenskog i hrvatskog premijera, k tome i obogaćena ekskluzivnom izjavom stanovitog klauna o kojem se premijeri dviju regionalnih velesila dopisuju. Eto to je bila najjača i najprvija (djeco, ovo je gramatički krivo), dakle: najprvija vijest. Čuli smo da je naš predsjednik pisao njihovom da je Stanoviti K. pušten nakon dva tjedna bukse u koju je dospio jer se osjeća Slovenac, pa ga ta snažna emocija potpuno smoždi svaki put kad hrvatskom sudu treba platiti hrpu prekršajnih kazni.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Prve četiri “vijesti” javljaju da sutra počinje škola, ali ni to nije bilo dosta nego je prikrpljen i nekakav ratoborni pop (njegova ekselencija nadbiskup splitsko makarski Marin Barišić) koji strogo s oltara govori neke svoje političke procjene o školi i društvu uopće. No emisija vijesti koja se ne sastoji od događaja, nego od najava, stara je poslastica koju HRT pretplatnicima servira već desetljećima, s jednakim uspjehom, pa se onda još i čudimo zašto ljudi u nas toliko psuju.

TIŠINA, MOLIM!
Nedjelja, HRT 1, 22.00
četiri kaktusa
Najgrozniju stvar su voditelji Sandra Antolić i Dario Marković rekli na kraju: vidimo se za tri tjedna. Jedina utješna stvar je prisavski trač da je DM novi filmski urednik. Sve je dobro, samo da se ne slika.

VIJESTI
Ponedjeljak, HRT 1, 12.00
kaktus
Pred novinarima sjedi dvoje političara HSLS-a: Dorica i drug. Oni će od Hrvatskog sabora zatražiti da se pozabavi kako je to bilo moguće da mali lokalni osječki list objavi popis ratnih invalida. Doričin drug (ne poznam čovjeka) već sve zna i lijepo kaže što misli o objavljivanju tri tisuće tristo (3300) imena: “Mislim da je cilj ove akcije stvoriti atmosferu straha”. Ovoj finoj socijalno psihološkoj dijagnozi prethodila je Doričina izjava da njenu stranku ne zanima što kažu branitelji (koji su nasilno spriječili distribuciju lista), “nego nas zanima što kaže Ustav”. Ustav kaže da nitko nema pravo silom zauzeti vrata tiskare, ali to očito nije Ustav koji bi mogao zanimati njenog stranačkog druga koji sve zna. Gospodin sveznadar jako bi zadužio naciju kad bi objasnio ponašanje svoje partijske seke koja divljala na sinjskoj alki, tj. u svečanoj loži ustajala i plesala, dok su svi sjedili. E, takvo njeno nerazumljivo i agresivno ponašanje je stvaranje atmosfere straha.

VIJESTI
Ponedjeljak, HRT 1, 15.58
kaktus
Prva vijest je urednik Siniša Kovačić koji pita terensku novinarku Ivanu Petrović “Ivana tko je Ivan” i brzo dodaje “Hrvoje Petrač”, pa cijelo pitanje glasi: “Ivana tko je Ivan Hrvoje Petrač”. Vidi se da HRT jako cijeni tog gospodina koji se vratio iz inozemstva na “obavijesni razgovor”, jer ne samo da mu je urednička nečista savjest dala dva imena, nego ga je ista ta deformacija stavila ispred vijesti o Međimurcima koji ne žele da im djeca sjede s Romima i Dalmatincima koji su humano izolirali djevojčicu koja ne predstavlja nikakav zdravstveni rizik za njihovu djecu. Mala će imati nastavu sama, u školskoj knjižnici, što HRT pozdravlja kao privremen uspjeh i nada se još boljem rješenju. Sveta ustanova, dobra kao Majka Božja, ova naša Hrvatska televizija očito ne želi dodatno uzrujati drage roditelje koji su ipak dogurali do razvojnog stupnja koji im priječi da ispišu djecu iz škole koju pohađa nepoželjno dijete, kao što se spremaju učiniti Međimurci koji će se, za reformu školstva na svoj način, boriti do zadnjeg Cigana među njima.

Curica koja je pošla u prvi razred osnovne škole i umjesto među vršnjacima našla se sama pred učiteljicom lijepa je vijest za rubriku “strahote 21. stoljeća”, pa se nadamo da će se naći neki agilni HRT-ov novinar koji će je ponuditi CNN-u, pa će CNN to prihvatiti, pa će onda ta stvarca, ponosno intonirana, osvanuti kao jedna od vijesti u HRT-ovim vijestima, a novinar će o tome davati intervjue u rvackim novinama i na kraju godine dobiti nagradu “Ana Frank” za humani doprinos. Sve osim te nagrade (koju je izmislio glupi Starčević samo da se dodvori čitateljima) već je viđeno, pa smo u repeticiju sto posto sigurni.

HRVATSKA DANAS
Ponedjeljak, HRT 1, 17.28
vijenac
Iako je i ovdje prva vijest bila “vratio se Šime” (Ivan/Hrvoje Petrač), odmah iza nje išao je više nego solidan novinarski tretman segregiranja djece u Međimurju i Dalmaciji. Urednica i voditeljica Ljiljana Saucha čak ih je precizno nazvala “skandalima”. Pregršt pohvala zaslužuje novinar Mladen Šarić, za iskazanu novinarsku radoznalost, osobinu koju pravi rvacki tv novinar nema i nikad je ne će imati, jer onda nema šanse da postane Mirko Galić ili nešto veće.

HRT-ov specijalni izvjestitelj iz malog međimurskg mjesta Držimurec Strelec pristojno je dočekao sudionike vladina simpozija o školovanju manjina, koji se u nedalekom Čakovcu održavao dok je pred školom buktio incident zbog kojeg su Romi odveli svoju djecu. Novinar Šarić pitao je potpredsjednika vlade i druge simpozijalce zašto nisu došli dva sata kasnije, a ovaj mu je odgovorio da je njihova želje bila da svi dođu, ali bili su vezani simpozijskim obavezama, no svejedno su došli. Nato radoznali Šarić čita posljednju rečenicu svoje priče: “Doznajemo da su u vrijeme nemilih događaja sudionici simpozija na dnevnom redu imali ručak”. Prava šteta što ga se nije vidjelo, pa da ga gđa Saucha najavi jednim svjetskim upitno intoniranim “Mladen”, kao da se u Dnevniku najavljuje sadržaj Meridijana 16, a Mladen da joj genijalno otpovrne “Ljiljana”, nakon čega se ona pojavi u kadru i počne čitati najavu za skandal sa curicom u školskoj knjižnici Kaštel Novog.

Nekakvi američki i kanadski veleposlanici (sve češće poznatiji kao “ambasadori”), javlja nam se pri kraju emisije, posvojili su minsko polje u Slavoniji, šteta što nisu i simpatičnog Dražena Budišu, da im polje ne zjapi prazno. Čovjek je bio predsjednik Savjeta Hrvatskog centra za razminiranje i može kvalificirano poslužiti na svakom onom kvadratnom centimetru hrvatske zemlje koji je, kako reče novinarka, još minski sumnjiv.