Objavljeno u Nacionalu br. 357, 2002-09-18

Autor: Ilko Čulić

ŠESTO ČULO - Ilko Čulić

Novi Rundek najveći je kandidat za album godine

Album Darka Rundeka 'Ruke' ima uvjerljivu prednost u konkurenciji za album godine: od preostalih pretendenata na vrh, Srđan Sacher ima spreman album za koji nema izdavača, dok Damir Urban ima izdavača ali još uvijek nema album

Rambo Amadeus – "Bolje jedno vruće pivo nego četiri 'ladna" (Metropolis), Razni izvođači – "This Is Where I Belong – The Songs Of Ray Davies & The Kinks" (Rykodisc/Dancing Bear), Underworld – "A Hundred Days Off" (V2/Dallas)Rambo Amadeus – "Bolje jedno vruće pivo nego četiri 'ladna" (Metropolis), Razni izvođači – "This Is Where I Belong – The Songs Of Ray Davies & The Kinks" (Rykodisc/Dancing Bear), Underworld – "A Hundred Days Off" (V2/Dallas)Medijsko napuhavanje 25. obljetnice domaćeg novog vala ne može prikriti činjenicu da su akteri najvažnijeg prevrata na ovdašnjoj pop-rock sceni do danas uglavnom iscrpili kreativne potencijale i ograničili svoj doprinos na nostalgično prizivanje tzv. bolje prošlosti. Nostalgija je obično potpuno benigna pojava, ali ako se preko nje pokušavaju definirati trajne vrijednosti, vjerojatno će izazvati podrugljive komentare progresivnijih mladih glazbenika koji možda ne znaju prepoznati nijednu pjesmu Šarla akrobate, no to uopće ne doživljavaju kao hendikep. Uostalom, bliski susret s Disciplinom kičme prije će ih dovesti do zaključka da je taj Koja u prilično derutnom stanju nego do potrage za njegovim ranim radovima.
Darko Rundek se još uvijek ne mora pozivati na svoje zasluge iz novovalnog pluskvamperfekta, makar je u tom vremenu s Haustorom snimio “Treći svijet” koji su simpatizeri odavno proglasili najboljim domaćim albumom svih vremena. Oprezniji protivnici postavljali su “Treći svijet” negdje među prvih pet i nastavljali tražiti dokaze za tvrdnju da je Srđan Sacher u ovom projektu odigrao značajniju ulogu od Rundeka. U solo karijeri Rundek se doista nije uspio približiti famoznom drugom albumu Haustora, no ako se njegovi radovi iz 90-ih uspoređuju s ostvarenjima ovdašnjih konkurenata, “Apokalipso” će se ubrzo izdvojiti kao album desetljeća. Približno jednaku prednost imat će njegov novi album “Ruke” kad se budu birali najbolji za ovu godinu.
Od preostalih pretendenata na vrh, Sacher napokon ima spreman album za koji ne uspijeva pronaći izdavača, dok Damir Urban ima izdavača, ali još uvijek nema album iako je premijera bila zakazana za travanj. U takvoj konstelaciji Rundeku je za novu titulu bio dovoljan album koji će barem malo nadvisiti zadnje Gustafe.
Početak ne obećava takav ishod jer uvodna pjesma “La comedie des sens” zvuči kao Les Negresses Vertes iz ne baš najboljih dana, ali već sljedeća “Ista slika” otkriva karakterističnu Haustorovu poetiku postavljenu na afro-blues predložak i Rundeka u jako dobroj formi. “Kuba” predstavlja zanimljiv izlet u salsa ritam, no pravi zaplet počinje s aktualnim singlom “Makedo” koji se unutar albuma naslanja na instrumentalnu minijaturu “Mlin tema”. “Makedo” je premijerno izvedena na posljednjem koncertu “Zagreb gori” i tada se činilo da bi to mogla biti pjesma koja će zamjeniti “Apokalipso” kao reprezentativan izdanak balkanskog “world musica”. No, u verziji uvrštenoj na album to je zapravo vrhunski narodnjak kafanskog profila koji se prije može pojaviti na repertoaru balkanskih folk zvijezda nego na europskoj “world music” trpezi. Naslovna pjesma ima istaknuto mjesto na albumu i nakon višemjesečne eksploatacije u radijskom eteru, “Sjaj što izdaje” zvuči kao imaginarni soundtrack za crnobijeli film s Tomom Waitsom, a “Sanjam” se naslanja na neka iskustva Davida Byrnea iz sredine 90-ih. Preuranjen zaključak da će “Makedo” biti jedina pjesma za dugo pamćenje izbrisat će izvrsni “country & eastern” skriven ispod bizarnog naslova “Tigidigi rege”. Pred kraj, nakon nešto manjih uzbuđenja u “Stojim i gledam kako postojim”, počinje možda najugodnije iznenađenje jer Darko Rundek i njegov multinacionalni studijski band sastavljen od francuskih, švicarskih, bosanskih i hrvatskih glazbenika, u “Ti i ja” zvuče kao starinski brodski orkestar koji najavljuje prelazak preko Ekvatora. Jedina slaba točka albuma “Ruke” ostaje razvučena sedmominutna završnica “Mlin Reggae”, no to ne može umanjiti vrijednost posla koji su napravili Rundek, Davor Rocco, Đani Pervan i ostali iz ove ekipe koju ćemo valjda barem jedanput vidjeti u punom sastavu na pozornici.

Rambo Amadeus – "Bolje jedno vruće pivo nego četiri 'ladna" (Metropolis) Treći live album Ramba Amadeusa, snimljen na koncertu u skopskom MKC-u, unikatan je spoj jazz improvizacija i prenaglašenog turbo-folk zavijanja, a nekoliko teže prohodnih dionica pokrivaju duhovite opaske, efektni autoironični komentari, te nezaobilazna hard core zajebancija na račun lokalnih političara, kriminalaca i primitivaca. Dodatna atrakcija su dvije dosad neobjavljene studijske snimke, preostale od albuma "Čobane vrati se". "Motel Černobil" je utočište za postapoakaliptične kreature kakve više ne izlaze ni iz Hermanovih stripova, a "Na ovim prostorima (Band Aid za rakiju)" funkcionira kao još jedna bespoštedna kritika balkanskog stanja uma i konačan dokaz da na estradi nema nikoga tko to može odraditi bolje od Ramba. Underworld – "A Hundred Days Off" (V2/Dallas) Techno veterani Karl Hyde i Rick Smith možda još uvijek nisu preboljeli odlazak DJ-a Darrena Emmersona, no za Underworld je mnogo važnije da su na "A Hundred Days Off" ispravili greške s prethodnog studijskog albuma "Beaucoup Fish". Kroz "Dinosaur Adventure 3D", "MoMove" i "Two Moths Off", Hyde i Smith nadvisili su posljednji LP Chemical Brothersa, a to je tek jedna strana medalje. Drugu stranu razotkrivaju techno-blues "Trim" koji odgovara slično koncipiranim Mobyjem radovima i finalni "Luetin", gdje Underworld zvuči kao Depeche Mode s kojeg je netko pažljivo ostrugao popističku glazuru. Dobrodošlo osvježenje u nimalo impresivnoj ovogodišnjoj ponudi techno albuma. Razni izvođači – "This Is Where I Belong – The Songs Of Ray Davies & The Kinks" (Rykodisc/Dancing Bear) Odavanje počasti jednom od najvećih britanskih autora iz epohe klasičnog rocka ovdje je, uglavnom, prepušteno Amerikancima i premda su se na popisu izvođača našla zvučna imena poput Lambchop, Bebel Gilberto, Fountains Of Wayne i Yo La Tengo na osnovu priloženog materijala teško će biti bilo koga uvjeriti da su Ray Davies&The Kinks u 60-ima bili samo na korak ili dva iza tandema Lennon-McCartney i Jagger-Richards. Postavljene zadatke najbolje su riješili veteran Jonathan Richman u "Stop Your Sobbing" i Queens Of The Stone Age u "Who’ll Be The Next In Line", a kao svojevrsni bonus poslužio je duet Raya Daviesa i Damona Albarna, odnosno njihova "live" izvedba "Waterloo Sunset" iz 1995.Zvjezdice:
Darko Rundek – 4
Rambo Amadeus – 3
Underworld – 4
“The Songs Of Ray Davies & Kinks” – 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika