Uvijek isti štosoviProšlog četvrtka pogledao sam drugi put treće izdanje “Austina Powersa”. Ne stoga što mi se film osobito dopao, nego iz puke znatiželje. Budući da sam prvi put gledao originalnu kopiju, bez hrvatskih podnaslova, zanimalo me kako će se prevoditelj snaći u filmu koji se znatno više poigrava riječima nego slikama. Ispalo je kako sam i očekivao: nesretnik je tu i tamo pronašao zgodno rješenje, no pothvat je unaprijed bio osuđen na propast, jer je “Austin Powers 3” doslovno neprevodiv film. Kako ćete, recimo, prevesti scenu u kojoj se engleska riječ mole koristi u svoja dva značenja – madež i krtica, pri čemu ovo potonje znači i ubačeni doušnik. Štos je u tome što je ključni lik u sceni doušnik s madežom: taj prizor traje nekoliko minuta i glavni glumac Mike Myers pritom rasteže taj mole kako mu se prohtije, pa čak ga transponira i u nepostojeći moley. A što tek reći o sceni u kojoj se Myers i njegova partnerica Beyonce Knowles upoznaju s japanskim biznismenom i dok im se on obraća na svom materinjem jeziku, na donjem rubu ekrana je prijevod na engleskom. Međutim, zahvaljujući međuigri svijetlih i tamnih pozadina, neki su dijelovi riječi izostavljeni te ispada da Japanac izgovara najgore prostote. Tek nakon korekcije, očito je da je on zapravo vrlo uljudan. Ta je zafrkancija zapetljana i na engleskom, a možete zamisliti kako to izgleda na hrvatskom!

Uvijek isti štosovi ‘Trojka’ besramno reciklira lascivne vizualne gegove iz ‘dvojke’, a najsvjetlije su točke filma duhovita preobrazba kepeca Mini-ja i Michael Caine u ulozi Powersova oca Nadalje, gotovo svaki lik u filmu (a osobito oni koje glumi Myers – ukupno ih je četiri) obožava jezične akrobacije, pa je jedini ispravan način za gledanje “Austina Powersa” dobro znati engleski. Sumnjam da bi tu pomogla nasinhronizacija, jer kako naći u francuskom ili njemačkom podudarnosti tipične za englesko kulturno i jezično blago. To je i razlog što je serijal “Austin Powers” popularan ponajprije u zemljama engleskoga govornog područja. Pogledate li zarade tih filmova izvan Amerike, odmah ćete uočiti nesuglasje. Dok kod većine megahitova zarada u ostalim dijelovima svijeta iznosi u najgorem slučaju 50 posto (a u najboljem i do 75 posto), rezultati “Austin Powersa” ukazuju na suprotan fenomen: prvi film ostvario je čak 80 posto svog ukupnog utrška od 67 milijuna dolara bruto u američkim kinima, dok je drugi – inače veliki hit sa zaradom od 310 milijuna dolara – 66 posto tog iznosa realizirao u Americi. Uzme li se u obzir da “ostali svijet” čine i tako velika tržišta kao što su Velika Britanija i Australija i da na njima taj serijal ostvaruje najveći dio svojih izvanameričkih poena, posve je izvjesno da tamo gdje se ne govori engleski “Austin Powers” nema šanse. Ni mi u Hrvatskoj u tome nismo iznimka. Prvi je film prošao upravo katastrofalno (jedva pet tisuća gledatelja), drugi je bio malo uspješniji, dok “trojka” nakon prvog dana prikazivanja sa šest kopija nije skupila ni tisuću posjetitelja. Jadno za film koji stiže s reputacijom hollywoodskog blockbustera!

Sreća po Myersa, koji je duhovni tvorac serijala, sadašnja razina zarade je dostatna da “Austin Powers” ne mora grozničavo čeznuti za osvajanjem zemalja u kojima se ne govori engleski. “Trojka” je ovih dana u Americi nadmašila utržak “dvojke” (dosad bilježi 208 milijuna dolara) i posve je izvjesno da će i taj film zaraditi više od 300 milijuna dolara. Nije loše čak i kad se uzme u obzir da te gleda samo anglosaksonski svijet!

Zahvaljujući serijalu “Austin Powers”, Mike Myers postao je najuspješniji komičar kojeg je ikad lansirala američka kultna emisija “Subotom uvečer uživo”, poznata po njegovanju otkvačenog humora. To i nije tako beznačajan podvig ako se zna da su u njenoj stalnoj postavi bili pokojni John Belushi i Chris Farley, zatim Eddie Murphy, Bill Murray, Dan Aykroyd, Chevy Chase, Billy Crystal, Ben Stiller, Rob Schneider, Martin Short i mnogi drugi. Myers se u nju uspio ubaciti potkraj osamdesetih i 1992. postigao pun pogodak kad je skeč “Wayneov svijet”, koji je izvodio s kolegom Danom Carveyjem, preradio za cjelovečernji film. Filmska verzija “Wayneova svijeta” zaradila je više od 120 milijuna dolara u američkim kinima, pa je odmah snimljen i vrlo popularan nastavak, no kad je komičar pokušao nešto drukčije od humora koji je promovirao u “Subotom uvečer uživo”, eksperimentirajući s crnom komedijom “Oženio sam ubojicu sa sjekirom”, uslijedio je krah. Činilo se da je glavni junak iz “Wayneova svijeta” , tip neposrednog alternativca koji zna osvojiti curu i spretno se poigravati riječima, njegov vrhunac, no godinu i pol duga kreativna kriza koja ga je snašla zbog obiteljskih nedaća (smrt oca i brata uz koje je bio jako vezan) naposljetku je rezultirala nečim radikalno novim.

Myers je rođeni Kanađanin, no roditelji su mu sredinom pedesetih stigli u Toronto iz Liverpoola, pa je dječak odgajan kao pravi Englez. Obožavao je Beatlese dok njegovi vršnjaci za njih nisu ni čuli, a filmovi o Jamesu Bondu i tv serije “Osvetnici” i “Profesionalci” oblikovali su njegov duhovni obzor. Ponesen svime što je volio kao klinac i tinejdžer, Myers je smislio lik Austina Powersa, tipa koji caruje u Londonu iz ludih šezdesetih: danju radi kao uspješan modni fotograf, a noću je agent za britansku tajnu službu. Da bi čitava dosjetka imala smisla suvremenoj publici, Powers je zamrznut u doba kratkih suknji, širokih nogavica i psihodelije te odmrznut tri desetljeća kasnije. Prvi film iz serijala bio je svojevrsna parodija na serijal o Jamesu Bondu, no puno je dojmljivije bilo sprdanje s modnim stilovima i kulturnim razlikama, pri čemu su smiješnima ispadale čas šezdesete čas devedesete. Sklonost igranju različitih likova Myers je demonstrirao tako što je utjelovio i Powersova glavnog neprijatelja po imenu dr. Zlo: izbrijane glave i premazan puderom, taj je negativac megaloman razvio tako bogat repertoar manirizama da nije nimalo zaostajao za Powersom.

Snimljen za skromnih 17 milijuna dolara (obilje lokacija, kostima, statista i specijalnih efekata sugerirali su puno skuplji film) “Austin Powers u kinima je prošao solidno, ali ne senzacionalno. Tek kada se pojavio na videotržištu, publika ga je promovirala u veliki hit. Kompanija New Line tek tada je odlučila financirati nastavak, ali s trostruko većim budžetom. “Austin Powers – špijun koji me poševio” odmah je osvojio Ameriku, a Myersova samosvijest tako je porasla da je odlučio zaigrati još jedan lik u filmu – Debelog Gada, vulgarnog snagatora težeg od 150 kilograma. Međutim, puno zanimljivija prinova bio je kepec Mini-ja (sićušni Verne Troyer ovih je dana još više smršavio jer su mu izvadili slijepo crijevo), koji je predstavljao klon zločestog doktora (izravno nadahnuće bio je film “Otok dr. Moreaua”, u kojem se Marlon Brando okružio takvim spodobama) i težio za emocionalnim zadovoljštinama kojih nikad nije dobio u priželjkivanoj mjeri.

Na “trojku” se moralo čekati tri godine jer je Myers u međuvremenu posudio svoj glas naslovnom junaku superuspješnog crtića “Shrek”, a pokušaj da na velikom ekranu oživi još jednu svoju kreaciju, pretencioznog njemačkog voditelja tv brbljaonica i filmskog kritičara Dietera, završio je sudskim tužbama budući da glumac nije htio nastupiti u projektu sa čijim scenarijem nije bio zadovoljan.

Je li se isplatilo čekanje na “Austina Powersa u Zlatnom Piši” (naslov je očita parafraza na “Goldfingera”, zbog čega su odvjetnici serijala o Jamesu Bondu zatražili milijunsku odštetu)? Tako-tako! Film izgleda atraktivnije i skuplje od “dvojke” (budžet – zajedno s reklamom – iznosi 113 milijuna dolara), a kakva je furka “Austin Powers” u Hollywoodu dostatno svjedoči podatak da su Tom Cruise, Gwyneth Paltrow, Steven Spielberg, Kevin Spacey, Danny DeVito, John Travolta i Britney Spears pristali nastupiti u gostujućim epizodicama samo za simboličan honorar. U “trojci” ima zgodnih dosjetki, no njima ćete se znatno prije smijuljiti nego glasno smijati: ponajbolji je opet Mini-ja, koji tijekom radnje mijenja stranu, pa umjesto doktora Zlo počinje oponašati Austina Powersa, a nije loš ni Michael Caine u ulozi Powersova oca koji tijekom radnje otkrije da ima još jednog sina. Gdje su problemi? Da citiram Ozzyja Osbornea, još jednog slavnog gosta u trojki – “Opet isti jebeni štosovi!”.
Vizualni gegovi iz “dvojke” manje-više se recikliraju i u ovom filmu, s podjednakim dozama lascivnosti (najelaboriranija scena uključuje Powersa koji stoji na kepecu, pa se iza platna čini da ruka Mini-ja predstavlja spolni organ glavnog junaka), a jedino je nešto originalniji spomenuti prizor s Japancem i engleskim podnaslovima. Myersu ovaj put nije bilo dostatno što već glumi Powersa, doktora Zlo i Debelog Gada, pa im je u “trojci” pridodao i četvrti lik. Njegova nova izmišljotina Zlatni Pišo’, psihopat s genitalijama od zlata koji uživa ljuštiti svoju kožu i slasno je gutati, prilično je neduhovita i iritantna kreacija, no još je veća nevolja što glumčeva opsesija za prerušavanjem beskrajno usporava film. Myersova sklonost maskiranju i verbalnom humoru čini “trojku” neusporedivo tromijom od prethodnika, što bi se sve izbjeglo da je bilo manje prizora sa Zlatnim Pišom i Debelim Gadom. Uostalom, slično se dogodilo i Edieju Murphyju u “Luckastom profesoru” i njegovu nastavku. Kad glumac poželi odigrati što više likova u filmu, cjelina se pretvara u monotoni one man show. Sudaranje kulturnih epoha (ovaj put crnačke kulture i disca sedamdesetih s modernim dobom) gurnuto je u drugi plan, a u prvom se našlo ono što se danas u Hollywoodu drži smiješnim – gegovi sa seksom, mokrenjem, fekalijama i prdenjem. Dok je prvi “Austin Powers” bio namijenjen dvadesetineštogodišnjacima i publici koja voli visprenu zafrkanciju, “trojka” se obraća adolescentima koji uživaju u takvoj vrsti humora. Po svemu sudeći, “četvorku” se neće isplatiti ni gledati jer će, po sadašnjoj kreativnoj krivulji serijala, biti namijenjena prvoškolcima!