Objavljeno u Nacionalu br. 359, 2002-10-02

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA - Denis Latin

Hrvatska neće moći izbjeći Bobetkovo izručenje

Bobetko je svojim obračunima sa Stipetićem, Domazetom i Agotićem samo potvrdio i zapečetio Haašku optužnicu: optužujući druge i prebacujući na njih odgovornost priznao je njenu utemeljenost i opravdanost

Hrvatskoj prijete sankcijeHrvatskoj prijete sankcijeHrvatska ni u kojem slučaju neće moći izbjeći izručenje generala Janka Bobetka. To je svakom poznavatelju međunarodnih odnosa i davno uglavljenih rješenja za krizu na jugoistoku Europe bilo jasno i prije nego što je ona bila najavljena. Najviše što će se moći učiniti da se olakša pozicija generalu narušena zdravlja i poodmakle dobi jest svojevrsno video suočenje iz Zagreba sa sucima Tribunala u Haagu. U svakom drugom slučaju, Hrvatska će biti izložena teškim sankcijama, izolaciji i još dubljoj društvenoj i socijalnoj depresiji.

Ma koliko se ovih dana pokušavala dovesti u pitanje haaška optužnica, Bobetko ju je u svojim obračunima sa Stipetićem, Domazetom i Agotićem zapravo samo potvrdio i zapečatio. Optužujući druge i prebacujući na njih odgovornost priznao je njenu utemeljenost i opravdanost.

Višednevno arlaukanje o ugroženosti države, “snažnom” pritisku javnog mnijenja, napuhanim anketama, nasilnom uvođenju nacionalnog jedinstva i koncenzusa, plašenje ulicom i pritajenim desničarskim balom vampira pretvorilo se za tili čas u nešto što su nacionalni mistifikatori najmanje očekivali. Njihova primitivna nastojanja da se svaka politika u Hrvatskoj nužno vodi na transverzalama rigidnog tuđmanizma rasula se kao kula od karata. Nesuvisli i zadrigli napadi na predsjednika Republike koji se još jednom iskazuje kao jedina i dosljedna moralna vertikala u hrvatskoj politici, mogli su razvidno detektirati u kojim to političkim ložama ponestaje dosluha s vremenom i stvarnošću, i u kojim se to političkim floskulama kriju razlozi društvenog stagniranja i moralnog ponora.

Svi oni koji se ovih dana kunu u svetinje Domovinskog rata koji “politizirani i izmanipulirani” Haaški tribunal dovodi u pitanje čistom logikom izvedeno agitiraju nesvjesni onoga što čine protiv nacionalnih interesa i temeljnih interesa svakoga građanina. Hrvatski političari ne trpe pravnu državu zato što su u njoj svi podjednako dostupni zakonu. Haaški nam tribunal to zorno tumači. Kad bi se istinska moć u dijeljenju pravde i zaštiti zakona doista preselila u pravosudne institucije, kao što je to slučaj u svim normalnih građanskim demokracijama – hrvatski bi politički zdrug izgubio slobodne prostore za vlastito arbitriranje, politiziranje, ortačenje, korumpiranje, amnestiranje i tako složno agitiranje za blokadu svakog pokušaja detuđmaniziranja Hrvatske.

Svježe spakirana optužnica protiv Bobetka bolje nego išta drugo pred licem domaće i međunarodne javnosti demonstrira svu trulost, pokvarenost i licemjerje koje su iznjedrili komunistička i tuđmanistička era hrvatske političke pretpovijesti. Nijednoj od njih interesi prosječnog hrvatskog čovjeka nikada nisu ni bili u prvom planu.

Da su Pašalićevi hadezeovci zaista željeli zaštititi Gotovinu ili Bobetka, oni su svojedobno trebali odbiti Ustavni zakon s Haaškim sudom kao međunarodno razrješenje sukoba na području bivše Jugoslavije, ili istražiti i kazniti pojedinačne zločine, te dopustiti optuženima da znatno prije svojim svjedočenjima skinu svaku sumnju i usmjere istragu u pravom smjeru. HDZ ne samo da to nije učinio, nego je stalnim stigmatiziranjem Haaga kao nacionalnog neprijatelja i olakim deportacijama sa svesrdnim Pašalićevim pozdravnim ispraćajima na put nepovratnog tamnovanja nesumnjivo usporio da pravda dostigne Miloševića i njegovu kamarilu. Hrvatska desničarska kohorta u tom se smislu bitno ne razlikuje od srpske i velikosrpske. Haaško tretiranje Miloševića zato u Hrvatskoj nikada nikoga i nije previše zanimalo. Povlačenje za nos srpskoga demona nužno je ugrožavalo tajnovitost sjednica VONS-a na kojima se, htjeli mi to čuti ili ne, likvidacije srpskog življa iz ponekog ugla gledalo kao na jedino moguće rješenje.

Račanov tuđmanizam nije se nikada namjeravao izravno konfrontirati s međunarodno identificiranim prešućivanjem prljave strane jednog u javnosti ocijenjenog čisto obrambenog rata. Račan je morao spasiti Bobetka, iako zna da je tako nešto nemoguće. Zgodno je da su mu u tome najbolju podršku dali Pašalićevi oficiri za vezu sa svakom kancelarskom vlašću. Doktor je amnestiran, njegovi su tragovi uklonjeni, pa su Račan i društvo obilato nagrađeni: Pašalić danas u Saboru pleše bolje nego ijedna potencijalna Račanova udavača. Usluga za uslugu, aktualni režim sigurno lišava napada thompsonovske desnice koju čvrsto pod uzdom drži Paša. Haaški istražitelji opasno su se približili negdanjim dužnosnicima, zato je uspostavljen nečuveni i nevjerojatni konsenzus od kojeg se u saborskoj ložnici više ni muha ne čuje.

U takvoj tišini, osim naručenih istraživanja uznemirene javnosti, čuju se samo drhtaji vapijućih lidera forsiranja zločina koji bi pitanje nadolazećih optužnica htjeli riješiti jednom za svagda. U tom smislu hrvatsko bi građanstvo jednog dalekog dana moglo s velikih pohvalama i poštovanjem gajiti uspomene na jednu svrsishodnu instituciju Vijeća sigurnosti koja je političare koji se tako nazivaju počela učiti pravilima uljuđenog čovječanstva.

U zemlji u kojoj sudstvo i zakonodavstvo služe za svakojaku porugu i politički voluntarizam svaka pljuska međunarodnih moralnih autoriteta dobro je došla. Hrvatski su građani stoga lako i u besprijekornoj tišini prepoznali kamo bi Hrvatsku odvela politika divljeg konfrontiranja s cijelim svijetom. Godine tuđmanističkog izolacionizma dobro su se usjekle u pamćenje većini državljana kao pravi eldorado za nekažnjeni zločin, pljačku i prijevaru. Dva puta isto iskustvo teško bi se moglo ponoviti. Većina je ipak zabavljena pronalaženjem alternative Račanovu tuđmanistički utrtom putu.

Ljudi koji nemaju za kruh, ne mogu otplaćivati kredite i školovati djecu, šute i zgražavaju se nad manjinom thompsonizirane Hrvatske koja i opet rješenje traži u bojnim pokličima, mržnji i repriznoj balvanizaciji Hrvatske. Oni ne žele biti taoci nekažnjenih zločina i politike koja ih namjerno zaobilazi zato jer u njima ima svoje prste ili bi njihovim procesuiranjem bilo onemogućeno forsiranje vlastitih fotelja.

Para koja je ovih dana puštana iz saborskih loža razišla se iznad Markova trga. Hrvatska je ostala ista onakva kakva je bila i prije Bobetkova sudnjeg dana: s neriješenim zločinima, neraščišćenim pljačkama i istim zadriglim političarima koji nisu imali petlje suprotstaviti se tom “odvratnom” Haagu koji im ni u sljedećim godinama neće dati mira. Što dulje, to bolje, za Hrvatsku i generacije koje dolaze.

Vezane vijesti

Počinje li u Nizozemskoj zabrana pušenja marihuane za turiste?

Počinje li u Nizozemskoj zabrana pušenja marihuane za turiste?

Sudac okružnog suda u Haagu uskoro će odlučiti o tome hoće li Nizozemska zabraniti turistima ulazak u 'coffe shopove', piše BBC. Ova zabrana… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika