U KRUPNOM PLANU: ELA
Utorak, HRT 1, 21.10
Vijenac
Voditelj Aleksandar Stanković imao je u studiju šest gostiju (Vlado Vurušić, Jadranka Šošić, Ilko Tranitić, Mirjana Znaor, Slobodan Vukičević i Dinka Čorkalo) kojima je najprije pušten prilog zle Sunčice Findak o dobroj djevojčici Eli. Evil Sunny se kao prvo i najvažnije odmah obrecnula na cijelu Hrvatsku koja HIV curicu zove Ela. Ona ima pravo na svoje ime: Izabela, zarežala je Sunny za koju znamo da je do prije dvije godine bila jedan iritantni dobrica, a onda je njena novinarska ćud, kao ozebao sunašce, dočekala pobjedu koalicije i povlačenje dinastije Tuđman na rezervne položaje. Kako bi to bilo, ljutito će sunce naše i naša vjerna i prava Findak, kad bi se nekog ministra zvalo po nadimku, recimo Braco, pa onda u novinama piše da je Braco pustio u promet ovo ili ono. Vrag će ga znati zašto je True Findak, od svih mogućih nadimaka, frojdovski našla baš ljubljenog Bracu, očito joj je bilo najvažnije da se na početku obruši na ministra kao simbol nove vlasti, a na kraju će poentirati konkretno, recimo s imenom ministra prosvjete (što se i dogodilo).
Iza ovakve najave išao je glas struke: župnik u Kaštel Novom don Luka Vuco, priča Tomislava Vurušića, predsjednika udruge oboljelih od HIV-a i dr. Josipa Begovca, voditelja Referentnog centra za oboljele od AIDS-a, čovjeka koji je prvi rekao (Sunčici Findak nedavno) da se nije nikako smjelo otkriti identitet male Ele. U tom (nedavnom) prilogu s Begovcem viđen je Ivica Račan kako iza stola čuči pred malom curicom i pravedno je da ga tada Sunny True nije optužila za pedofilske sklonosti nego za jeftino dizanje rejtinga. Sada su ti prizori Račanova druženja ponovljeni, ali samo kao uvod u rešetanje zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić koja je neoprezno objavila adresu stana darovanog maloj Eli. Kakva je to svinjarija, zna li netko privatnu adresu naše gradonačelnice ili ministra Strugara, završila je Findak koja ne može bez magistra ili bar ministra, a onda je počela debata šestorice koju je moderirao povratnik Aleksandar Stanković. Sve što su oni rekli blijedi pred činjenicom da se naši voditelji, nakon uobičajena i prijeko potrebna četiri mjeseca ljetnog odmora, polako vraćaju u sve naše televizore. Ljetni program počivao je na usidjelicama, samcima i lokalnim dopisnicima uvijek željnim dodatne zarade, a sada dolaze pravi macani koji sve već imaju i usrećuju nas iz pukog altruizma, čak do prvog lipnja iduće godine.

SUĐENJE SLOBODANU MILOŠEVIĆU, SAŽETAK
Petak, HRT 1, 23.32
Vijenac
U polusatnoj vrlo poučnoj emisijici vidjelo se što je drug Slobodan Milošević (u daljnjem tekstu Drug) danas u Haagu govorio u svoju obranu. Naravno da on govori kao političar bivše Jugoslavije i da se osjeća kao na jednoj od sjednica na kojoj je «dobio riječ» i na kojoj «diskutira» i zato je emisijica poučna, jer Drug bi trebao govoriti kao odvjetnik koji pobija optužnicu točku po točku, a ne kao političar. Kao političar koji svoje tužitelje želi politički diskvalificirati Drug je djelovao toliko poznato da je, pri kraju isteka vremena predviđenog za iznošenje obrane, njegovo «ja moram da žurim» zvučalo kao da ga čekaju na nekom drugom važnom događaju koji ne može početi bez njegove brige i osobne nazočnosti.
Drug notorni ubojica koji policajcima prigovara da su politički zastranili je prirodan završni izdanak Jugoslavije, zemlje u kojoj su kao danas on jučer isto tako za zdravi razum suludo govorili Jure Bilić, Josip Vrhovec i ostalo nekadašnje fino Savkino, Tripalovo i Račanovo društvo.

SPRINGFIELD: PRIMANJE DRAŽENA PETROVIĆA U HALL OF FAME
Subota, HRT 2, 1.02
Vijenac
Otkako je novinar Slavko Cvitković uveo Acu Petrovića u svoje prijenose utakmica, košarka je postala zanimljiv hrvatski tv proizvod, ali samo u rijetkim prigodama. U nadi da će ovaj put biti Ace, a ne samo mame Biserke i nevidljivog tate Jole, traćilo se vrijeme na ćakulu o Draženu iz zagrebačkog studija, što je dobar način da se uhvati što više ribica koje će zagristi na skori izravni prijenos iz američkog grada u kojem je Kanađanin izumio košarku. Uključenje je bilo u jedan poslije ponoći, javio se mlađi Cvitković (Tomislav), a bilo je i Ace. On je pročitao svoj dvominutni govor zahvale, prekinut pljeskom kad je spomenuo Magica Johnsona i Dražena Petrovića na olimpijskom finalu u Barceloni. Kao što reče ganuti Dečec u studiju (inače Zoran Čutura), vjerojatno nisam jedini na rubu suza, čime je postignuta svrha uključenja, jer najvažnije u show businessu je gledatelja dirnuti (rasplakati ili nasmijati). Jedino je šteta da naša HRT, kao prava javna radnica, pokazuje smisao za pravi biznis tek poslije ponoći.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
Vijenac
U Dnevniku je već stoljećima uvijek i svemu povod neka sjednica i zato sve čemu sjednica povod nije, odlično je, a naročito ovaj pričuljak, s potpisom Damira Devića (nije član klape «Filip Dević»), o hrvatskom Švicarcu koji je prije desetak godina Očuhu Domovine dao četrdeset tisuća švicaraca na poznati tekući račun u Villachu, odakle je Pokojnik, nekoliko godina prije svoje smrti (u jeku pričanja vica: koja je najsporija životinja na svijetu? Tuđmanov rak) prebacio na račun Pašalićeva Hrvatskog državnog zavjeta nekoliko (3,5) milijuna maraka. Radovan Smokvina, tako se zove darodavac, uzalud je od raznih hrvatskih ministarstava i odgovornih pojedinaca godinama tražio, štono riječ, povratnu informaciju. Kako je novac utrošen, je li uopće utrošen i slične europske bedastoće. Gospoda veliki Hrvati nisu se udostojili ni beknuti, jedino mu je neizravno sugerirano da toga računa nema, što je g. Smokvinu i još nekolicinu pristojnih ljudi natjeralo da razmišljaju o sudskoj tužbi protiv poznatog društva ljubitelja švicarskih franaka i hrvatske državnosti. Usred Dnevnika, da se ne bi pomislilo da se u Dnevniku kritizira samo Ivica Račan, svi njegovi ministri i Mesić, čulo se Smokvinu koji kaže kako je siguran da je sav taj novac darovan za obranu i obnovu Hrvatske završio u privatnim rukama.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
Kaktus
Večeras je u Dnevnik bez kucanja banuo Hrvoje Šarinić, inače fin gospodin i šef predsjednikova ureda u doba prispjeća mirisa, zlata i tamjana iz malog austrijskog gradića Villacha i današnji ugledni građanin malog hrvatskog gradića Samobora, s političkim ambicijama u usponu. Vidno uzrujan, g. Šarinić je objasnio svoju pravu ulogu u aferi koja se oko njegova poštenog imena uzalud želi stvoriti. Ja sam bio prvi, naglasio je g. Šarinić odjeven u vlastiti zimski kaput, koji se zalagao da se s tim državnim novcem, koji je završio u stranačkoj kasici prasici, pošteno upravlja. Iza i ispod ojađenog g Šarinića, odjevenog u skupu verziju kaputa iz Jesenjinova pisma majci, širila se idilična panorama njegova vjernog Samobora, što je imalo značiti ne samo to da govornik poje u ime cijele regije (prirodnih ljepota uopće i Hrvatske ponaosob), nego puno konkretniju stvar: vjerne kamere Hrvatske televizije pohitale su k pretplatniku, čim se osjetilo da je povrijeđen običan mali čovjek i njegovi interesi, jer što je hrvatskom uredniku dragocjenije od malog hrvatskog čovjeka.
Budući da su u jučerašnjoj priči g. Smokvine spomenute i još neke osobe Šarinićeva kalibra, mi ostali mali hrvatski ljudi očekivali smo kako će i oni izjaviti nešto za Dnevnik, ali ništa od toga. Nije to neki gubitak, jer kad g. Šarinić nije mogao demantirati ništa, nego se samo slikao bez veze, još manje bi išta u svoju obranu mogli reći pokojni Tuđman i Šušak, pa i neki živi politički kadaveri iz Hrvatskog sabora, koje je jučer spominjao g. Smokvina. U svakom slučaju HRT-u treba zahvaliti na aktualnom prikazu stanja svijesti g. Šarinića. Čim dođe proljeće i gora zazeleni, a Hrvoje Šarinić skine svoj crni kaput, neka ga slikaju opet na istom mjestu. Ne kaput nego čovjeka.

MISS HRVATSKE
Nedjelja, CCN, 20.43
kaktus
Prije prve točke, defilea kandidatkinja u kupaćim kostimima, organizator je zahvalio prvom zapovjedniku hrvatske vojske koji nam je sve ovo omogućio. To je priredbi dalo jaki irački štih, otprije poznat kad je čovjek koji ne podnosi Lejlu Šehović u pitanju. Isti domoljub zaključio je svoju priredbicu, koja se u proteklih deset godina spuštala sve niže i niže, kao tipični bad loser: isticanjem večerašnje visoke gledanosti sebe i male gledanosti svih drugih. Iznenadni ljubitelj indijskog tipa ljepote (prve dvije misice kao da su dvojajčane blizanke), striček Šeć, postao bi zvijezda večeri, da ga nije nadmašio voditelj koji je ime natjecateljice Dunje Kapustić pročitao kao Dinja Kapustić, što je ipak rjeđa zabuna, ali bila je to takva večer. U susjednom slabo osvijetljenom šoru, na prvom programu HRT-a u 22 sata, voditelj je gosta pozdravio s «dobro večer gospodini Ivi Gregureviću». Bila je to večer u kojoj su voditelji govorili na «i» (i kao idiot). Pristojniji ljudi i bolji poznavatelji opusa Iljfa i Petrova rekli bi da im je scenarij bio pisan na mašini s turskim izgovorom.