Barack Obama borbom protiv Al Kaide pokušava popraviti rejtingVeliki uspjeh američke borbe protiv Al Kaide - prošli petak je, navodno, istočno od jemenskog glavnog grada projektilom iz bespilotne letjelice ubijen Anwar al-Awlaki – imam, radikalni islamist i spiritus movens niza terorističkih napada na SAD. Od slične je važnosti za SAD bilo samo ubojstvo Abu Musaba al-Zarkawija 2006. u Iraku, likvidacija iz bespilotne letjelice Pakistanca Baitullaha Massuda 2009. ili umorstvo Osame bin Ladena 1. svibnja ove godine. Izgleda da al-Awlaki nije poginuo sam, nego u društvu još nekoliko osoba – od kojih je jedna Samir Khan, urednik poznatog islamističkog glasila Inspire, a drugi bi mogao biti Ibrahim al-Asiri, stručnjak za konstrukciju bombi kojima je Al Kaida iz Jemena posljednjih godina ozbiljno prijetila svijetu. Al Kaida se u Jemenu razvila u siječnju 2009. spajanjem dviju manjih organizacija: lokalne iz Jemena i veće iz Saudijske Arabije, koju su do tog vremena ozbiljno nagrizle aktivnosti saudijskih vlasti.

Vođa jemenske grupe Nasser Abdul Karim al- Wuhayshi, američki državljanin jemenskoga podrijetla, od početka 2004. ponovo skrasio u zemlji svojih predaka, u kojoj je već proveo školsku dob. No pogledajmo detaljnije - čime je on zaslužio biti prvim Amerikancem s predsjedničkim odobrenjem za stavljanje na listu za slobodnu likvidaciju ili hvatanje, te objektom dvaju prethodnih neuspješnih napada projektilima iz bespilotnih letjelica.

ANWAR AL-AWLAKI rođen je 21. travnja 1971. u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko. Nakon djetinjstva u SAD-u i 13 godina boravka u Jemenu, od povratka u SAD 1991. diplomirao je i magistrirao građevinu, a svoj pravi poziv ipak je pronašao u propovijedanju islama. Budući da mu je bavljenje vjerom očito išlo iznimno dobro, djelovao je kao imam džamija u saveznim državama Colorado, California i Virginia - gdje je u mjestu Falls Church 2001. propovijedao i dvojici od 19 počinitelja napada 11. rujna. Nakon napuštanja SADa 2002. i kraćeg zadržavanja u Britaniji, od 2004. u Jemenu je predavao na islamskom sveučilištu Al-Iman u Sani – mjestu poznatome po širenju islamizma, na kojem je studirao i „američki taliban“ John Walker Lindh. Izgleda da su se al-Awlakiju stvari prelomile nakon kolovoza 2006. kad su ga jemenske vlasti na 18 mjeseci zatvorile zbog sumnji da je sudjelovao u otmicama stranaca, a onda pustile bez pokretanja ikakva postupka. Nakon toga al-Awlaki se zaista aktivirao – u krugovima oko sveučilišta al-Iman, ali i na internetu, gdje je postavio niz zapaženih islanezaobilazan dio tamošnje oružane islamističke scene, motivirajući svojim propovijedima niz napadača na Sjedinjene Države – među ostalima i američkog bojnika Nidala Malika Hasana, ubojicu 13 osoba u vojnoj bazi Fort Hood u studenom 2009. i mladog Nigerijca Umara Farouka Abdulmutallaba, koji je za Božić 2009. pokušao eksplozivom skrivenim u odjeći srušiti zrakoplov na letu Amsterdam-Detroit. Zbog poticanja tih djela, ali i općenitog operativnog rada u islamističkim krugovima, gdje se isticalo njegovo živo obraćanje muslimanima na jasno razumljivom i privlačnom govornom engleskom, Anwara al-Awlakija se u prosincu 2009. godine pokušalo pogubiti zračnim napadom. Kada to nije uspjelo, u travnju prošle godine on navodno postaje prvi američki državljanin uvršten na američku listu za likvidaciju – koju se opet pokušalo izvesti 5. svibnja ove godine projektilima s bespilotne letjelice, i opet neuspješno. Iako se al-Awlaki od 2009. aktivno skrivao, pretežito na prostorima jemenskog plemena Awalik s kojim je bio u rodu, njegova sreća nije mogla trajati vječno.

Al Awlaki svojim je propovijedima nadahnuo mnoge napadače na Sjedinjene Države U PETAK 30. RUJNA malo prije 10 sati po lokalnome vremenu Anwar al-Awlaki našao se u konvoju vozila koja su napravila pauzu na oko 8 kilometara od mjesta Khashef u provinciji al-Jawf, oko 140 km istočno od Sane i nedaleko od granice Jemena i Saudijske Arabije. Budući da su američke snage bile poprilično sigurne u informacije s terena, pokrenuta „Operacija Troja“ imala je, izgleda, više razina – naoružane bespilotne letjelice kao sredstvo prvog napada, mornaričke zrakoplove Harrier u zraku kao osiguranje i drugi val, a navodno se razmišljalo i o slanju specijalaca – donekle slično napadu na bin Ladena u Pakistanu. No sve to, kako se čini, na kraju nije bilo potrebno, budući da je cilj pogođen od prve. Američki državljanin Samir Khan, navodno drugi poginuli u prošlotjednome raketnom napadu, pakistanskog je podrijetla i saudijskog rođenja. Od djetinjstva je živio u SADu - prvo u New Yorku, i od 2004. godine u gradu Charlotte, savezna država Sjeverna Karolina. Upravo je ondje postupno zaoštrio svoje islamističke poglede na svijet, ne bi li konačno dogurao do statusa globalnog igrača „medijskog odjela“ Al Kaide. Nakon prvih igranja internetom, do 2007. godine aktivno je vodio više islamističkih blogova, da bi 2009. tijekom studija na tamošnjem Central Piedmont Community Collegeu, pokrenuo i „Sjećanja na džihad“ (Jihad Recollections), svoj prvi ozbiljniji online časopis. U listopadu te iste 2009. godine, nakon što je shvatio da je pod istragom, Samir Khan napušta SAD i seli se u Jemen, gdje lokalna Al Kaida ubrzo stavlja njegove internetske vještine u puni pogon. Kad se tijekom ljeta 2010. godine počeo pojavljivati internetski časopis Inspire, glasilo koje je brzo došlo na „dobar“ glas u međunarodnim islamističkim krugovima, usporedba grafičkog i uređivačkoga stila novoga glasila s nedvojbeno potpisanim „Sjećanjima na džihad“ dovela je do zaključka da se radi o novom djelu mladog Samir Khana. Časopis Inspire, elegantno priređeno glasilo na engleskom jeziku, ukupno je izišao u sedam brojeva – posljednji 27. rujna ove godine, samo tri dana prije raketnoga napada u Jemenu.

Upravo je posljednji broj, posvećen obljetnici napada na SAD 11. rujna 2001. godine, izazvao i interes šire javnosti tvrdnjama da izjave iranskoga predsjednika Ahmadinedžada o ulozi američkih vlasti u događajima 11. rujna nisu ništa drugo nego širenje teorija zavjere. Svojim živim i mladenačkim jezikom, izdavačkom vještinom i iznimnom aktivnošću, Samir Khan je sa svojih 25 godina života bio iznimno vrijedan i lokalnoj i globalnoj Al Kaidi. Činjenica da su se i on i Anwar al- Awlaki nalazili u isto vrijeme na istome mjestu – tako da su mogli biti eliminirani jednim te istim uspješnim napadom – bila je iznimno teška sigurnosna greška jemenskih islamista, čije će posljedice još dugo osjećati. Neskriveno zadovoljstvo američkih vlasti i krugova zapadnih sigurnosnih stručnjaka uspjehom raketnoga napada u Jemenu 30. rujna nije uspjelo zasjeniti i određene nedoumice koje je ovaj događaj postavio pred državni i pravni sustav Sjedinjenih Američkih Država. Ne dovodeći u pitanje djelovanje ubijenih, a posebice dvojice američkih državljana, problem je u samom činu – ubojstvu raketom, daleko od SAD-a i bez ikakva suda i postupka. Naime, kad se nešto slično radi neameričkim državljanima, obično u dalekim i nemirnim krajevima, gdjegod i na poprištima ratova u kojima sudjeluju i vojne postrojbe raznih nacija – a sve pod nekom vrstom međunarodnog mandata ili lokalne suradnje – napadi bespilotnim letjelicama predstavljaju se kao dio ratnih ili sigurnosnih operacija, gdje su onda i žrtve dio takve lokalne situacije. Dok je dijelu američkih pravnih stručnjaka ovakva praksa prihvatljiva, drugima ona krši međunarodno pravo – a upravo njima prošlotjedna ubojstva američkih državljana Anwara al-Awlakija i Samira Khana mogla bi ujedno predstavljati i povrede američkih domaćih pravnih propisa.

IAKO JOŠ NIJE jasno je li i Samir Khan bio službeno uvršten na listu dopuštenih ciljeva, ostaje tumačenje kako je pokojnim islamistima njihovo američko državljanstvo davalo i određena prava koja im, recimo, njihova jemenska državljanstva ne bi pružala – prvenstveno, pravo pozivanja na odredbe američkog Ustava koji u svom 5. amandmanu građanima SAD jamči da neće biti „lišeni života, slobode ili imovine bez odgovarajućeg zakonskog postupka“, dakle - bez suđenja i presude. Na tom temelju kritičari prigovaraju likvidaciji kakva se prošlog tjedna dogodila u Jemenu, tražeći umjesto daljinskih napada bespilotnim letjelicama privođenje sumnjivih Amerikanaca i njihovo suđenje pred pravosudnim tijelima SAD-a – zamjerajući navodno pravo likvidacije pojedinih Amerikanaca samo zato što su na temelju tajnih dokaza dospjeli na neku državnu listu. Otvaranjem ove nezgodne rasprave, koja je, čini se, poprilično podijelila pravne stručnjake s onu stranu Atlantika, pokojni Anwar al-Awlaki i Samir Khan uspjeli su i posthumno biti bitno nezgodni za svoje protivnike.