INTER-NACIONAL
Utorak, HRT 1, 23.00
Kaktus

Najprije se nešto vanjskopolitički naklapalo o odnosu «Iraka» i «Zapada». Išle su strane slike i domaći tekst, no ni priča ni tekst nisu bili ništa novo, pa je njihovo zanimljivo prožimanje postalo dosadno već minutu dvije nakon uvodnog potpisa «pripremio Željko Valčić». Poslije kuhara Valčića i njegovih osam minuta gospođa Rakić razgovarala je vanjskopolitički s njujorškom gospođom profesor Luisom Bianchi, u njenom njujorškom stanu, o socijalno psihološkim učincima razaranja Tornjeva na građane New Yorka, a poslije tih pet minuta vidjelo se da je i Morana Kasapović bila u inozemstvu i bila vrijedna. Donijela je «temu» o njemačkom zakonu o useljenicima, čiju je recepciju (kao i čitavu ovu užasno novu emisiju) moguće sažeti u rečenicu «ubijte me ako sam išta shvatio». Četvrti i posljednji prilog (Sanja Gvozdanović o manjinskom pitanju u Hrvatskoj) bacio je nužno svjetlo na misterije bolesnog uma koji je smislio naslov emisije, obratite pažnju: Inter-nacional! Da nije bio nacional-priloga Sanje Gvozdanović u kojem se i opet slikao najnepotrebniji političarko u Hrvatskoj (Furio Radin), emisija bi se morala zvati «Inter», a ovako, kad je tu i domaća tema, onda imamo «Inter-nacional.». Budući da na originalnoj špici piše «Internacional», a poslije u svim programskim najavama na HRT-u i u novinama piše «Inter-nacional», očita je naknadna intervencija nekog velikog uredničkog imena (Dražić? Kristić? Ulaga-Valić!?) koje je od jednog lošeg naslova napravilo skoro pa dva. Ovakav rezultat logičan je kad se pomaže redakciji koja sama nije u stanju smisliti čak ni novi naslov stare emisije.

ZNAKOVI VREMENA
srijeda, hrt 1, 20.06
kaktus

Branimir Bilić uspio je smisliti novi naslov, nisu to više misli 21. stoljeća, ali se pritom toliko istrošio da na temu siromaštva u Hrvatskoj nije uspio prikazati ništa osim reportaže o javnoj kuhinji u Branimirovoj, što je početnički posao i posao za početnike, a i javnih kuhinja ima svaka zemlja. Još kad je jedan od dvojice Bilićevih sugovornika rekao da je Hrvatska, od svih tranzicijskih zemalja osim Slovenije, najmanje siromašna, tema je totalno propala, ali se autor nije dao. Njegovo retoričko pitanje «zar nije siromašna obitelj s dvije tisuće kuna mjesečno» bilo je, po svojoj činjeničnoj utemeljenosti, jednako Hrvatu koji se hrani iz kontejnera, ali ga nitko nikad nije uspio kamericom uhvatiti na djelu.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
vijenac

Informativni program je dan ranije lijepo dao Budišu koji bi u Haag umjesto Mesića, jer on je u svemu bolji od tog čovjeka koji ga je sasvim slučajno i nezasluženo porazio na predsjedničkim izborima. Večeras Goran Rotim hvali Stipu Mesića, jučer u «Meridijanu 16» odvjetnica koja je oslobodila Kupreškiće (Jadranka Sloković Glumac) također hvali Mesićev učinak, ali što nam to vrijedi kad vidimo usred današnjeg Dnevnika da se mijenja vladina medijska strategija: general Bobetko je sada bolestan, on nije više mučenik koji će počiniti sepuku. Posjetio ga je ministar zdravstva, a koga naše zdravstvo liječi, tome zbilja nije dobro i vlada dobro zna da je to opće mišljenje. Nikad nitko ne bi pomislio da je g. Janko Bobetko bolestan, da ga u njegovu skromnom domu u Tuškancu nije posjetio g. Andro Vlahušić, k tome ministar porijeklom iz najbolesnije hrvatske političke stranke (HSLS). Račan i društvo zaista znaju igrati na sigurno.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.10
Kaktus

Vi ne biste mogli igrati košarku, ali zašto ne biste mogli voditi Dnevnik, kaže urednik i voditelj Goran Milić svim hrvatskim paraplegičarima koje u njegovu studiju zastupa čovjek u kolicima, g. Milan Ožegović, predsjednik Udruge paraplegičara. Tv novinar koji nikad nije na tv vidio Hrvate u kolicima koji igraju košarku i nije neka senzacija kad je riječ o Goranu Miliću koji ne gleda čak ni priloge koje objavljuje u svojoj emisiji, pa čemu da se taj za Hrvatsku velik i prevelik čovjek i novinar muči s gledanjem televizije uopće. A o drugim značenjima Milićeve košarkaške poruke sadašnjim voditeljima Dnevnika ne bi se usudili razmišljati ni najhrabriji među nama i vama.
Prva dva priloga u emisiji bila eminentno patriotska: pohod rodnom mjestu generala kojemu je Mesić uništio domaći rejting i misi velečasnog Sudca koji usred propovijedi dobiva pljesak, kao pravi politički govornik. Bobetkovi prezimenjaci i suseljani jako su ga hvalili zbog nove škole i crkve, a prikazani su nam i četnički video radovi (ubojstva Hrvata 1991.) koje je u dokumentarcu «Amarcord 2» okupio Pavle Vranjican. S nestrpljenjem očekujemo idući četvrtak i g. Milića u još nabrijanijem izdanju, pa da onda vidimo tko će voditi Dnevnik.

TRANSFER
Četvrtak, HRT 1, 23.03
Vijenac

Direktor parka Maksimir i direktor Zoološkog vrta ne će ići u Haag (tamo će odskakutati janjčić Janko), ali krivi su po zapovjednoj odgovornosti, jer su iz Maksimira dali ukloniti «Stanje duha» i «Čudovište iz močvare» dva kipa akademskog kipara Marina Marinića. Učinili su to na temelju tobožnjih dojava građana o javnoj sablazni i nemoralu koji plaše djecu, dok je sam kipar u kameru izjavio da su djeca obožavala oba njegova kipa. Oba su i pokazana i u redu su, pa je dobro da nisu uzete izjave okrivljenih, nego samo kipareva. Odgovorni voditelj emisije Kornelije Hećimović mogao bi zbog ovakvog novinarstva proći kao novinarka Jasna Babić koja je od pravog i ozbiljnog suda, a ne od nekakvog novinarskog, dobila pravu sudsku opomenu i stvarnu novčanu kaznu od petsto kuna.
O kineskoj izložbi u Zagrebu prvi je govorio Ante Sorić, što je dovoljno za vijenac cijeloj emisiji, tj. građanskoj pristojnosti koja uvažava g. Sorića na njegovu tronu najvećeg hrvatskog Kineza.

POLA URE KULTURE
Petak, HRT 1, 21.51
Četiri kaktusa

Nitko nije bez mane, pa ni tip koji prije trideset godina tuđi tekst na Radio Zagrebu objavi kao svoj, ali uzimati ga u emisiju isključivo kao ilustraciju teme o interpunkciji nije dobar posao. Dobar novinar, osim što je mrtav, mora za života prikazati svu puninu književničkog bića zvanog Branislav Glumac, jer o njemu je riječ, a ne smiju se dobri novinari, kao Branka Kamenski i Dražen Ilinčić, usredotočiti samo na staru prežvakotinu o Glumčevu romanu bez točaka i zareza. Iz sanitarnih i inih razloga moralne higijene uvijek treba g. Glumcu, jer nitko nije bez mane, uvaliti koju rječcu na temu plagijata.

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 22.30
Vijenac

Poslije sportskih vijesti, na kraju emisije, zaista je poslužen ne samo desert, nego i jedina dobra stvar u večerašnjem «Meridijanu 16»: izlazak u crnogorskom Dnevniku. Kazetu je donio dubrovački HRT novinar Andrija Jarak koji je u Crnu Goru pohrlio snimiti potpisivanje peticije «oprosti nam, Dubrovniče» i izjave nekih građana ove regije koja je do 1918. godine bila država bez mora.
Na Jarkovoj tehnički besprijekornoj kazeti je crnogorski Dnevnik: za istim stolom sjedi dvoje voditelja, a muškarac najavljuje vijest. Slijedi krupni plan kolegice Anđele, ona pogleda cedulju i pruži je dragom kolegi, uz veseo i šarmantan osmijeh i ove poučne riječi: «Ovo ćete vi kolega da pročitaaate». Dok kolega i urednik čita tu vijest i poslije nje se ispričava gledateljima zbog incidenta, čak im obećava da će oni usprkos svemu nastaviti objektivno informirati, traje izlazak kolegice mu iz studija.
Najprije je nestala iz vlastitog krupnog plana. Zatim je vidimo kako vijuga iza druga urednika nekamo, očito do svojeg stola, jer kad je nakon pol sekunde ponovo u kadru, u ruci drži svoju stvar (torbu) i izlazi kroz neki prolaz u dubini studija, ravno u istoriju, jer čak se i u prijateljskoj Crnoj Gori takvo nešto ne događa svaki dan.
Naš spiker čita da je ovaj izlazak odraz turbulentnog stanja na CG televiziji, na kojoj su neki nezadovoljni povratkom ratnih reportera na posao. Jesu li ti ratni reporteri ništarije ili nisu (vjerojatno jesu) i čemu uopće napuhavanje pokajničke peticije kad je za svakog hrvatskog gledatelja daleko bolja tema o vraćanju ništarija na posao i Monte Negro spikerici Anđeli kao simbolu otpora – sve su to pitanja na koja će urednik «Meridijana 16» Hrvoje Hrengek biti u stanju odgovoriti jednoga dana kad izuči za urednika.