U Zagrebu dugovanje za zakupnine i ostale režije za stanove i poslovne prostore iznosi 1,3 milijarde kunaLokalna uprava i država ušli su u novi sukob oko imovine vrijedan milijarde kuna. Udruga gradova podnijela je prošlog tjedna ustavnu tužbu kojom želi srušiti odredbe Zakona o upravljanju državnom imovinom kojim bi, tvrde, ostali bez 90 posto stambenog fonda kojim sada upravljaju. Zakon je propisao da automatizmom svi oni stanovi koji nisu procijenjeni kao društvena imovina pripadaju državi; iako su gradovi, upisani kao vlasnici, godinama u stanove ulagali i održavali ih, sad su u njima korisnici kojima su stanovi dodijeljeni.

Ova ustavna tužba nastavak je ljetošnje burne reakcije gradova, kad je država i dalje polagala pravo na svu imovinu oduzetu za bivše Jugoslavije, a za koju nije podnesen zahtjev za povrat. To su dodatne milijarde kuna u stanovima, poslovnim prostorima i zemljištu za koje gradovi smatraju da veći dio pripada njima, a redovito ih gube u sudskim sporovima s državom. “Jednim potezom pera provodi se nova nacionalizacija vlasništva lokalne uprave”, napisala je u obrazloženju tužbe Udruga gradova koju vodi riječki gradonačelnik Vojko Obersnel (SDP).

KOLIKO JE VRIJEDNA IMOVINA na koju sada država polaže pravo, nitko ne zna. Nema jedinstvenog popisa za vlasništvo lokalne uprave, a niti je to napravila država za svoje vlasništvo, kamoli procijenila na koliko to sada lokalne imovine želi staviti svoju šapu. Ako je procjena Udruge gradova točna, samo Zagreb, koji ima svoj popis imovine, izgubio bi oko 7000 stanova i većinu od 3000 poslovnih prostora. Radi se, dakle, o ogromnom novcu zarobljenom u nekretninama na razini Hrvatske. Njime i država i lokalna uprava upravljaju veoma netransparentno, iako bi samo realni tržišni zakupi, kontrola, naplata i nedavanje prostora stranačkim podobnicima i prijateljima bili dovoljni da se riješe financijski problemi i gradova i države. Po sadašnjoj praksi, komu god imovina pripala, građani se ne mogu nadati da će se s njom pokriti rupe u proračunima i tako smanjiti potreba za rezanjem socijalnih davanja, investicija, plaća...

“Godinama sam plaćao najam Gradu, a onda saznao da je prostor vraćen državi prije godinu dana, ali me o tome nitko nije obavijestio. Zagreb mi je i dalje uzimao novac za zakup. Na svoju inicijativu sam obavijestio državu da je to njihov prostor i da mi ponude ugovor, a Gradu poslao obavijest da ne želim plaćati i da tražim povrat novca. Sada Grad ne vraća novac, a od Agencije za državnu imovinu sam dobio račun za godinu dana unatrag, ali ne i ugovor koji bi bio temelj plaćanja”, objašnjava svoju nevjerojatnu situcaiju jedan vlasnik tvrtke u Zagrebu koji je želio ostati anoniman. Njegov primjer ima i veliku simboliku jer se sporni lokal nalazi u srcu Zagreba, na adresi Trg bana Jelačića 1.

DA U DRŽAVI NEMAJU POJMA koje vlasništvo pripada njima i da bi trebali uzimati zakupninu, potvrdili su nam i u Agenciji za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). Nisu mogli dostaviti broj poslovnih prostora i stanova kojima upravljaju i koliko od toga uprihode godišnje. Nova agencija koja objedinjuje svu državnu imovinu tek je proljetos dobila zadatak da napravi svu evidenciju. Do 2014. godine! Kada je Vlada donosila taj zaključak, općenito je procijenjeno da državna imovina, sa svim udjelima i nekretninama, vrijedi oko 30 milijardi eura, što je ekvivalent onome što država potroši u dvije godine kroz proračun. Ali niti je AUDIO ekipiran da može potpisivati sve ugovore i upravljati imovinom, niti se država puno obazire na taj problem. Da takva djelomice i namjerno nesređena situacija koristi manjini koja u njoj može plivati, opet svjedoči zgrada na Jelačić-placu 1.

Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, vodi Udrugu gradovaDok je spomenuti zakupnik pokušavao otkriti kome da plati najamninu, u istoj zgradi bespravno više tisuća četvornih metara još od sredine 90-ih koristi Anić Holding. Tvrtka je u vlasništvu Damira Anića, samozatajnog “poduzetnika” poznatog i po tome što je postavljajući skele uništio reljef “Seljaci” Ivana Meštrovića na istom trgu. Svi dokumenti o bespravnom korištenju složeni su još 2003., ali njega nitko nije dirao. On čak ne plaća ni komunalije, ali i taj dug, veći od tri milijuna kuna, mu se tolerira. Čovjek uredno posluje, zagrebačka uprava na čelu s Milanom Bandićem ga godinama nije izbacivala. Sad bi to trebala učiniti država, ali budući da nije ni znala da je dobila zgradu, Anić Holding će još dugo besplatno uživati u tuđem prostoru i još zarađivati iznajmljujući njegove dijelove drugim tvrtkama.

U ZAGREBU JE TO SAMO JEDAN od brojnih primjera. Po službenoj evidenciji, samo oko Trga bana Jelačića pola gradskih prostora i stanova koristi se bespravno. Gradska kavana godinama je bila dana tek za kunu, prostori od stotinu kvadrata za belot klub Bandićevih prijatelja. U Zagrebu se rijetko i raspisuju natječaji za zakup poslovnih prostora jer se većina toga riješi tako da sam zakupac za određenu svotu nađe novoga, a onda Grad odobri novi (zajednički) zakup po niskim cijenama. U Zagrebu se čak trećina prostora koristi bez ugovora ili su prazni, a čak dvije tisuće od osam tisuća stanova također je bespravno useljeno. Dugovanja Gradu za zakupnine i ostale režije za stanove i poslovne prostore iznose 1,3 milijarde kuna, što je više nego što Grad potroši za sve investicije tijekom jedne godine. Prije četiri godine, kad je Bandić odlučio ipak početi kontrolu gradskih prostora, rezultati su bili porazni. U nekoliko navrata, od 412 kontroliranih prostora u čak 280 su utvrđene malverzacije. Nakon brojnih pritisaka, poslije te godine nikad više na teren nisu izlazila slična povjerenstva.

Koliki su razmjeri kriminala u upravljanju imovinom, svjedoči prošlotjedno podizanje optužnice protiv Željke Marković, voditeljice direkcije poslovnih prostora u Rijeci, i svjedočenje Jagode Blum, zaposlenice zagrebačkog ureda za imovinu optužene za pokušaje prodaje čak 200 gradskih stanova. Marković je prema optužnici namještala natječaje za zakup, a Blum je lažirala potpise, uzimala predujmove i nudila stanove po niskim cijenama, a taj biznis je trajao godinama. Blum je rekla da ništa od toga sa svojih pet suučesnika ne bi mogla učiniti da nije postojao cijeli sustav od vrha do dna u gradskoj upravi koji joj je to tolerirao.

NI JEDAN OD OSTALA TRI najveća grada u Hrvatskoj, Splita, Rijeke i Osijeka, nije, za razliku od Zagreba, dosad napravio ni popis sve imovine kojom upravlja ili im je u vlasništvu i to jasno dostavio javnosti. Zbog sukoba s državom i oduzimanja imovine, lokalna uprava uopće ne želi pokretati postupke upisa u svoje vlasništvo, nego samo radije po inerciji upravljaju nekdašnjom društvenom imovinom. Čim bi se pokušali upisati, uključilo bi se Državno odvjetništvo koje zastupa interese države, pa zemljišne knjige ostaju nesređene, čime se samo povećava netransparentnost i koči razvoj. Vesna Buterin, HDZ-ova potpredsjednica gradskog vijeća u Rijeci, kaže da je žalosno što građani ne mogu znati kojom to imovinom grad upravlja. Javna je tajna, kaže, da postoji razrađeni sustav kojim se izbjegavaju natječaji za poslovni prostor ili se oni daju po povlaštenim cijenama u zakup obrtnicima i poduzetnicima, a oni ih zatim skuplje daju u podnajam. Sve tolerira gradska uprava na čelu sa SDP-ovim Vojkom Obersnelom.

“Time se guši i poduzetništvo i razvoj Rijeke. Najžalosnije je da je gospođa Marković, nakon što je izišla iz istražnog zatvora zbog korupcije pri dodjeli prostora, nastavila i dalje raditi svoj posao u upravi”, kaže Buterin. Split također nema popis imovine, ali posljednji podaci iz revizije za 2009. godinu govore o tome da se od 985 poslovnih prostora ne koristi njih 285. Revizija tvrdi i da za 20 milijuna kuna duga nisu poduzimane sve mjere naplate. Oporbena splitska zastupnica Aida Batarelo (SDP) potvrđuje da oni u vijeću kao zakonodavna vlast nikada nisu vidjeli popis imovine, ali da se brojni poduzetnici i obrtnici žale da su natječaji za poslovne prostore već unaprijed predodređeni. U svim gradovima posebno je zanimljivo kako stranka na vlasti redovito sebi ili svojim partnerima dodjeljuje atraktivne poslovne prostore. Primjera je i previše, u Splitu su za HDZ-a umirovljenici dobili prostore u centru grada u zamjenu za podršku u vijeću, u Zagrebu je HNS za tri godine koalicije s SDP-om dobio čak 12 prostora. Cijene zakupa su redovito minimalne, po nekoliko kuna za četvorni metar. Osijek nije, barem zasad, poznat kao ostala tri grada po aferama s gradskom imovinom, ali već samo skrivanje evidencije od javnosti budi sumnju.

“Ni mi nemamo popis imovine ni kome su dani na korištenje gradski stanovi ili poslovni prostori i sve je obavijeno velom tajne. Vjerojatno je to i namjerno učinjeno jer bi se u suprotnom smanjio prostor za mešetarenje”, kaže Biljana Borzan, oporbena zastupnica SDP-a u Osijeku. Neki manji gradovi uveli su sustav kojim su povećali učinkovitost. Nakon što se napravi evidencija, procjenjuje se koji je najbolji način korištenja prostora, primjerice, oni u centru grada se daju komercijalnim djelatnostima, dok su stranke i udruge osuđene na periferiju. Tako se povećavaju prihodi i uvodi transparentnost. Međutim, to su iznimke i radi se o manjim gradovima i općinama s relativno malom imovinom, ali pokazuje da se neke stvari ipak mogu kontrolirati.

MEĐUTIM, unatoč netransparentnosti i neučinkovitosi s kojima se upravlja gradskom imovinom, kada država preuzme stanove i poslovne prostore, može se očekivati samo pogoršanje. U upravljanju imovinom vrijedi pravilo “što veći sustav, manja kontrola”. Gradovi i općine mogu na svom terenu obaviti provjere, no kako će država kontrolirati kako se koristi stan u Vrgorcu, ako, kao što smo vidjeli, ne može ni na Trgu bana Jelačića u Zagrebu? Odgovor je: nikako. Ove činjenice ni jedna stranka zasad ne spominje u kampanji i ne govori kako će iskoristiti milijarde kuna koje bi se mogle dobiti boljim upravljanjem samo stanovima i poslovnim prostorima. Uvođenje reda očito nikome ne bi odgovaralo.