Karmen Jurišić i Andro Šimičić restaurirali su dio Maurovićevih stripova iz zbirke NSK“Crtač Andrija Maurović je koristio više vrsta papira koji su izvorno bili relativno dobre kvalitete, ali pod utjecajem loših okolišnih uvjeta, posebice vlage, na pojedinim tablama razvile su se kolonije plijesni koje su uzrokovale tešku degradaciju papira. Na tim mjestima papir je pahuljast i doslovce se raspada, a neki manji dijelovi su već ranije izgubljeni”, rekla je restauratorska majstorica Karmen Jurišić iz Odjela pohrane i zaštite Nacionalne i sveučilišne knjižnice o obnovi stripova slavnog hrvatskog umjetnika, čije su restaurirane table prošlog tjedna predstavljene na izložbi u povodu trideset godina njegove smrti.

GRAFIČKA ZBIRKA NSK ima najveću i najcjelovitiju zbirku strip crteža Andrije Maurovića. Riječ je od pet stotina strip-crteža crtanih tušem koji su nastali od 1935., kada je Maurović počeo crtati stipove, pa do 1962, a otkupljeni su 2002. godine iz privatnih zbirki. Konzervatorski tim je prvi put radio na obnovi jednog stripa iz arhive knjižnice, a dosad su obnovili 81 izuzetno teško oštećenu tablu. Iako je tim iz Odjela prvi put radio obnovu jednog stripa, primijenjena je poznata tehnologija koja je upotrebljavana za obradu brojnih umjetninina na papiru koje posjeduje Grafička zbirka NSK.

Obnova iziskuje izuzetno puno vremena, truda i novca i radovi na stripovima Andrije Maurovića još nisu završeni jer, s obzirom na vrstu i stupanj oštećenja, svaka pojedina tabla treba drugačiji pristup. Uz Karmen Jurišić, na Maurovićevim stripovima radio je i restaurator-slikar Andro Šimičić, a obnovili su Maurovićeve stripove “Ahuramazda na Nilu”, “Zlatni otok”, “Tomislav” i “Podzemna carica”, točnije njene dvije verzije, jednu objavljivanu u Novostima i jednu verziju koja nikada nije bila objavljena. Veći dio tih stripova tiskan je od 1943. do 1945. godine u “Zabavniku” Waltera i Norberta Neugebauer, dok je dio bio objavljen 1935. (“Podzemna carica”) u Novostima, pa sve do šezdesetih godina u Večernjem listu (“Grička vještica”).

“NA STRIP CRTEŽIMA vidljiva je vještina i lakoća kojom su izrađeni. Maurović je imao izuzetno malo korekcija koje su prisutne uglavnom samo u prvim tablama serijala. Nakon što je Maurović otišao u partizane, crtanje nekoliko serijala preuzeli su drugi autori, primjerice, ‘Zlatni otok’ je nastavio crtati Walter Neugebauer. U njegovim crtežima osjeća se nesigurnost koja se vidi u čestim prepravcima i korekturama, što je sasvim normalno jer je pokušavao imitirati Maurovićev stil crtanja. Detaljnijom analizom crteža razlika je očita, ali u tiskanom obliku ona je gotovo neprimjetna”, rekao je Šimičić. Odjel pohrane i zaštite nalazi se duboko u podrumima Knjižnice i prostorija za restauraciju izgleda kao operacijska dvorana. U bijelim kutama i s maskom preko lica, restauratori nalikuju doktorima, a čak se i umjetnička djela koje se trebaju restaurirati voze na kolicima. Prije početka radova Šimičić i Karmen Jurišić trebali su opisati table i dokumentirati stanje sa svim oštećenjima. Kako su Maurovićevi stripovi bili “zaraženi”, nakon fotodokumentiranja radila se dezinfekcija i uklanjanje plijesni s površine papira. Onda su urađene nedestruktivne analize papira i boje i utvrđen je stupanj oštećenja. Ispitana je i topivost boja i prisutnost kiselina u papiru, a takve metode dodatno ne oštećuju ionako oslabjelu strukturu papira.

Zatim je urađeno mehaničko čišćenje, a pristupalo se vrlo pažljivo kako bi se očuvale skice olovkom i znatno oslabljeni papir inficiran mikroorganizmima. Oslabljeni dijelovi pažljivo su ojačani ljepilom i tankim japanskim papirom. “Restauriranje se radi pronađenim segmentima izvornika ili ručno izrađenim japanskim papirom što sličnijim boji i debljini izvornika. Konzervatorsko-restauratorski postupak je urađen s ciljem da se očuvaju izvorni slojevi od daljnjeg propadanja i da se omogući lakša čitljivost stripa. Svi upotrijebljeni postupci i materijali su u potpunosti reverzibilni. Gotovi strip-crteži nakon postupka opremaju se zaštitnim mapama i pohranjuju u prostor s kontroliranim mikroklimatskim uvjetima”, rekao je Šimičić.

Restauratori su najprije obnovili table stripova koje su bile najnagriženije vlagomKARMEN JURIŠIĆ KAŽE da su Maurovićevi stripovi bili vrlo oštećeni, a prilikom restauracije su imali brojne suradnike jer je za očuvanje takvog umjetničkog djela u što boljem stanju potrebno mnogo različitih stručnih znanstvenih i umjetničkih znanja i vještina. Primjerice, iz društvenih znanosti povijest i povijest umjetnosti, iz prirodoslovnih znanosti znanja s područja fizike, kemije i biologije te umjetnički i likovni talent, pogotovo za restauratora. Karmen Jurišić i Šimičić koristili su usluge Hrvatskog restauratorskog zavoda i njihova laboratorija, a izuzetno je važna bila i suradnja s djelatnicima Grafičke zbirke NSK koji su uglavnom povjesničari umjetnosti i koji su im davali vrlo vrijedne informacije. “Naša je dužnost i moralna obveza skrbiti za kulturna dobra i sačuvati ih za buduće naraštaje. Svako iskustvo gledam kao nadogradnju vlastitog znanja i vještina. Tako je i sa strip crtežima Andrije Maurovića. U ovom poslu ponekad se osjećam kao čuvarica ključeva spomenara nekog drugog vremena. Maurović i ja na tren smo se dotakli kroz njegove stripove”, rekla je Karmen Jurišić.