Objavljeno u Nacionalu br. 360, 2002-10-06

Autor: Ante Nobilo

PRAVNI SKALPEL

Račanova Vlada u slučaju Bobetko ponaša se pravno diletantski

Vlada se nije smjela izjašnjavati već je haaški zahtjev trebala proslijediti Županijskom sudu: sud bi bio dužan provesti medicinsko vještačenje Bobetka, a nakon što bi ga proglasili nesposobnim za sudjelovanje u procesu, ministrica pravosuđa odgodila bi izručenje

Postupa li Vlada po unaprijed postavljenoj mudroj taktici prema ICTY-ju ili jednostavno Hrvatska ima sreću, što se baš Račan stavio na čelo populističkog antihaaškog pokreta, pa pod utjecajem svoje sad već legendarne neodlučnosti i to njegovo odlučno “ne Hagu”, nije baš “ne”, nego “možda”, a sutra će biti “pa naravno, da”.

U svakom slučaju valja primijetiti je da je najnoviji antihaaški pokret naglo utihnuo, otupio, razmrvio se, oporba je zbunjena i razjedinjena, uzajamno se zbog toga napadaju, a Račan je postigao svoj cilj – Vlada je opstala.

Vladini dužnosnici kroz više kanala u javnosti plasiraju navodno “stvarnu strategiju Vlade” prema slučaju Bobetko, nastojeći prikazati da je još od samog početka izbijanja nacionalne krize upravo tako planirano, te da se radi o nizu osmišljenih pravno-diplomatskih poteza u cilju postizanja osnovnog Vladina cilja, a to je da general Bobetko ne bude izručen Haagu, da Hrvatska zbog toga ne bude izložena kritici o prekidu suradnje s Haagom, te se sve svede na pravno dopuštenu bitku.

U ovom trenutku Vlada je uputila ICTY-ju zahtjev za ulaganje žalbe zbog uhidbenog naloga Tribunala prema generalu Bobetku, navodeći da nije bilo nužno izdati uhidbeni nalog nego da je u slučaju generala Bobetka bilo dovoljno poslati poziv na sud. Na žalost, sama Vlada i sam general Bobetko dali su izvanredno jake argumente haaškom tužiteljstvu da ospori taj Vladin zahtjev. Naime, Vlada je odmah po prijemu optužnice izjavila kako ne namjerava izručiti generala Bobetka, a sam general Bobetko izjavio je da se živ neće predati Haagu, da ima oružje, te je poručio Vladi da prilikom uhićenja ne šalje njegove borce jer da će se oružjem braniti. Različiti stožeri najavljivali su pretvaranje Bobetkove kuće u oružjem branjenu tvrđavu.

Teško da će Sud prihvatiti i Vladina jamstva da će se Bobetko u svako doba javiti sudu, kad sam Bobetko odbija pojaviti se na sudu.

Drugi je smjer Vladine pravne akcije već osporavano traženje od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost haaške optužnice, a u skladu sa Statutom i Pravilima postupanja Haaškog suda nikakva odluka nacionalnog suda ne obvezuje Haaški tribunal.

I napokon, treći najavljeni smjer pravnih akcija Vlade jest njeno osporavanje optužnice pred Haaškim sudom, u dijelu gdje se tvrdi da je Bobetko akciju u Medačkom džepu isplanirao radi zločina. Premda je pohvalno što je Vlada shvatila da se s optužnicom može boriti samo pred Haaškim sudom, ovakvo nastojanje unaprijed je osuđeno na propast. Je li Bobetko planirao oslobodilačku akciju ili zločin, to je questio facti, činjenično pitanje koje se može riješiti samo u glavnoj raspravi.

A što je jedino bilo moguće, a nije učinjeno? Slučaj Bobetko je pravosudni kazneni predmet, a kazneni spis po načelu trodiobe vlasti spada u nadležnost suda. Vlada nije smjela arbitrirati i ponašati se kao odvjetnik ili sudac, nego je morala u skladu s Ustavnim zakonom i Zakonom o kaznenom postupku uhidbeni nalog zajedno s optužnicom dostaviti nadležnom Županijskom sudu u Zagrebu, koji pokreće izručenje Bobetka ICTY-ju. Ako je točno priopćenje Bobetkova liječnika, sudac bi bio dužan provesti medicinsko vještačenje te se može očekivati da bi Bobetko bio proglašen nesposobnim za sudjelovanje u kaznenom postupku i izručenje. Sud bi donio na zakonu osnovanu odluku, a nakon što bi bila potvrđena od Vrhovnog suda, predmet bi se ustupio ministrici pravosuđa, koja u skladu s ovlastima proizašlim iz Ustavnog zakona može privremeno odgoditi predaju optuženika Sudu. Haaški sud bi poslao svoju liječničku ekipu koja bi najvjerojatnije utvrdila Bobetkovo zdravstveno stanje kao i domaći liječnici, nakon čega bi vjerojatno Haaški sud prekinuo postupak dok se zdravstveno stanje ne popravi.

Tako Bobetko ne bi bio izručen ICTY-ju, a Vlada ne bi pogoršala odnose s međunarodnom zajednicom i striktno bi poštovala trodiobu vlasti i zakone. Ali za takvo postupanje trebalo je imati jasan stav prema zločinima u Domovinskom ratu, a ne koketirati s populističkom, nacionalističkom desnicom.

Bobetko je u tom slučaju mogao ostati dostojanstveni general HV-a umjesto da optužuje kolege po novinama, najavljuje nepoštovanje zakona i prijeti oružanim otporom policiji. Častan general ima pravo reći da nije kriv i u obrani svoje nevinosti i nevinosti svojih vojnika biti spreman ići i pred Haaški sud. U tome ga je mogla spriječiti jedino bolest.

A opozicija nije smjela jedva dočekati optužnicu da preko nje ruši Vladu, traži radikalnu promjenu suradnje s ICTY-jem, što je faktički kršenje međunarodnih obveza Republike Hrvatske. Ali moguće je da je u ovom trenutku zahtjev da se poštuju Ustav, međunarodne obveze i zakonska procedura ipak prevelik za ovu našu balkansku kaljužu.

I na kraju još nešto. Na svaki zvuk nacionalističkih bubnjeva Vlada pada u defenzivu i gubi medijsku bitku. Zašto? Zato što se nije radikalno politički obračunala s idejnim nosiocima politike u čijem je krilu nastao zločin. Zato što nije imala snage detuđmanizirati Hrvatsku. Vlada je javnosti trebala poslati nekoliko jasnih poruka koje će razumjeti i najšira javnost, a koje bi možda otprilike mogle glasiti i ovako:

“Izdaju nacionalnih interesa hrvatskog naroda i kriminalizaciju Domovinskog rata počinili su oni koji su u odori Hrvatske vojske i u ime svih nas zapovjedili i počinili zločin, te oni koji su pri tome štitili zločine. Za takvo što nitko od nas nije im dao mandat. Oni su osramotili hrvatski narod. Sve dok ne razdvojimo zločin od pravog Domovinskog rata, zločince od boraca, sjena zločina bit će nad cjelim narodom. Društvo u kojem zločinci koji su okrvavili ruke nad nedužnim civilima žive nesmetano pored nas, kao dobri i tihi susjedi, bolesno je. Simptomi takvog bolesnog društva vide se u organiziranom kriminalu, korupciji, reketu, ubojstvima, iznudi, pljačkanju i općem nepoštovanju zakona.

Zbog toga su i oni koji se protive kažnjavanju zločinaca, koji na taj način ne poštuju žrtve, koji pozivaju na jedinstvo u otporu Pravdi, izdajnici temeljnih hrvatskih nacionalnih interesa. Čim se u Hrvatskoj pojavi kritična masa koja će se radikalno obračunati sa zločinima i politikom koja je dovela do zločina, Hrvatska će zakoračiti u krug civiliziranih zemalja Europe.”

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika