Hrvatska vlada je prije dva tjedna dramatično najavila da će i ove godine, unatoč krizi i manjku u proračunu, uredno isplatiti ratu povrata duga umirovljenicima. Dug je trebao biti podmiren dionicama Janafa i Croatia Osiguranja, dviju od tek nekolicine vrijednih poduzeća koja su ostala u državnom vlasništvu. Utoliko, može se pretpostaviti da su povrat duga umirovljenicima u Vladi svrstali na popis predizbornih prioriteta, no bilo bi lijepo da su se tom prilikom sjetili i osam tisuća udovica korisnica obiteljskih mirovina. Riječ je o ženama koje su uz stjecanje vlastite mirovine, nakon smrti supruga, prešle na korištenje obiteljske mirovine, a jedine nisu dobile obeštećenje ni po jednoj mirovini. Krivnju za to snosi vlada bivšeg premijera Ive Sanadera koja je promijenila Zakon o primjeni Odluke Ustavnog suda (presudu) o povratu duga umirovljenicima.

To je učinjeno tako da je datum primjene sa 1. svibnja 1998. promijenjen na 1. siječnja 1999. Na taj način pravo na obeštećenje pripalo je udovicama čiji su supruzi umrli nakon tog datuma. Tako su stotine udovica koje nisu radile na kraju dobile obeštećenje, dok one koje su sa vlastite mirovine prešle na obiteljsku povrat duga nisu primile. S obzirom da presuda Ustavnog suda glasi da se dug mora vratiti svim korisnicima obiteljskih mirovina, jasno je da je Sanaderovom intervencijom u Zakon, više od 8 tisuća građana stavljeno u ustavno i zakonski neravnomjeran položaj. Iako je na taj problem svojedobno upozoravao šef Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja, pa čak i Sanaderu postavio zastupničko pitanje hoće li ta nepravda biti riješena, od tadašnjeg premijera dobio je jednostavan odgovor: 'Što je babi milo, to joj se i snilo.' Kako kaže Hrelja, nisu udovice jedina društvena skupina koja je ostala oštećena u procesu povrata duga: 'Postoje tri skupine oštećenih, osim udovica korisnika obiteljskih mirovina, to su i politički zatvorenici koji su taj status stekli nakon 1998. godine te oni umirovljenici koji su bili u mirovini prije 1993. pa onda u razdoblju između te godine i 1998. privremeno zaposleni.

Te bi ljude svakako trebalo obeštetiti, ali prvi korak k tome je da se ustanovi koliko ih točno ima. Iako je HSU kao predstavnik jedne od strana bio uključen u pregovore, nikad nismo dobili egzaktne podatke jer ih je Vlada skrivala kao zmija noge. Formalno, proces povrata duga umirovljenicima trajat će do 2013. pa s te strane ne bi trebalo biti problema da se ta nepravda ispravi, ali bilo bi neodgovorno obećavati bilo što dok ne spoznamo točne financijske okvire problema.'