DNEVNIK
Četvrtak, 19.30
četiri kaktusa

Vlada je odlučila odobriti uvoz genetski modificiranih organizama (GMO), javlja nam se iz banske nastambe u središtu Zagreba, Markov trg (bivši Stjepana Radića). Predivnoj vjestici koja svjedoči o neslomljivosti Hrvatske, pridodana je odmah tvrdnja ministra Crkvenca da će tog i takvog uvoza biti, “ali uz strogi nadzor”. Ovaj dodatak ima trostruki učinak. Ironiziran je ministar Crkvenac, bačena je ljaga na naše nadzorne službe i kritizirana je odluka vlade. Kako je to postignuto? Vrlo jednostavno: Crkvenac u našoj javnosti uživa nepodijeljen ugled zajapurenog i nesposobnog mlakonje, o nadzorima svi misle da su potplativi (npr. carinski nadzor), a kad gnjevu zbog odluke o uvozu smeća drago tv novinarstvo ponudi konvertiranog Crkvenca i beatifikaciju carinske službe, onda je to govor podrške. Da, dragi pretplatniče, u pravu si što se ljutiš, pa kako se i ne bi ljutio kad te od otrovnih namirnica iz inozemstva imaju čuvati takvi čuvari.

Naravna stvar da je sve to učinjeno u suprotnoj namjeri, jer sastavljače Dnevnika još uvijek tradicionalno ne zanima logičan učinak njihovih vijesti na obične pretplatnike. Kad bi draga Rvacka tv svjesno stala uz te svoje pretplatnike, tada uz “strogi nadzor” ne bi stajalo ono ulagivački promašeno “rekao je ministar Crkvenac”, no tada bismo mi živjeli u jednoj drugačijoj Hrvatskoj. Onoj u kojoj večeras prva vijest ne bi bilo nešto o terenskoj sestri Ivici u domu bolesnog junačine Janka (u njegovoj tuškanački sumnjivoj kućerini), nego bi prva vijest, a iza nje priča, razgovor, tema, anketa i intervju bili GMO, GMO i opet GMO, pa onda još malo GMO. Jako bi nas zanimalo što ćemo jesti, a ne što o tom misli Crkvenac koji nadzire one zastrašujući velike crvene paprike i slične monstrume puštene u prodaju davno prije večerašnjeg izricanja povijesnog da strogo kontroliranom otrovu.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.10
kaktus

Goran Milić kaže da je srljao po Internetu i našao mladog sebe 1980. godine u društvu s tadašnjim američkim predsjednikom Carterom (pitanje automehaničarima: nije li karter onaj pleh za prljavo ulje). Ovu izuzetno skromnu, ali inventivnu, uredničku najavu suradničke vijesti o Nobelovoj nagradi za mir nikom drugom nego Jimmyju Carteru (džej siju, rekla bi inteligentna Elizabeth Goyan), lahka bismo srca oprostili Miliću, ali, ali. Kao podršku svojem srljanju (pardon: surfanju) Internetom, gospon urednik su kao prava seljačina pokazali ostakljenu i uramljenu, ofucanu sliku koja se 22 godine opirala skeniranju i sličnim digitalnim banalnostima koje bi Milića i Cartera elegantnije sačuvale za vječnost. Na stranu bilo čija povrijeđena osjetljivost, ali zar ne bi bilo sve kako treba kad bi uvaženi g. Milić s naporom ustao i iz debele lisnice u stražnjem džepu hlača, lagano pritom stenjući, izvukao dragu si fotografiju, a ne da je lukavo gurka prema nama, amo-tamo po stolu kao da je ona miš a mi mačka, i slini. To bi bila velika najava, a ne ovo njegovo kompromisersko lutanje po webovima, samo zato da bi se na kraju vidjelo kako voditeljsko mu oko može pustiti suzu tek na pravu stvar. Sličica u lisnici na stražnjici još bi nas više dirnula, pa u ime raznježene publike plediramo, ako je siroti urednik nema, da mu se kupi lisnica ili bar pokrene akcija “dajmo da ima”.

OTVORENI ČETVRTAK
Četvrtak, CCN, 21.05
četiri kaktusa

U Zagrebu, na kanalu Otvorene televizije, već se godinama nema što vidjeti, osim kad im se zalomi Željko Pervan ili dobre “Vijesti dana”, ali vijesti dana su novija kontribucija snažne udruge CCN. Croatian Commercial Television sjajno se uklopila u OTV, televiziju koja proizvodi “Serbus Zagreb” i još mnogo toga kulturnog. Ako je netko u to sumnjao, mogao je pogledati CCN-ov “Otvoreni četvrtak” s Miroslavom Šaferom u glavnoj ulozi. Naravno da Šaferu laskamo, jer nije bio on najjača stvar u kadru, kad je u sredini i najbliže kameri stajala omanja i odeblja narančasta plinska boca, vjerovali vi ili ne, sasvim je svejedno.

Oko boce, u vidu lastinog repa, kao sudionici HRT-ova “Foruma” utorkom, sjedili su Šaferovi sugovornici, nekakvi plinski direktori koji su građanima odgovarali kada će u njihove ulice biti uveden plin. Ispričavam se plinskim direktorima što ih nisam mogao pomno slušati duže od sekund, pažnja je uvijek bježala prema boci. Postaviti pravu plinsku bocu kad se razgovara o plinu, kud ćeš ljepšeg doprinosa trash estetici u Hrvata. Ne bismo se usudili reći da je Šaferovim plinarskim “Otvorenim četvrtkom” rođena trash tv (smećovna televizija) u Hrvata, jer bila bi to velika nepravda prema svim dosadašnjim dostignućima OTV-a. U svakom slučaju, nakon Šaferove plinofikacije, kolikogod neosviještena ona bila, lakše je gledati “Serbus Zagreb”, CCN-ovu “Javnicu” i mnoge slične stvari nad kojima bi konzervativniji umovi zdvajali. .

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 22.30
kaktus

Idu dani, tjedni i mjeseci, no očaravajuća pozadina rubrike “Ekonomija” ostaje ista, kao da ju je zamislio Denis Latin, a provedbeni urednički trio Hrengek, Nađvinski-Gačić ne smije ju promijeniti. Iza gospođe Tončice Čeljuske, koja miče usnama u studiju, vidi se da je vani noć na autocesti, snimljena s krova HRT-a. U mističnoj vezi a hrvatskim i svjetskim gospodarskim čudima, mrakom plove automobilski farovi u suprotnim smjerovima, prema Ljubljani i Slavonskom Brodu, svijetle lampe oko još uvijek nove zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice i uopće dobre su to stvari, ali za neku drugu emisiju, recimo onu s civiliziranom varijantom naslova “Vukojebina by night”.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
četiri kaktusa

Beznačajnom povodu (raspadu društva književnika) i beznačajnom gostu (predsjedniku odcijepljene udruge) za početak i kulturnu dobrodošlicu podrugljivo je servirana anketa s pitanjem “tko je Velimir Visković”. Nitko od građana koji su presretani po zagrebačkom trotoaru nije imao pojma, što je voditelj Stanković, čije ime znači “branitelj ljudi” (Aleksandar), popratio ružnim osmijehom. Potpuno ga razumijemo, zna čovjek Stanković (Aleksandar) kako je to biti anoniman, ali uza sve nedaće koje prate svakog zaraženog voditelja, ipak se dotični trebao othrvati i Viskovića dočekati kao gosta.
Sve ostalo što je bilo poslije manje je važno, jer što god da netko mislio o Viskoviću, čovjek je ispao potvrđena dobričina, znao ga netko ili ne. A Stanković je samo ispao. Dobri ljudi će prosuditi iz čega i odakle.

LATINICA – PROFESIJA: SUDAC
Ponedjeljak, HRT 1, 20.45
vijenac

Suci Marin Mrčela, Dražen Tripalo i predsjednik sudačke udruge Gredelj sjeli su nasuprot pobjedničkog trija u sastavu: novinar “Nacionala” Željko Rogošić, predsjednik udruge za pravnu zaštitu Zlatko Zeljko i docent Pravnog fakulteta u Zagrebu Alan Uzelac. Rogošić je onaj novinar kojemu je na početku emisije dano da ispriča kako mu je splitski sudac prijetio fizičkom likvidacijom, a na završetku emisije pokušali su ga zajedničkim snagama moralno likvidirati gg. Mrčela, Tripalo i Gredelj. U međuvremenu vidjeli smo pitanje tko je kriv za loš rad sudova, suci ili loši zakoni, loše društvo i ostale lošosti, prikazane su reportaže o našim sudskim sramotama, tako da nije bilo šanse da trojica sudaca imalo poprave sliku svoje u cjelini vrlo, vrlo žalosne profesije.
Latinova stominutna emisija imala je svoj emotivni vrhunac u duelu novinara Rogošića i suca Mrčele, nagrađenom pljeskom publike u studiju, upućenom Rogošiću, koji je uslijedio nakon reportaže o bivšem pulskom sucu, poznatom po višegodišnjem pisanju presuda i zastari sudionicima u ubojstvu policajca. U redu, narod je lako napaliti, no možda je jedna od brojnih dobrih stvari ove emisije u tome da gospoda suci shvate gdje žive: u društvu koje ih nimalo ne cijeni, hoće se reći cijeni ih čak manje nego novinare. Tema iduće Latinove emisije je politički ekstremizam, nadamo se uglednijim protagonistima.