Objavljeno u Nacionalu br. 364, 2002-11-06

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA - Denis Latin

Porezom na sumnjivu imovinu Vlada abolira pretvorbeni zločin

Ideja da se oporezuju fizičke i pravne osobe koje su svoju imovinu stekle nezakonito, na koju nije plaćen porez prema propisima koji su u to vrijeme bili na snazi, te ako je stečeno uz posebne pogodnosti, u najmanju je ruku iluzorna, neprovediva i - nemoralna

Ivica RačanIvica RačanRačanova vlada još je jednom demonstrirala svoju kompromisersku narav i nesklonost pravim reformskim rješenjima. Od 3. siječnja 2000. nismo se mogli uvjeriti da je kancelar i u jednom imalo značajnijem društvenom, gospodarskom ili političkom pitanju zauzeo beskompromisan stav koji bi vodio jasnim i razumljivim trasiranjima društvenog razvoja i napretka. On je zaokupljen prije svega konzerviranjem zauzdanoga mandata, razapet između onoga što je obećano, što vodi u progres i raskrinkava prošlost, onoga što ugrožava dio desne političke opcije i onog što nas približava europskim političkim i gospodarskim stavovima, opsjednut svojim pragmatizmom koji ga je u sličnoj situaciji desetljeće prije doveo do olakog gubitka vlasti.

Brojne istrage kojima se najavljivao obračun s pljačkom stoljeća bile su očito tek priče za malu djecuNajnoviji prijedlog uvođenja kaznenog poreza na imovinu koja potječe iz pretvorbe i privatizacije dosad je najjasnija paradigma njegove cjelokupne vladavine. Ideja da se oporezuju fizičke i pravne osobe koje su svoju imovinu stekle nezakonito, na koju nije plaćen porez prema propisima koji su u to vrijeme bili na snazi, te ako je stečeno uz posebne pogodnosti, u najmanju je ruku iluzorna, nemoralna i neprovediva, baš kakvi su bili i svi dosadašnji pokušaji aktualne vlasti da biračima koji su je izabrali zamaže oči držeći svaki put figu u džepu. Brojne istražne radnje i sudski postupci kojima se najavljivao obračun s pljačkom stoljeća, danas transformiranom u odiozniju i prilagođeniju sintagmu o očuvanju digniteta Domovinskog rata, a u čiji se sadržaj uvukla i besprizorna otimačina društvenog bogatstva, pa i tragikomični zakonski šlamperaj nazvan Zakonom o reviziji pretvorbe s isključivim ciljem da se kazna za još jedan zločin odgodi za neku budućnost u kojoj će odgovornost snositi netko drugi, bili su očito tek priče za malu djecu. U njihovoj pozadini krije se Račanova pragmatičarska političarska filozofija prema kojoj, ako se želiš održati na vlasti, moraš ponajprije voditi računa o onom dijelu biračkog tijela koji se smatra najodgovornijim za moralni rasap društva. Tiha većina koja je u svim sistemima, komunističkom ili hadezeovskom, redovito izvlačila deblji kraj, Račanovu je kancelarijatu i danas samo stoka sitnog zuba, kao i svojedobno omraženom poludiktatoru. Metode su različite no ciljevi su isti: nacionalist ih je držao pod kontrolom stalnom ugrozom od srpskog neprijatelja i veličanjem kvazinacionalnih vrednota pred kojima se skrila izolacija, pljačka i svakojaki zločin. Ta ista tiha većina danas plaća veće račune za struju, telefon, kamate na strane kredite, poreze na sve i svašta, podnoseći tako i ovaj put najveći teret težnje da se Hrvatska priključi modernome svijetu. I ovaj put njoj se još jednom podmeće kukavičje jaje prijetnjama o uvođenju jednokratnog poreza na opljačkano od te iste građanske Hrvatske koja strpljivo stoji u redu za kruh, rad, mir i priključak nekom pravednijem i moralnijem političkom svijetu. Kao da već nije postalo bjelodano da su koalicijskom komesarijatu preči i miliji interesi političkog ceha unutar kojeg se počinju gubiti sve razlike. Interesi su isti: svojedobno je hadezeovska vrhuška itekako vodila računa o svojoj braći s kojom je, manje-više, sva jugoslavenska proljeća tražila istu crvenu nit, ostavljajući joj imovinu i pružajući joj sve blagodati novouspostavljene tuđmanovske “demokratije”. Danas je red da se usluge vrate sveopćom abolicijom ratnog i pretvorbenog zločina, zadržavanjem ugodnih sinekura i upornim odbijanjem da se pohvataju konci uređene pravne države.

Takvo stanje stvari pokazuje da je hrvatska politika već tri godine zaogrnuta plaštem modernijih i moralnijih postulata što su, sad se jasno vidi, većim dijelom bili obična laž, prisilno prihvaćena od gurua naprednijeg dijela međunarodne javnosti. Ratni zločinci slobodno šeću zemljom rugajući se cijelom jednom narodu, državi u koju se lažno zaklinju i zakonima za čije su slobodno izglasavanje navodno godinama krvarili. Od svojedobnog predizbornog agitiranja za suradnju s Haaškim tribunalom ta ista vlast međunarodne je dionice dovela u gotovo isti status s onim jugoslavenskima od kojih se toliko htjela razlikovati tražeći poseban tretman u natjecanju za pristupanje euroatlantskim integracijama. Dogovorno popuštanje svakojakim ekstremistima, istraživanja to nedvojbeno pokazuju, dovelo je do ozbiljnog porasta ksenofobije, mržnje prema Srbima i otvorenim manifestacijama sirovog fašizma. Svjesna toga ili ne, aktualna je nomenklatura u sveopćoj suradnji s onom bivšom, i vlastitom nedosljednošću, Hrvatsku dovela u prilike u kojima smo već bili. Opći je interes podređen osobnim probicima pojedinaca koji su sebe poistovjetili s državom i zakonima. Hrvatska ih još uvijek primjenjuje selektivno, ovisno o zaslugama po ekstremističkim kriterijima, naoružane straže uzimaju pravdu u svoje ruke, baš kao i svojedobno srpski balvan-teroristi, pokazujući koliko je država još uvijek ranjiva i slaba, samo ovaj put zahvaljujući onima koji su toliko uvjereni da su je upravo oni stvorili ne znajući u svojoj bahatosti i neupućenosti da je baš oni ovih dana ruše.

No razlike su ipak evidentne. Strpljivi sloj građana lako prepoznaje kako je riječ o lažnoj borbi za nacionalne interese iza koje se krije ugroženost političkih elita, neovisno o predznacima. Već prije nekoliko godina bilo je jasno da će snažni pritisak međunarodne zajednice da se hrvatsko društvo transformira u civilno naići na otpore kaste koja je tako lako pristala na kooperaciju ne vjerujući da to znači upravo ukidanje komunističko-hadezeovske metodologije i prakse.

U tom smislu treba i promatrati istovrsna esdepeovsko-hadezeovska nastojanja da se povijesni kotač vrati unatrag i kad je u pitanju pretvaranje državne u javnu televiziju. Vujićev i Ožboltičin prijedlog Zakona o HRT-u koji bi se uskoro trebao naći u saborskoj proceduri, još je jedan rigidni udarac što ga udružene HDZ-SDP političke tehnologije namjeravaju uzvratiti kako HRT ne bi postao javni servis neovisan o politici. Televizija kao faktor koji izmiče političkoj kontroli preopasna je stvar za one koji smatraju da je medijska dominacija i stega važnija od rezultata ove ili one političke garniture. Zajednički interes u pokušaju da zajašu HRT-ovskoga konja, to je ono što je izazvalo tako jednoglasan konsenzus pozicije i opozicije.

Izravna kontrola televizijskog programa saborskim instaliranjem upravnog vijeća i ravnatelja – namjera je koja će izazvati žestoke reakcije međunarodne javnosti koja se protivi mijenjanju Zakona o televiziji u predizbornoj godini i traži jačanje civilnoga vijeća HRT-a koje mora imati još važniju i snažniju poziciju, ovlasti i odgovornost.

Depolitizacija javnog sektora i buđenje civilnoga društva i inicijativa nešto je čemu smo se, očito, prerano počeli veseliti. Prave bitke za normalno građansko društvo tek nam predstoje.

Vezane vijesti

'Nemate pravo čuvati svoja radna mjesta'

'Nemate pravo čuvati svoja radna mjesta'

Savez samostalnih sindikata Hrvatske obrušio se na Vladu zbog odredbe kojom bi se političari nakon saborskog odnosno ministarskog mandata mogli… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika