Objavljeno u Nacionalu br. 364, 2002-11-06

Autor: Ivan Starčević

Vijenci i kaktusi

HRT i dalje šuti o GMO

Važna je duševna hrana i zato nas Goran Milić nehotičnom duhovitošću najozbiljnije obavještava o knjizi admirala Domazeta, umjesto o genetski modificiranim organizmima u našem jelovniku

SAVRŠENI SVIJET
Srijeda, HRT 1, 21.03
kaktus
Iako u proteklom tjednom razdoblju i po milijunti put HRT nije ništa suvislo slikala, vrlo živa tradicija verbalnih skandala nimalo ne jenjava. A što je drugo nego skandalčić kad voditeljica filmske emisije najavi filmsku kritiku (Damira Radića) tako da napadne sve filmske kritičare. To je, nagađamo (po pravilu da su prisutni uvijek isključeni), trebalo značiti da je g. Damir Radić jedini pravi, a što bi bio nego to, kad nakon poticajne voditeljičine najave hvali film Vicka Ruića “Serafin, svjetioničarev sin”. Budući da se režiser i producent Ruić, u jednoj nedavnoj emisiji koju su vodili Glup i Gluplja, žestoko upucavao Glupljoj kao najboljoj filmskoj kritičarki na svijetu, logično je da ona cjelokupnu hrvatsku filmsku kritiku kojoj se Ruićevi serafini i kerubini nisu izvoljeli dopasti, doživljava kao bijednike kojima je “vrhunac karijere, na nekom festivalu, ne dalje od Cannesa, oteti pet minuta dnevnog rasporeda nekoj velikoj zvijezdi ili brusiti pamet na domaćem filmu”. Po riječima Gluplje, svi ti brusači noževa su toliko familijarni s režiserima da se boje otvoreno reći što misle o filmu, da se režiser ne bi uvrijedio.
Iza ovih lijepih riječi išla je pozitivna kritika filma režiranog po Upucavaču, a čuli smo i da je Alejandro Amenabar, režiser filma “Uljezi” (The Others), napravio “film strave lišen grafičkog nasilja”, ma što to grafički značilo.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.10
kaktus
U emisiji se, u ulozi vojnog pisca, pojavio vojni penzioner Davor Domazet Lošo, čovjek s nekoliko zaanimanja, dva prezimena i dva supertanka i široko razdvojena brčića, kakve su prije stotinjak godina, u Matoševo doba, sto posto nosili pariški makroi i slični štovatelji zakona i reda. Pokušajmo pogoditi zašto je mali stokilaš i mali dvometraš Milić (Goran) uperio kamericu i mikrofon Rvacke javne tv u jednu toli značajnu i omiljenu personu. Osim po nausnici, g. Lošo je poznat najviše po tome što je umirovljen, jer se u vojničkoj odori htio baviti poslom nedostojnim (politikom), ali to više nikoga ne zanima. Ostaje ona prva mogućnost: hrabri mali Milić Gorančić, urednik naš novi i čovjek pospan ali strašan kad se probudi, odlučio je otkriti tajnu najružnijeg brka JNA i HV, jer Domazet Lošo nije vojnik od jučer. No umjesto pitanja “kako uspijevate zguliti ono ispod nosa, kako dobivate tu golu plohu koja slini izz nosa razdvaja dva kraka vaših nezaboravno štucanih ukrasa obraza vam vašeg”, taman kad se kamera istražiteljski približila licu i tankim brčićima koji se u sredini svaki za sebe debelo penju u dlakavu unutrašnjost lijeve i desne nosnice, čulo se odnekud sa strane da je admiral napisao knjigu. A što je to napisao naš novovjeki von Clausewitz?
Što god da bilo – knjiga je, toliko možemo vjerovati čak i ovom Miliću koji je Domazeta najavio kao generala i potpisao kao admirala. To s činovima, to su sitnice, pa poznato je još od “slučaja Šafer” da Milić ne gleda emisije koje uređuje, a zašto i bi, kad je isplativije napiti se ili bar zaspati. Uostalom, zar nisu i Milić koji je onaj slavni Šaferov prilog pustio i Šafer koji je tu do ludila reklamirao firmu svoje jedine ženice, odmah adekvatno nagrađeni? Uvaženi suradnik jedne emisije Miroslav Šafer postao je urednik svih emisija na glavnoj hrvatskoj trash tv (zvanoj CCN), a štovani G.M. nam je od urednika samo jedne emisije unaprijeđen u šefa cijelog jednog programskog segmenta HRT-a, tek toliko da mala hrvatska djeca vide kako se jedino pošten rad isplati. Unaprijeđenje novinara Joze Kapovića, koji falsificira saborsku debatu o HRT-u i poslije toga ima obraza dati se intervjuirati po novinama kao svetac i mučenik, sigurna je stvar, jer riječ je o trendu.
Ne treba ni časka sumnjati u to da je mlada glavna urednica i majka mlade Paole Valić, mlade pjevačice u neprekidnom usponu, gđa Jasna Ulaga Valić, unaprijedila uvaženog Milića isključivo iz pedagoških razloga. A zašto je udruga osam hrvatskih lokalnih televizija (CCN) sebi za glavnog urednika izabrala osobu sklonu kriminalnim ispadima, e pa to je valjda samo po sebi razumljivo: ljudi su nezavisni i biraju si osobu kakva im treba.
Cijeli Milićev neobrisani prostor zaslužuje pažnju samo zbog jedne stvari: i autor Domazet i knjiga Lošo predstavljeni su kao oni genijalci koji pojam “determinirani kaos” doživljavaju jako emotivno: obrazlažu ga kao kaos koji netko namjerno izaziva. Domoljubu Domazetu i patriotu Miliću to su “svjetski centri moći” koji su nam izazvali rat u kojem nije smjelo biti pobjednika, a naš von Witz ekskluzivno Miliću i nama najavljuje da će taj prokleti determinirani kaos biti glavno zlo nadolazećeg stoljeća.
Akademik i matematik Paar, HRT-ov kućni autor i upravitelj (član Vijeća), nedavno je imao obrazovnu seriju emisija u kojoj je spominjan determinirani kaos i sigurno je ogromni Domazet, držeći u krilu Gorana Milića, sve to iz tjedna u tjedan pažljivo pratio, razumio, pa noktom malog prsta pogladio brk i odlučio se oglasiti knjigom. Stoga je to vrijedno štivo zaslužilo jasniju prezentaciju, npr. u Dnevniku, a ne da se potuca po kojekakvim prostorima i kubaturama.
Za gđu Branku Šeparović je jasno, ona se morala pojaviti na časnom mjestu, na samom kraju emisije, pošto je ovdje u prošlom broju “Nacionala” za njom bila raspisana tjeralica: Branka, javi se, tvoji kleti neprijatelji, Račan i njegovi ljevičarski ministri odobrili su uvoz “genetski modificiranih organizama”, Vidan i njegova Zelena reakcija šute i samo nas ti možeš spasiti. I evo nje odmah i naravno da je uz odabrane štiklece iz Discovery Channela i National Geographica pričala o svemu apokaliptičnom osim o onome zbog čega smo je zvali. Uzalud mi, kao što bi rekao veliki teoretičar televizije Oliver Mlakar, “ispred naših malih ekrana” vičemo Branki: GMO, GMO! Umjesto pristojnog odziva dobili smo šamarčinu: najavu još jedne serije Brankinih emisija, koja se zove ”Škrinja” i ide ponedjeljkom popodne. U opisu sadržaja nove kištre (sanduka ili škrinje) nema ni slovca o ona tri najprešućenija slova u posljednjih desetak godina slavne povijesti HRT-a. Budući da smo se sada i mi uplašili, reći ćemo vam samo da su prva dva slova inicijali Gorana Milića, a treće je šuplje kao… kao… no, dobro, kao o.
Kako je naš GM (bez O) počeo emisiju s umirovljenim aktivnim domoljubom Lošom i završio je s gđom Šeparović, prava je šteta da mu se u tako idealno zaokruženoj cjelini omakao izraz “uhićenje snajperiste”, s čime ne bismo gnjavili da nije bio izgovoren vrlo autohtonom kafanskom ekavicom. Senzibilan kao bakandža, Milić se uvijek opušta na krivim mjestima. Šteta, jer da naš urednički nastaša, koji zna tolike strane jezike, ima uvce i za siroti hrvatski, svi bismo od njega učili taj jezik u kojem ne postoji “snajperista”, nego samo snajperist.

ŽELJKA OGRESTA I GOSTI
Petak HRT 1, 20.55
četiri kaktusa
Prvi gost slikar (Jordan) donosi na dar djelo svoje žene slikarice (Cvek Jordan), svijeno u bijelu trubicu, pa kako je dotična gospođa umjetnica na cijeni, naročito njene curice u bjelini koje smo već negdje vidjeli da ih slika jedan drugi gospodin, voditeljica Željka vrlo je brzo pospremila trubicu iza sebe. Bračni par Ogresta poznato je jak u ugošćivanju koje uključuje darove, sudrug Merlić gajio je tu disciplinu u “Slikom na sliku”, pa bi se i ovo darivanje slike voditeljici koja ti muža slika na tv moglo zvati “Slikom na sliku”, a ne ”Željka Ogresta i gosti”. No, kao što znamo, HRT voli iste emisije različito zvati, ”Živa istina” zove se “Globalno sijelo”, nekadašnja “Televizija o televiziji” sada se zove “Pod povećalom”, itd. itd., pa neka se i večerašnja slika na sliku zove kako se zove, važno da je blamaža. Čega li su se sve dragi gosti u proteklu godinicu dana (uz dirljive riječi “za tebe i Merlu”) javno nanosili hostesi Željki bit će poznato kad HRT jednog skorog otvori Muzej, jer tih stvari je već dovoljno, a i ne treba sumnjati da će ih biti još, jer slikari i razni drugi pituri svih mogućih fela navaljuju sve žešće.

GLAMOUR CAFE
Nedjelja, HRT 1, 22.05
vijenac
Svega lijepog je do sada bilo, a sada i korisnih informacija: 24 tisuće kuna platite u privatnoj klinici za lasersko skidanje dioptrije s oba oka. Podatak valja cijeniti i početi štedjeti makar za posljednje sate življenja, jer sve je bolje nego doživotno brisati masne i perutljive naočale, gubiti ih, razbijati, zaboravljati i usput noću svojim izgledom iritirati admirala Domazeta Lošu i njegove političke prijatelje. Uostalom, kad ste vidjeli da neki general nosi naočale (osim prethistorijskog poljskog generala Jaruzelskog), vjerovatno su već svi bili na laseru u hrvatskoj privatnoj klinici, u prvim danima njena otvaranja.
Gazda “Glamour Cafea” otvorio je lokal plesom golih umjetnica na sajmu pornografije u Berlinu. Slične stvari, s puno manje golotinje i bez razgovora s protagonisticama i posjetiteljima, bile se nam već servirane iz Francuske (“Hot d’Or”), pa je reportaža sestara Nanut s berlinskog “Venusa” znak pravilnog razvoja domaće tv misli.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika