Photo: Robert Anić/PIXSELL (ilustracija)Kada je nizozemski umjetnik Jonas Staal prošlog tjedna na ulazu u zagrebačku pješačku zonu, tj. Špicu, stavio znak za zabranjeno fotografiranje - nalik onima oko vojnih objekata - pokazao je da su problemi svih velikih europskih gradova danas isti. On je Zagreb usporedio s Rotterdamom, rekavši da su ulice ondje u vlasništvu dućana te da će se to za pet ili deset godina dogoditi i Zagrebu jer javni prostor, kao mjesto koje pripada svima, nestaje.

Kad sam bio mali, Špica se nalazila na drugom mjestu i na njoj se nisu okupljali snobovi kao danas. Špica je bila mali trokut na početku Ilice između tramvajske pruge i knjižara Znanje i Naprijed gdje su se okupljali sredovječni muškarci - taksisti i akademici, "luftbremzeri" i profesori, glumci i geodeti. Ondje su stajali u grupama i bistrili politiku, analizirali nogometne utakmice, hvalili se uspjesima kod žena i na crno mijenjali devize. Kad je prije dvadesetak godina preuređen Trg bana Jelačića, arhitekti su prugu pomaknuli južnije i tako uništili prirodno stanište dokonih Zagrepčana - špičasti prostor između pruge i knjižara postao je premalen pa su se preselili na početak Gajeve, pred hotel Dubrovnik, a ponekog najžilavijeg od te stare garde još uvijek možete ondje vidjeti, poput Ota Reisingera. Usput mogu primijetiti da je uništenje Špice zoran primjer kako se preuređuje središte grada: u ime neke apstraktne elipse na Jelačićevu trgu, koja nikome ne treba i koju su arhitekti izmislili jer su za honorar morali nešto napraviti, zatrli su jedan autentični gradski prostor sa svojom tradicijom i svrhom.

Kad je jednom Špica bila premještena, nastavila je slobodno plutati Bogovićevom, koju su u međuvremenu ispunili kafići, i nasukala se na Cvjetnom trgu. Stare "klobasere" i "dešperatere" iz generacije naših očeva i djedova zamijenile su TV voditeljice, pjevačice u usponu i padu, hrvatski poslovni i politički polusvijet i paparazzi koji moraju te jadnike slikati kako bi se malo manje jadno osjećali nakon što vide svoju sliku u novinama.

Jonas Staal ima pravo: ulice su se pretvorile u predvorje kavana i butika. Nekad se na Špici moglo besplatno stajati, sada morate platiti piće. Fotografiranje ne samo da ondje nije zabranjeno, nego je dapače obavezno i samo zbog slikanja mnogi onamo uopće i dolaze. A Špica je postala neopisivo tupa...