U javnim raspravama, tribinama, okruglim stolovima i medijskim nastupima koji se bave temom Hrvatska i Europa, još uvijek se redovito javi barem po jedan mudrijaš tvrdnjom, otprilike: “O čemu vi raspravljate? Hrvatska jest i uvijek je bila Europa.” Pa da još jedanput raščistimo to pitanje. Osim možda u stručnim raspravama geografa, termin Europa upotrebljava se u pravilu kao skraćenica za pojam Europska unija. Dakle, on se ne odnosi prvenstveno na mjesto postojanja, nego na način postojanja. Jasno je da su sve zemlje koje su članice EU geografski u Europi (iako službeni status Turske kao zemlje kandidata za EU donekle relativizira i tu činjenicu). Ali obrnuto ne važi: sve zemlje koje su geografski u Europi nisu članice EU, niti će nužno to ikada postati. Europa u tom EU smislu je, razumije se, politički pojam, civilizacijski, ekonomski, pravni i kulturni pojam, i to upravo tim redom. Zato je ona u prvom redu način postojanja, ona znači određene temeljne, univerzalne načine komuniciranja, pravila i zakone, i gospodarske slobode u granicama te Europe koje rezultiraju ekonomskim šansama i boljim standardom za sve. Hrvatska danas nije dio te Europe. U svojoj povijesti ona se više puta približavala raznim integracijskim modelima europskog prostora koji su prethodili ideji EU i bili proizvod političkih koncepcija i realnosti svoga vremena. No i tada je u najboljem slučaju bila periferna provincija u komunikacijski teškim uvjetima i pod vlašću više ili manje prosvijećenih apsolutnih monarhija. Danas Hrvatska ima priliku postati ta politička, komunikacijska, gospodarska i civilna Europa. Treba li nam ta i takva Europa? Možemo li mi postati njezinim dijelom? Što bi to za nas značilo?

Treba li nam takva Europa

U svim godinama jednopartijske države, pa i u deset godina autoritarnog hadezeovskog režima, to se pitanje nikad nije ozbiljno postavljalo. Pitanje je bilo samo hoćemo li mi ikada uspjeti ući u tu Europu. Hoćemo li ikada imati dovoljno političkih sloboda, dovoljno snažno i slobodno gospodarstvo i tu razinu institucionalne i političke kulture koja će nam omogućiti da budemo dio Europe. Sasvim je jasno da za Hrvatsku nema alternative, odnosno nema alternative koja bi značila razvoj, napredak, pristojni životni standard i slobodu. Za Hrvatsku je cilj postati moderna građanska demokracija, a EU je okolina u kojoj se taj cilj može ostvariti. Istina, ta nas okolina prisiljava da imamo zakone koji jednako važe za sve, bez obzira na etnicitet, spol, dob ili regionalnu pripadnost. Prisiljava nas da imamo sudove koji ne pitaju jeste li Hrvat, Srbin, Rom ili Mađar, sudove koji su slijepi za etnicitet, ali su zato brzi, efikasni i pravedni. Prisiljava nas da svi imaju jednaku mogućnost zaposlenja i da imamo ekonomiju u kojoj će se imati prilike i zaposliti. Prisiljava nas da prihvatimo da zločin nema naciju, kao ni sloboda, i da je pravda i sloboda u Švedskoj ili u Irskoj isto što i pravda i sloboda u Hrvatskoj. Ta Europa pokazuje da svugdje ima rasista i šovinista, lopova i prevaranata, ali da je to sramota i kažnjivo po zakonu, a ne ravnopravno političko stajalište ili oblik uspješnog poduzetništva. Nije li to upravo ono što i mi sami za sebe hoćemo? Hrvatska građanske jednakosti, individualnih sloboda, institucionalne stabilnosti, reda i poduzetničkog zamaha naš je cilj. To je Hrvatska kakvu hoćemo. Europska okolina sredstvo je za postizanje tog cilja i garancija da putem nećemo zaglibiti u blatnjavu rupu provincijalnih mržnji i diktatura, u kojima svatko prije ili kasnije postaje predmetom mržnje, napada i nepravde.

Možemo li mi postati dijelom EU

Tri su grupe kriterija za ulazak u EU, uz jedan dodatni koji se provlači kroz sve tri grupe. To su (1) politički kriteriji, (2) gospodarski kriteriji i (3) sposobnost i stabilnost institucija da funkcioniraju i provode zakone i obaveze koje nameće članstvo u EU. Za ovaj posljednji kriterij uvriježio se francuski naziv acquis communautaire. Domaće zakonodavstvo mora biti usklađeno sa zakonodavstvom i konvencijama EU na svim tim područjima.
Politički kriteriji zahtijevaju stabilnost institucija koje osiguravaju funkcioniranje demokracije, pravnu državu, ljudska prava i poštovanje i zaštitu prava manjina. Da bi se udovoljilo ekonomskim kriterijima, mora funkcionirati tržišno gospodarstvo, te postojati konkurentna nacionalna ekonomija, sposobna opstati na tržištu Europske unije.
Usklađenost domaćeg zakonodavstva s onim iz EU samo je dio aquis kriterija. Dodatno ovaj treći kriterij zahtijeva i sposobnost efikasne primjene tog zakonodavstva kroz odgovarajuće upravne i sudske institucije.
Hrvatska udovoljava gospodarskim kriterijima za ulazak u EU. Uspoređujući je s deset tranzicijskih zemalja za koje je upravo definitivno odlučeno da ulaze u EU, Hrvatska se po svojim makroekonomskim pokazateljima nalazi negdje u prosjeku tih zemalja. Harmonizacija zakonodavstva dugotrajan je proces, ali i u njemu smo već prilično odmakli pa se tako svi novi zakoni koji dolaze u Sabor prethodno usklađuju sa zakonodavstvom EU. Budući da još nismo formalni kandidat za članstvo, time pripremamo uvjete za budućnost, a uvodimo i standarde u regulativi koji su poželjni za Hrvatsku bez obzira na članstvo.
Ali po političkim kriterijima ne zadovoljavamo standarde za ulazak u EU. Ljudska prava, prava manjina, funkcioniranje demokratskih institucija, pravna država – u tome je Hrvatska ispod razine Europe. To su nedostaci koje svaki dan osjećamo na vlastitoj koži, ali i nedostaci koji se mogu ispraviti političkom voljom. Loše vladavine stvaraju loša društva, rekao je Vaclav Havel na početku oporavka od jedne duge loše vladavine u svojoj zemlji. Ali istinito je i obrnuto: dobre vladavine su nužne da bi se društva oporavila. Da bismo mi postali društvo koje ne mrzi, koje prezire i marginalizira ekstremizam, u kojem različitost budi interes, a ne strah i neprijateljstvo, u kojem je oslobođena kreativna energija pa nema prostora za destrukciju i ksenofobiju, potrebna nam je duga, stabilna dobra vladavina. Da bismo bili društvo koje je zanimljivo i privlačno za druge, moramo biti dovoljno samosvjesni da druge vidimo kao zanimljive i privlačne za nas. Da bismo prestali upotrebljavati netoleranciju i netrpeljivost kao neku vrstu preventivne samoobrane, naše kvalitete moraju pridonijeti toj Europi i mi moramo osvijestiti da jesmo i možemo biti njeni tvorci. Za sve to potrebna nam je dobra vladavina, politička volja da se ide prema dobrom društvu. Na putu prema takvom društvu dobrom za sve svoje članove, uklanjanje političkih prepreka za članstvo u EU bit će samo usputni rezultat.

Što za nas znači Europa

Ulazak i pripreme za ulazak, naravno, znače kompliciranje procedure, duge pregovore, razne EU činovnike koji ponekad zaborave da im je zadaća pomoći Hrvatskoj da se kvalificira za članstvo, a ne smetati joj i obeshrabrivati je na tom putu, postupno restrukturiranje cijelih dijelova nacionalne ekonomije i mnoge druge mukotrpne procese. To znači i niz ekonomskih i političkih prednosti, ali možda je najjednostavnije ilustrirati jednim primjerom. Za otprilike godinu dana punopravni članovi EU postat će deset novih zemalja, među kojima i naša dva susjeda, Slovenija i Mađarska. Za otprilike isto toliko vremena moja će kći i njezini prijatelji navršiti 18 godina. Njihovi će vršnjaci iz Njemačke, Francuske, Portugala, Španjolske, ali i iz Poljske, Slovenije, Češke i Slovačke slobodno putovati Europom, studirati i slobodno raditi u svim tim zemljama. Za našu djecu postoji opasnost da će na 20 kilometara od Zagreba imati tvrdu granicu, koju će prolaziti isto onako teško i mukotrpno kao što je naša generacija u djetinjstvu prolazila granicu prema Austriji ili Italiji. Nije naše pravo da ih osudimo na takvu vrstu getoizacije. Naša je zadaća da im otvorimo mogućnosti, a ne zatvorimo europske granice.