Objavljeno u Nacionalu br. 366, 2002-11-20

Autor: Arijana Čulina

Goge Bjondina o ovimi onin stvarima - Arijana Čulina

Posli kupovanja nima kajanja

Veli Nosgradamus, bit će svega u izobilju, al judi ništa neće smit taknut. I stvarno, poludile krave, kokoši, u Istri kobasice lude od trhineloze, Slovenci u mliko štrcaju antibiotik, a neki u paradajz štrcaju gen od prasca

Pročitala ja i nekako dešifrirala one Nostradamusove hijeroglife putem kojih je on poručia svitu: Bit će hrane, pića, svega i svačega u izobilju, a nećete je moć taknit, pa sam sama sebi rekla, Bože, koji blentav čovik, šta mu pada na pamet, zašto bi to bilo hrane u izobilju, a čovik je ne bi moga taknit. Kad ono vidiš, tip je bija u pravu. Svaka druga beštija zaražena ludilom, trihinelozom ili nekom trećom boleštinom koja se prenosi na ljude. Najprije poludile krave, pa kokoši u Japanu, pa svinje. Eno pogledajte koliko se samo u Istri ljudi zarazilo trihinelozom od nekih ludih kobasica, a susidi nam Slovenci u mliko štrcaju neki antibiotik, neki opet u paradajz štrcaju gen od prasca da dobije malo sjaja i masnoće. Samo u Splitu godišnje pojedemo 180 tona nekih aditiva šta ih pekari stavljaju u kruv, a kažu da ni oni sami ne znaju šta peku tako da je sve to čista koma. Čini mi se da ćemo se stvarno u budućnosti morat zadovoljit hranom u tabletama, al eto bar nećemo morat kuvat. Nije svako zlo ni za zlo. Neki vegetarijanci govore: E, tako vam i triba kad jedete meso. Al nije ni njima nešto bolje. Pogledaj ti ovo voće i povrće, sve prskano, nije ni ono neko rješenje za preživljavanje. Kažu da oni zelenu pomu poštrcaju nekim sprejem, naravno uz onaj gen od prasca, i ona ti se priko noći zacrveni ka krv. Ono izgleda, al nema okusa ni mirisa, bez šušta i gušta. Šta bi mi rekli, izvanka gizda unutra pizda. To vam mi uglavnom kažemo za ženu koja izgleda sva napeta, sapeta i srihtana, ka sedmica na lotu, ludilo, a kad malo bolje prodreš u njena duhovna prostranstva, opizdiš u plićak odnosno nasučeš se ka Robinzon Kruso i tako upropastiš cili umjetnički dojam. To je tip ženske koja se našminka ful, nabaci mejk ap, osmisli kompletan look kako bi se što bolje prodala, a kad to sve sa sebe skine, to je Bože oslobodi, da se pripadneš od užasa i neugodne fascinacije. Muški biže glavom bez obzira. Između takvih ženskica i paradajza ima dosta sličnosti, a toj istoj ekipi moga bi se pridružit naš stari frend Majkl Džekson. Sad će neki reć, vidi on glupe Goge šta pizdi i budalesa. Šta ga paradajz ilitiga poma ima sa Majkl Džeksonom i ženama? Ali ako malo logično razmislite, ka šta ja razmišljam, ima bogme i te kakve veze. Gledajte, danas je važno da se stvar proda odnosno nekom uvali, a ako se potom odma raspadne, odnosno ako se svi potruju, nema veze. Znači, šta veže žene, paradajz, svinje, krave i Majkla Džeksona? Svi su oni super pripremljeni i zapakirani da se nekom uvale i šta bolje prodaju, a posljedice koje snose oni šta su proizvod kupili nisu bitne. Važno je da se stvar uvalila. Dakle, kupiš lipog crvenog prasca i dobiješ trihinelozu, pojedeš lipu goveđu juhu i poludiš, Majkl Džekson srihta svoju crnačku facu, potpuno izblajha, zaradi milijone, a onda mu se faca raspadne. Najprije ispadne nos pa ga on nekako zalipi ka jedan tip koji se zove Sirano de Beržerak, a onda se sve drugo spizdi. Doktori mu uzeli lovu, napravili bezbroj operacija i jebe se njih sad šta se on nakon toga raspa. Čista trgovina. Oni njemu novo lice, on njima dolare, on publici novo lice, publika njemu dolare i sad ništa. Dolari se koliko-toliko drže, a lice otišlo, trgovina obavljena. Ženska se srihta, namisti, našminka, uvati frajera, odvede ga prid oltar i ok. Sad, ako je glumila divicu i ako je on tek prvu bračnu noć ima priliku vidit razgolićenu, pa recimo padne u nesvist kad mu se njeno razgolićeno obišeno tilo i smežurana faca bez one fatalne šminke i svih pomagala koja stvari čine da stoje uspravno nađe isprid očiju, moš mislit kako mu bude. Zato je ipak bolje sve to probat prije nego se kupi, bar znaš na čemu si. Ali ni za to nemoš uvik bit siguran, jer ima nekih šta se tako prodaju pa nakon udaje zapuste, zanemare svoj fatalni look, al nema veze, trgovina je obavljena i tako dalje i tako bliže, da ne ponavljam. Stvar je ista s paradajzom. A svak bi te danas tija zajebat pa to ti je čudo, ništa više nije pravo. Sve je zapravo ono kao pravo.

Veli meni prodavačica: mi novac ne vraćamo, mi smo vama uvalili, a vi uvalite drugom Išla ja kupit i auto, pala na ambalažu a on se nakon tri dana raspa, ka Majkl DžeksonIšla ja nedavno kupit neko auto u koliko-toliko voznom stanju i pošto sam žensko, ne razumin se u aute, povela sa sobom frenda računajući, ajde muško je, ako ne zna pripoznat pravu ženu, onda bar zna pripoznat pravo auto. I naišli mi na tako neko auto, lipo, crveni se ko onaj prskani paradajz, i ja, Bože moj, žensko ka žensko, zalipila se na ambalažu. Kaže vlasnik, to vam je auto peri deri. Vozila ga ženska tri godine i garažirano je, a znate kakve su ženske, paze ga, maze, voze polako, i tako on nama napriča te priče. A i ti su muški čudni. Kad žena vozi auto, kažu, pusti budalu, žensko je, a kad kupuješ auto koje je vozila žena, kažu, to je auto super, vozila ga žena. Ustvari nije to ništa čudno. Oni nas uvik iskoriste u svrhe koje njima pašu. I kupila ja auto. Međutim, ono je bilo registrirano na nekog drugog tipa kojeg smo sad tirbali tražit po gradu i da vam ne duljim. Našli ga mi, on me pripozna i pošteno mi reka da će mi se auto raspast za tri dana. Al pomoći nije bilo. Ja ga već platila. Mogla sam samo sist u njega, kukat i plakat. Al nazvala ja onog tipa koji mi je proda auto i rekla mu šta mi je rečeno. Zamolila ga, kukala, kumila, plakala da mi vrati pare koje sam jedva skupila, ali ma ke, ništa. Kaže čovik, gospođo, tu se ništa ne može. Ja san auto namistija, sredija i vama uvalija. Vi ste pali na izgled ka šta i mi muški često padamo i sad se tu više ništa ne može. Imate ambalažu nemate sadržaj. Drugim ričima, dobila ja auto. Izvanka gizda unutra pizda. I kako mi je rečeno tako je i bilo. Držalo se tri dana, a onda se lipo raspalo. Tako da bi se i ovo auto moglo pridružit onom Majklu Džeksonu, svinjama, kravama, paradajzu i ženama. Mislim tila san reć da ja na te stvari stvarno pizdim, al pomoći tu nema. U nas inače vlada princip ko koga zajebe, a za posljedice ko te pita.

Imam ti ja još tih primjera na tone, a ispričaću vam samo dva najsvježija i najbolnija. Nema ti za nas žene većeg veselja nego kad kupimo neki komad robe. I tako kupila ja nedavno jedan krasan džemper na sniženju, ono sto posto pjur materijal sa resicama. Dođem kući ispadne jedna resica, pa druga, treća i tako redom. Vidim ja, jebate, oćelavit će mi džemper. I odnila ga ja u dućan di san ga kupila i zavapila za pomoć. Molim vas dajte mi neki drugi džemper ili mi spasite ovaj, vidite da ćelavi, a ona meni prodavačica kaže: Gospođo, tu se ništa ne može. To je sezonska roba koju smo vratili. A pare, pitam ja. Pare mi ne vraćamo. A šta ću sad sa ovim džemperom na rupe. A ništa gospođo, šta oćete. Mi smo ga vama uvalili, a vi uvalite nekom drugom. I tako došla ja kući sa tom činjenicom i odlučila skinit sve one resice pa ih nekako uplest jednu po jednu. Međutim sve ti se to meni zapetljalo pa san popizdila, sve iščupala i bacila da više ne gledam tu tugu i jad. I za ovaj slučaj znači vridi ona, izvanka gizda i iznutra pizda. U svim mogućim kulturnim zemljama kad vam nešto ne odgovara, vrate ti pare, a kod nas ne. Kod nas vlada pravilo ko kome uvali uvalio ga je. Drugi moj džemper koji san nakon toga kupila bio je isto divan, s našivenim kožnim lišćem. Ali čim sam ga oprala, jaoj očaja. Ono kožno lišće pustilo boju. I tako mogla bi vam pričat danima i izrazit se na bezbroj primjera i šokantnih iskustava na kojim bi vam mogla pokazat kako u nas vlada taj princip ko koga zajebe ne samo u krupnim stvarima nego i na ovim nazovimo sitnim, ali za nekoga je krupna stvar dvorac, a za mene je moj džemper. Uglavnom tila sam vam reć, pazite da vam neko ne uvali nešto šta ne bi tili da vam bude uvaljeno, a ako vam se uvali, onda je to ok.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika